Slika po kojoj ćemo od sada pamtiti Kolindu Grabar Kitarović

U Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji na sceni su radikalni trendovi rušenja svih sustava vrijednosti, pri čemu su glavne poluge tih trendova mainstream mediji, ulični aktivizam i socijalne mreže u vlasništvu multimilijardera iz Silicijske doline. Političke se protivnike pri tome napada svim sredstvima, šireći histeriju koja je u maniri totalitarnih sustava dvadesetog stoljeća. Onima koji se usude javno suprotstaviti novom jednoumlju, trajno se oduzima pravo na riječ i izvrgava ih se medijskom linču.

Sve je to nama, nažalost, dobro poznato, jer je vrlo sličan totalitarni obrazac, naslijeđen iz komunizma, još uvijek na snazi u Hrvatskoj. Oni slojevi društva koji su prije tridesetak godina služili jugoslavenskom poretku, danas služe globalističkom. Za njih se ništa nije promijenilo. Oportunizam s kojim su svoje nekompetencije i neznanje zamijenili dobro plaćenim funkcijama jednako im se isplati danas kao što im se isplatio jučer, a mi samo možemo brojiti mlade obitelji koje se iseljavaju iz Lijepe Naše

Istina o ljudskim pravima u Hrvatskoj

Naši ubijeni sugrađani i sunarodnjaci u Domovinskom ratu medijski i pravno manje su eksponirani nego jedna kriška limuna. Zločini nad Hrvatima i same žrtve marginalizirani su do krajnjih granica, jer prevladavajući poredak u Hrvatskoj u tome ima golemo iskustvo. Uspješno je skrivao tajnu masovnih ubojstava nakon kraja 2. svjetskog rata više od pola stoljeća, a i danas to zapravo još uvijek radi.

Silovatelji iz posljednjeg rata, čije su žrtve tisuće i tisuće žena, nikad nisu procesuirani. A ne može se reći kako hrvatsko društvo dobro ne plaća brojne udruge civilnog društva koje bi se nominalno trebale brinuti za prava žena. No ta prava žena njima zapravo nikad nisu bila toliko važna koliko im je važan politički i ideološki aktivizam. Pogotovo se za njih ta prava nisu odnosila na žrtve agresije vođene iz Beograda, pa su te žene bile i ostale prepuštene same sebi i svojim obiteljima. Žene koje su zarobljene u logorima bile prisiljene iznijeti trudnoću nakon silovanja, u životu su se morale snaći kako god znaju i umiju, na svoju „sramotu“, a u Vukovaru, kao što se dobro zna, žrtve na ulici i danas prepoznaju svoje napadače, koji se ne moraju bojati ni udruga civilnog društva, ni DORH-a, ni hrvatskih političara. To je činjenično stanje što se tiče prava žena u Hrvatskoj i žrtava masovnih silovanja. Jednako kao i stanje s pravima ubijene djece, ili pravima mučenih muškaraca u logorima na području Republike Srbije i Republike Srpske.

Primitivizam umjesto dijaloga i argumenata

I onda dođe šlag na tortu, u obliku crveno lakiranog nokta na trećem prstu dojučerašnje predsjednice Republike Hrvatske. Taj nokat brižljivo je slikan na balkonu stambene zgrade u nekoliko pokušaja i postavljen na jednu od društvenih mreža, kako bi to onda preuzeli mainstream mediji. Isti primitivizam kojim su se prije toga poslužile HNS-ove političarke, potpuno neoriginalno i jadno preuzela je bivša predsjednica i, vjerovali smo, ipak državnica, neovisno o tome što se otkad je izgubila izbore ni o čemu nije oglašavala, iako je bilo itekako važnih tema koje su se mogle komentirati.

Kao da problem silovanih žena nije postojao prije, i kao da Kolinda Grabar-Kitarović nije mogla kao predsjednica u tome nešto poduzeti, a ne sada kada više nije na funkciji pokazivati hrvatskoj javnosti svoj lakirani treći prst. Za političarke iz bivše stranke Vesne Pusić, koja je lažno optuživala i Hrvatsku za agresiju i pojedince za ratni zločin silovanja, možemo shvatiti da na sebe, u očaju zbog lošega stranačkog rejtinga pred nadolazeće izbore, pokušavaju skrenuti pozornost pod svaku cijenu. No za motive dojučerašnje predsjednice Republike Hrvatske ne nalazimo sličnog opravdanja, osim ako je treći prst ulog za njezinu kandidaturu za člana Međunarodnoga olimpijskog odbora. Ako je to objašnjenje, onda kandidatkinji treba skrenuti pozornost da i drugi ljudi na ovom planetu imaju treći prst i da bi ih se mogla nagledati jednog dana kada kao članica Međunarodnoga olimpijskog odbora bude nazočila raznim športskim događajima, pogotovo tu u Hrvatskoj.

No priča s trećim prstom Kolinde Grabar-Kitarović za nas ima dodatnu težinu. O pitanjima nastanka ljudskog života, problemu abortusa, dječjim i ženskim pravima, homoseksualnosti, konceptu obitelji, vjeri, obrazovanju, vrijednostima nacije i općenito vrijednostima i budućnosti društva, kao što smo i u uvodu rekli, danas u pojedinim zapadnim zemljama više nije moguće razgovarati. A radi se o vitalnim pitanjima koja se tiču svih ljudi, pogotovo naraštaja koji dolaze. Hoćemo li ljudsko društvo zamijeniti pojedincima koji jedni drugima pokazuju treći prst jer na to imaju pravo, ili ćemo imati zajednicu koja je spremna suočiti se s problemima i rješavati ih iz dana u dan, odredit će sudbine svih nas i posebice sudbinu zapadne civilizacije. I dok od raznih anarhista i baštinika bivšega komunističkog režima i ne očekujemo da će shvatiti tu razliku, od političarke koja je oko vrata nosila križić, ili od čelnika stranke koja se poziva na demokršćanstvo očekivali bismo minimum odgovornosti, a ne da nam svako globalističko smeće samo transmitiraju u Hrvatsku bez ikakvog filtriranja, sa svim posljedicama koje s tim neminovno slijede.

O. Barišić/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo