Zdravko Gavran: Matica hrvatska – “Kuća gori, a baba se češlja?”

Zdravko Gavran

U Zagrebu, 18. lipnja 2020.

Matica hrvatska

– članovima tijela nadležnih za rad na izmjeni temeljnog akta MH

– uredništvu Vijenca

Prilozi za redefiniranje temeljnog akta i programsko profiliranje Matice hrvatske

Potaknut zamolbama odmah nakon mog sinoćnjeg nastupa u glavnoj dvorani Matice hrvatske na I. okruglom stolu o budućnosti Matice hrvatske da sročim uobličen (i dopunjen) prikaz onoga što sam iznio u natuknicama te da pisanim putem dostavim ono što sam sinoć govorio u svrhu redefiniranja i dopunjavanja Pravila (statuta) Matice hrvatske, načinio sam tekst u nastavku ove poruke.

Na sinoćnjem skupu predstavljen sam, osim kao član MH, i kao književnik i publicist, čemu se nema što prigovoriti. Dapače rekao sam odmah na početku kako pretpostavljam da nisam pozvan uvodno izlagati – skupa s predsjednikom dr. Stipom Boticom i ak. Rankom Matasovićem – kao „svjestan drug, nego kao odgovoran intelektualac“.

Budući da je okrugli stol bio javan, dakle ne ograničen na članstvo MH-a, a s obzirom na ograničen broj sudionika zbog propisane društvovne distance, uzimam si za pravo ove svoje prijedloge za razmišljanje iznijeti i pred širom javnošću, u skladu s mojom sinoć obrazloženom postavkom o povijesnom, sadašnjem i budućem središnjem značenju MH (kao društva s brojnim članstvom i s velikom intelektualnom snagom) za hrvatski narod. Odatle i proizlazi spoznaja i očekivanje da je za profil i budućnost MH zainteresirana mnogo šira javnost od one obuhvaćene članstvom i dometom Matičnih glasila.

Zdravko Gavran

***

Prikaz moga sinoćnjeg uvodnog izlaganja

Uvodno

Ne dirajući ni najmanje u časnu i bogatu i većinom slavnu povijest MH, nego naprotiv svjestan Matice hrvatske kao „gorostasa u prostoru i vremenu“ – na kojemu smo svi mi današnji u ukupnim razmjerima samo „liliputanci“, pa i oni koji su najmanje „liliputanci“ – osjećam obvezu govoriti o njezinu današnjem statusu i njoj onako kako ju zamišljam za budućnost. To iziskuje bavljenje temeljnim aktom i definiranje koordinatnog prostora unutar kojega mislim da bi MH trebala danas samu sebe iznova i izreći i tomu sukladno djelovati.

Kao uvodnu „provokaciju“ – a s obzirom na velike izazove s kojima se mi Hrvati danas susrećemo, od depopulacije i iseljavanja, opstanka na prostoru BiH, suočenja s migracijama i mogućim invazijama te drugim izglednim ugrozama nacionalne sigurnosti, a u perspektivi žuđenog opstanka – iznio bih pitanje: Ne ponaša li se MH, samozadovoljna i ponosna na svoju prošlost te zabavljena svojim aktualnim djelovanjem, unutarnjim odnosima i proračunskim financiranjem – počesto po načelu „Kuća gori, a baba se češlja“?

MH je osnovana prije 178 godina u sasvim drugim okolnostima. Ne samo u okolnostima nacionalnog i umjetničkog romantizma, nego i u okolnostima da hrvatski narod tada nije imao svoju samostalnu državu. A danas ima dvije nacionalne države: Republiku Hrvatsku kao matičnu i Bosnu i Hercegovinu kao onu u kojoj je jedan od triju konstitutivnih naroda, pri čemu je Republika Hrvatska njegova nacionalna odnosno matična država. Osim toga, i „stanje svijeta“ uvelike se otad promijenilo. Isto tako i značenje kulture i umjetnosti.

Temeljni akt MH – njezina Pravila – nije pak slijedom povijesnih mijena i kvalitativnih skokova mijenjan tako da izrazi te i druge nove okolnosti, tj. suvremene potrebe, izazove i navlastite potrebe. Zbog toga sam osim onoga čega u Pravilima ima potražio i ono čega u njima nema, iako toga u spoznaji članova, dakako, ima ili se via facti, u manjoj ili većoj mjeri, u djelovanju i ostvaruje.

