Nenad Piskač: Pokret srednjeg prsta pokret je protiv života

Vrhunska je manipulacija u gospodarski, moralno, demografski i kulturalno spaljenoj zemlji nametnuti kao predizbornu temu pitanje silovanih žena i djece začete silovanjem. Da je pokretu srednjega prsta uistinu stalo do silovanih žena, onda bi njezine istaknute prvoborkinje dosad riješile pitanje silovanih hrvatskih državljanki u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Žene se samoorganizirale kao nova politička višestranačka snaga. Dosta im je! Bez prava na abortus više ne mogu živjeti u zaostaloj Hrvatskoj. U predizborju Škoro i Raspudić narušili im idilu o željkovanom pravu na ubojstvo začetih a nerođenih ljudi. Oni su se založili za pravo na život od začeća do prirodne smrti, kao kardinal Franjo Kuharić početkom devedesetih. I naše naprednjače u znak prosvjeda protiv života počeše javno dizati srednji prst, baš kao „baje“ (KGK) u krčmi kad se naloču lošega vina. Politička kultura organiziranih progresivnih žena ispod je razine seoske krčme i izravna negacija predizborne poruke Hrvatske biskupske konferencije.

Prvi ženski srednjak u javnome prostoru registriran je kod osječke dogradonačelnice iz redova HNS-a, stanovite Žane Gamoš. Odmah je reagirala katolička akcija s naslovom „Prostačkom porukom HNS-ova dogradonačelnica osramotila Osijek“. Ozbiljan problem, međutim, nastao je kad je nestašna Kolinda Grabar-Kitarović (HDZ) ponosno pokazala svoj srednji prst. Ista akcija taj je čin malo ublažila, pa je tako ovaj srednjak isprovocirao upitni naslov: „Dva lica Kolinde Grabar-Kitarović: Koje je pravo – prostačko ili ovo drugo?“. Zna se jako dobro koje je pravo, stoga je istim uredničkim metrom potrebno mjeriti i Kolindu i Žanu. Šteta, dakle, što je izostao naslov „Prostačkom porukom HDZ-ove predsjednice države osramoćena je Hrvatska“. Na stranu sad što je osramotila i Međunarodni olimpijski odbor u kojemu očekuje novu gažu, kako bi na međunarodnom športskom planu mogla srednjim prstom „promicati Hrvatsku u svijetu“.

Brandovi s isukanim i još neisukanim srednjacima

Hoću reći prostačka šteta puno je šira u Kolindinu (globalnom) negoli u Žaninu (lokalnom) srednjaku. Naime kaj. Kolinda je HDZ-ov međunarodni brand. Istina, u tuzemstvu među državljanima s pravom glasa pročitana je, što se vidjelo na predsjedničkim izborima. Njezini strančarski kolege s Plenkovićem na čelu nisu skužili da ona nema šanse kao pročitana karijeristica (što je za tako prepredene tipove gotovo nemoguće povjerovati), ili su ipak skužili pa su ju upravo zato kandidirali (prije nje same!) za novi mandat – kako bi prokrčili put Milanovićevu „karakteru“. Već ranije istom se taktikom poslužio Sanader kad je istaknuvši Kosorovu poravnao put Mesiću kao HNS-ovu kandidatu odnosno njegovu drugom mandatu.

Tako se po njihovoj volji i dogodilo da smo u drugom krugu mogli birati između budućega „predsjednika s karakterom“ i buduće „predsjednice sa srednjakom“. A zatim smo mi koji takvim izborom nismo bili nimalo oduševljeni proglašeni od „naših“ srednjoprstaša krivima što smo „Milanovića doveli na vlast“. Koje li demagogije i licemjerja!

Sad je i Plenković na unutarstranačkim izborima postao HDZ-ov brand. Pročitan je doma, samo to treba još i na izborima potvrditi. Pa onda mogu Plenković i Kolinda, zajedno sa Sanaderom i Kosorovom, dizati srednjake u ime neoproštene pobjede katoličke većine i njezina sustava vrijednosti, pobjede izvojevane početkom devedesetih u ratnim okolnostima, a izgubljene poslije Tuđmana u mirnodopskima.

Kad jedan prstić prokaže who is who…

Pokret srednjega ženskoga prsta u kojemu ruku pod ruku idu haenesovi i hadezeovi politbrendovi, prst je u oko i Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, to jest hijerarhijskom vrhu Katoličke crkve u Hrvatskoj. S visoka navijajući, ne slušaju niti osluškuju slobodnomisleće i u svijetu iskušene laike-svjetovnjake (nego valjda samo sebi podobne „konzultante“), pače zaobilaze ih na kilometre, a onda od svojih favorita dobiju prst u oko. Kako će odsad i za koga navijati, i s kime će se ubuduće konzultirati, nakon što je zaslugom jednoga ženskog srednjeg prstića i jezika – a i nekih drugih jezika (Jandrokovićeva, npr.) postalo jasno who is who?