Otkrićima čega nema ili čega premalo ima iz ove moje ad hoc analize želim ujedno zorno, pa i slikovito, odnosno metaforički, naznačiti i odrednice koje bi mogle poslužiti za ekspliciranje daljnjih sadržaja kojima će se MH baviti i pobliže definiranje svrha i smisla njezina postojanja i djelovanja. Želim dakle nagovijestiti ’koordinate’ razmišljanja i duhovni okvir unutar kojega se na ovim tribinama, u tijelima i članstvu Matice može – ako se hoće – dalje razmišljati, raspravljati i odlučivati. 

Duh je naime taj „koji oživljuje“, kako kaže Evanđelje; tijelo bez duha, samo po sebi, „ne vrijedi ništa“. Taj duh o kojem govorim, što znači ni identitet, ni životnost, ni dinamika nisu u sadašnjem temeljnom aktu MH dovoljno, ili nisu uopće, izraženi, što ću i pokazati na konkretnim primjerima. Prevladava dojam statičnosti, ’nadvremenskosti’. Sadašnji temeljni akt MH mogao je, uz minimalne nominalne korekcije, jednako tako „funkcionirati“ i onda kada je hrvatski narod živio pod tuđim vrhovništvima, u nekim drugim državama koje nisu bile njegove vlastite. Ta ista primjedba odnosi se i na sadržaje i odrednice ukupnoga profiliranja naše središnje nacionalne ustanove.

Želim napomenuti da mi Hrvati nemamo lordove, nemamo ni Dom lordova, gdje bi se razmatrala temeljna pitanja nacionalne sadašnjosti i budućnosti, u svim njezinim dimenzijama, od političke (točnije: sadašnjosti i budućnosti Hrvatske i BiH kao politeja) i ekonomske, preko kulturološke i jezikoslovne do etičke i duhovne. Smatram stoga da tijela i članstvo MH moraju kao prvi razriješiti „gordijski čvor“ izražen u ovoj dvojbi: Želi li MH ne samo nominalno, nego i sadržajno i simbolički biti samo jedna od 51.238 udruga (takav je njezin formalni status), koliko ih, kao što je primijetio moj predgovornik, akademik Ranko Matasović, trenutno ima u RH, ili MH želi sebe potvrditi kao i u nekim prijašnjim povijesnim razdobljima kao jednu od središnjih kulturno-intelektualnih ustanova i organiziranih snaga u hrvatskom narodu, u njegovim dvama državama, zatim u državama u kojima Hrvati žive kao nacionalna manjina te u onima gdje ima hrvatskih iseljenika s hrvatskom sviješću?

Želi li MH doista ubuduće biti svojevrsna svijest, prostor promišljanja o biću i određenju hrvatskoga naroda i njegove kulture i duhovnosti, i savjest hrvatskoga naroda, nužno je ojačati spoznaju, izreći temeljne postavke i zatim svojski raditi na njihovoj ’materijalizaciji’. A to bi značilo, uz ostalo, da ne može nakladnička i kulturno-organizacijska djelatnost biti jedino ili poglavito područje Matičina djelovanja. Osim toga, knjiga i časopisi danas su općenito u velikoj krizi, a sve više sadržaja nudi se i konzumira virtualno, putem interneta. Nadalje, nije knjiga jedini, a često ni najpogodniji oblik prodiranja u širu domaću i stranu javnost. (Tu su i brojni ’novi mediji’, primjerice strip i dokumentarni film, napose plansko proizvođenje i plasiranje dokumentarnih filmova o hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti radi širenja i promicanja istine o hrvatskom narodu, kulturi, zemlji, povijesti i državi na domaćem i međunarodnom planu.)

Konkretne zamjedbe na temelju sadašnjega teksta Pravilā

U Pravilima se nigdje ne spominje nacionalna ni matična država hrvatskog naroda. Nema ni hrvatske (nacionalne, matične i sl.) države, spominje se samo Republika Hrvatska. Ne spominju se ni hrvatske manjine ni hrvatsko iseljeništvo – iako MH djeluje i ima podružnice i među njima. Pa tako imamo Maticu (čak dvije: postoji i Hrvatska matica iseljenika), a nemamo (u Pravilima) matičnu državu! Hrvatski jezik spominje se samo jednom, što je nedovoljno i neodređeno s obzirom na važnost jezične kulture i na osporavanja hrvatske jezične posebnosti. O jeziku imam konkretnu zamisao odnosno inicijativu, o kojoj ću nakon ove tribine razgovarati s ak. Matasovićem, a nju ću ovdje iznijeti samo ovlaš: zamisao o kvalitetnom, polivalentnom, povijesnim i dijalektalnim jezičnim bogatstvom prožetom hrvatsko-hrvatskom rječniku u digitalnom obliku dostupnu na internetu. Iako MH i brojni znanstvenici marno rade na planu jezikoslovlja kao znanosti, mora se misliti i na potrebe najšireg kruga (sve nepismenijih i nerijetko šarenilom različitih priručnika zbunjenih) korisnika odnosno govornika ili studenata hrvatskoga jezika.

Svi znamo da MH ima svoga književnog tajnika, no u Pravilima se riječ književnost uopće ne spominje. Ni o umjetnosti se ne kaže ništa, osim što ju se jednom spominje u frazičnom izrazu o promicanju kulture i umjetnosti. Spominje se da treba djelovati u duhu svoga [Matičina] programa“, ali se nigdje ne definira što je i kakav je taj duh. Izvedenica te riječi spominje se samo jednom, u sintagmi znanstvenog i duhovnog stvaralaštva. (Nota bene, neprimjerena je sintagma „znanstvenog… stvaralaštva“.) Nema ni vjere, kršćanstva, Crkve, religije, kršćanske ni religijske baštine – iako su sve to bitne sastavnice naše duhovne, a i materijalne prošlosti i sadašnjosti, kojima se toliki matičari toliko bavljahu i bave, i na temelju čega se bavljahu i bave. 

Iako je MH po svom djelovanju ponajviše ukorijenjena u povijesti i tradiciji i njima zabavljena, a zainteresirana je i za neke aktualitete, u njezinim Pravilima ne možemo nigdje naići na riječi kao što su: povijest, sadašnjost ili budućnost. Ne spominju se nigdje ni: tradicija, običaji, folklor, etnos, iseljeništvo, useljavanje, migracije. Nema ni politike ili politeje. Ni morala, etike, vrijednosti ni vrjednota. Nema ni recimo društvene pravde, boljitka, blagostanja, civilnoga društva (a MH djeluje i financirana je iz proračuna kao jedna od udruga koje ulaze u krug onoga što se danas naziva „civilno društvo“), pluralizma, parlamentarizma, vladavine prava, prosvjete, interdisciplinarnosti. (Ima obrazovanja, no prosvjeta i prosvjećivanje nešto su drugo, i šire, od obrazovanja.) Nema ni, da se malo našalim, izraza rodna (a ni spolna) ravnopravnost. 

U manje određenom smislu – no svi ćete razumjeti važnost i tih personalnih ’imponderabilija’ – nema u temeljnom aktu ni nacionalizma, domoljublja (patriotizma), ljubavi, idealizma, entuzijazma, požrtvovnosti, plemenitosti, uzvišenosti itd. A sve su to iznimno važna načela odnosno krjeposti, duboke pokretačke sile u ljudima bez kojih Matica ne bi dosad ništa ozbiljno ostvarila. I ne bude li ih danas i sutra, sve što se čini imat će neke druge motive djelovanja odnosno biti pokretano poglavito karijernim, lukrativnim ili partikularnim interesima.

Zaključno

Tri načela i postupanje sukladno njima preporučio bih za buduće djelovanje tijelima MH-a: demokratičnost, zakonitost i transparentnost. S time je povezano i ostvarivanje aktivnoga i pasivnoga biračkog prava. U postojećim Pravilima među „pravima i pogodnostima koje uživa član Matice hrvatske“ u Čl. 17. navodi se u trećoj alineji i ovo: „ biranje upravnih i nadzornih tijela i pravo izbora u njih, izuzev ograničenja propisanih stavkom 3. članka 12. ovih Pravila“. Ja osobno član sam MH već desetak godina i uredno plaćam članarinu, ali dosad nisam nikada mogao ostvariti aktivno, a de facto ni pasivno biračko pravo (osim u Odjelu za književnost, no to je specifičan oblik rada, u koji je uključena mala manjina članova). Razlog je što živim u Zagrebu, u kojem ne djeluje područna podružnica. Da živim u Makarskoj ili Vinkovcima, mogao bih ostvarivati oba ta biračka prava i bez dodatnog angažmana. Takve propozicije smatram protustatutarnom diskriminacijom među nama članovima MH, te očekujem da se nađe rješenje kako je više ne bi bilo. 