Potpuno je jasno da Žana i Kolinda nisu usamljene u pokretu protiv života na sliku i priliku Božju. Uz Žanu su ideološki svrstane mnoge bivše i sadašnje haenesovke, tako i Plenkovićeva ministrica Divjak, dosad uz Jovanovića najneuspješnija ministrica dugoročno najvažnijega resora. Posljedice Jovanovićeva i njezina ministarskoga rada osjećat će se godinama. I ona nam na kraju mandata s pravom može pokazati srednji prst. Evo vam ga na! Pa sad vi popravite što sam ja sve uspjela raskopati. Kolinda pak ima puno više stranački orijentiranih ženskih srednjaka. Nemoguće je nabrojati cijeli niz „istaknutih“, ali ipak, ilustracije radi, spomenimo primjerice ministricu Ninu K. Obuljen, koja u srazu s Karolinom Vidović-Krišto ili Marijom Selak-Raspudić jednostavno nema šanse na izbornom putu od sučeljavanja do birališta (za Apis ne mogu jamčiti). Potonje dvije ni u političkoj haenes-hadezeovoj krčmi ne bi prostačile i osramotile svoje biračko tijelo, svoj grad ili svoju državu. No, tu su još naši „najvažniji vanjskopolitički uspjesi“ (A. Plenković) – Dubravka Šuica, Marija Pejčinović-Burić… za sve njih napredni srednjak pred svima pokazala je Kolinda. „Bikos pipl mast trast as, tenkju“ rekla bi Ingrid Antičević-Marinović.

Pokret srednjeg prsta pokret je protiv života. Gotovo je nevjerojatno da u katoličkoj Hrvatskoj protiv života ustaše – žene iz različitih stranaka. Je li to neki novi, stari ili osuvremenjeni AFŽ (Antifašistička fronta žena)? Ili su se, u trenutku ustanka protiv života, osjetile kao da su muškarci, u smislu Istanbulske i njezine „rodne ravnopravnosti“ i nadstranačke „rodnosti“? Kojom se za budućnost potire ona istinska, prirodna i naravna, tisućljetna (ženska) rodnost. A odakle je tema uopće zalutala na predizborno sajmište svega i svačega? Odande gdje je jasno da se u srazu rezultata ove (i nekoliko prethodnih) vlada i težnje hrvatskoga naroda ne može argumentirano braniti dosadašnje politike danas hadezeove, jučer esdepeove vlade. Vrhunska je manipulacija u gospodarski, moralno, demografski i kulturalno spaljenoj zemlji nametnuti kao predizbornu temu pitanje silovanih žena i djece začete silovanjem. Da je pokretu srednjega prsta uistinu stalo do silovanih žena, onda bi njezine istaknute prvoborkinje dosad riješile pitanje silovanih hrvatskih državljanki u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Ta su silovanja (nedvojbeni ratni zločin koji ne zastarijeva) bila dio agresorova plana. Znam da su se neka djeca rodila i u takvim slučajevima. Majke koje su ih rodile znaju da je pravo na život viša kategorija od „prava na izbor“. Pokret srednjega prsta i njima i tako rođenoj djeci pokazali su srednji prst! U tom pogledu onda se ne treba ni čuditi kada se uzme u obzir to odakle dolaze prvoborkinje pokreta. Iz istospolnih stranaka različitih predznaka!

Izborna logika: Ja tebi glas, ti meni srednji prst? Ma, budimo odgovorni!

I kad smo već kod srednjega prsta, imam potrebu reći da on služi, među ostalim, i za držanje olovke. To je neobično važno imati pri svijesti kad se na izbornom mjestu bude odgovorno zaokruživalo. A, kao što vidimo, birat ćemo između prava na život i višestranačko-istospolnog pokreta srednjega prsta. Sad već valjda znamo ne samo koje se stranke otvoreno zauzimaju za kulturu smrti, već i za one koje su deklarativno za pravo na život, a kad im zbog toga iskažemo povjerenje – pokažu nam srednji prst.

A i to s izborima postaje neizvjesno. Naime, opet, kaj. Što više slabi istospolni režim srednjeg prsta, ne samo u anketama već i u stvarnosti, to je, slučajno ili ne, sve više „zaraženih“. Tako bi „epidemiološka situacija“ nakon što je isprovocirala ubrzane izbore, sad mogla isprovocirati neku drukčiju izbornu situaciju, o čemu će konačnu odluku donijeti dakako Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske, budući da se Hrvatski sabor raspustio. No, kad god bili izbori i u kojim se god (ne)prilikama održali, poštovani čitatelji, na izbore masovno izađimo i „BUDIMO ODGOVORNI“ (Stožer CZRH). Jedino na biralištu možemo (ne pred djecom!) „pokazati srednji prst“ politici neoproštene pobjede.

Nenad Piskač/Hrvatsko nebo