Tu sam temu problematizirao u pismu Glavnom odboru u proljeće prošle godine, ali službeni odgovor nisam dobio, iako mi je predsjednik Botica nešto u svojstvu predsjednika, u svoje ime, odgovorio. Takvo neodgovaranje, a i izostanak redovnog i promptnog informiranja nas članova i šire javnosti o radu Matičinih tijela smatram lošom praksom te očekujem da se ona promijeni. Općenito, komunikacija s članstvom i javnošću morali bi biti znatno bolja, hitrija i izoštrenija nego sada.

Kao moguće rješenje za ostvarenje pune demokratičnosti predlažem da se razmisli o uvedbi dopisnog i/ili elektroničkog glasovanja pri izboru vršnih i područnih dužnosnika, a možda i drugih tijela MH po načelu „Jedan član – jedan glas“. Znamo da vladajući HDZ i SDP to ne žele omogućiti državljanima na državnim, područnim i lokalnim izborima (što mnogima, osobito onima izvan granica, otežava ili onemogućuje sudjelovanje). Ne bi li Matica mogla u tom smjeru svojim primjerom „probiti led“ i pokazati (doista demokratski i nediskriminatorski) put?!

O svojoj ulozi u hrvatskom narodu, društvu i državama MH bi trebala dobro promisliti i programski ju izraziti. Ona sada nema svog okvirnog programa. No dobro, ni neke druge organizacije nemaju programa, nema ga ni HDZ (ima onaj predizborni, ali nema onaj temeljni, on nam nije poznat ni dostupan). Bilo bi dobro da ga ima. Već u samoj izradi i raspravama o njemu došlo bi do bistrenja pojmova i konkretiziranja toga što hoćemo, što su nam prioriteti i koliki nam je raspon djelovanja. Matica je središnja nacionalna ustanova i ima svoju punu autonomiju. Koliko ima još takvih ustanova? Utoliko, ona ima i središnju nacionalnu odgovornost u sferi svijesti i identiteta, što se zatim na razne načine pretače u sfere u kojima se uređuju odnosi u najširoj, nacionalnoj, zajednici.

Bilo kako bilo, ako već nemamo temeljni Program, niti ga planiramo imati, možda bi se moglo u sažetom obliku programska područja i tumačenje kako razumijemo mjerodavnost, svrhe i smisao Matice hrvatske donijeti u Preambuli novih Pravila.

Riječ je o tomu da se gleda šire na ukupnost nacionalnih, kulturnih, duhovnih, umjetničkih, znanstvenih, strukovnih i praktičkih sadržaja. Ideje koje ovdje iznosim nisu sve samo moje, njih zastupa građansko-politička inicijativa Pokret za hrvatsku budućnost, čijoj Poticajnoj skupini pripadam, a koja nastoji, nadstranački, promišljati Hrvatstvo u integralnom smislu te nuditi inicijative i promicati djelovanja za općenarodnu dobrobit.

U pogledu pak zakonitosti i transparentnosti želim svima sugerirati da se nas članove izvješćuje o radu središnjih i ostalih tijela putem okružnica (newsletters). A ne da o tomu moramo doznavati iz javnih medija ili na temelju rekla-kazala. U to ulazi i ono što se dogodilo lani, da je naime Časni sud MH odlučio isključiti iz članstva osobu glavnog tajnika, no da Glavni odbor nije tu odluku proveo, nego je kaznu preinačio, tj. ublažio. Kao članovi i zainteresirana javnost još uvijek očekujemo objašnjenje za takvo postupanje.

Općenito, očekujemo od sadašnjih tijela i dužnosnika da budu dorasli izazovima, da prevladaju ovo krizno stanje i da Maticu izvuku i iz unutarnjih blokada i muteža kojeg se, također, u njoj unatrag dosta godina nagomilalo.

Hvala voditeljici Jeleni Gazivoda i predsjedniku dr. Stipi Botici na pozivu da večeras sudjelujem na ovom okruglom stolu, a vama svima na strpljenju.

Zdravko Gavran/Pokret za hrvatsku budućnost-PHB

Hrvatsko nebo