Šiljo: Kolindin srednjak – prijelomnica u razlučivanju duhova

Kolinda je svoj trag pokazala danas. Tako da ni njoj ni njezinim političkim sumišljenicima i kameradima više ni čitava Hrvatska biskupska konferencija ne može niti će ikada više smjeti udijeliti katolički legitimitet. – Prohujalo s vihorom!

Zagreb – Utočište neabortiranih „Betlehem“, 18. lipnja 2020.

Svi mediji izvijestili su danas kako se bivša predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović pridružila ženama koje su „srednjim prstom“ reagirale, u naglo isforsiranoj kampanji, na izjave čelnika Demokratskog pokreta Miroslava Škore i još nekih političara (Nina Raspudića) o pobačaju, fotografiravši se i sama s podignutim srednjim prstom u znak podrške ženama.

Vođa Domovinskog pokreta MŠ izazvao je već prije brojne reakcije nedavnom izjavom da se silovana žena, ako zatrudni, mora dogovoriti s obitelji što će učiniti. Danas je ’pojasnio’ kako nije korektno izvrtati njegove izjave i vaditi ih iz konteksta. Njegovo je objašnjenje: nema ništa drugo što bi se prigovorilo njemu ili listi njegove ojačale koalicije pa su se sada uhvatili te izjave.

Ima ili nema što drugo kompromitirajuće, mnogima je tema abortusa posljednja slamka spasa pred buru u kojoj bi jedna ili obje glavne stranke mogle pretrpjeli velike gubitke.

“Pridružujem se svim ženama koje ovim ’nepristojnim’ činom pokazuju svoj stav i dižu glas protiv onih koji nas pokušavaju vratiti stoljećima unazad“, ’izvalila’ je buduća članica Međunarodnog olimpijskog odbora za Jutarnji list (!), kojemu je poslala fotografiju na kojoj je (prostački) podignula u vis svoj srednjak.

Kako joj je i to bilo premalo da se dokaže bjelosvjetskoj liberalističkoj ’masoneriji’, nastavila je izlagati svoje vjerovanje, svoj ateistički modernistički i nadasve naprednjački Credo, dodavši: „Prošlo je vrijeme kad je žena sjedila u ćošku i čekala što će ’baja’ reći“.

’Baje’, javite se! Ili ni vi više niste nikakve ’baje’, ma što o njima bećarci ’bajali’! A možda to nikada niste ni bili. Možda Kolinda samo izmišlja ono čega nije ni bilo.

U svom trijumfalnom deliriju iznijela je i notornu glupost, točnije: protuslovlje, protumačivši svoju poziciju: „Uvijek sam bila za život, ali i za život koji ima pravo na izbor. Bez pritiska, bez stigmatizacije i uvjetovanja, posebno u najosjetljivijim životnim situacijama poput silovanja.“

To njezinu logiku ne bi pas s maslom probavio. Ako si naime za život, što onda znači „pravo na izbor“ ako ono uključuje i uništenje jednog začetog života koji se razvija ili se dapače razvio do ljudske prepoznatljivosti? Na taj način ona nije „za život“, nego za uništenje malog i još nemoćnog života. Ne možeš istodobno i u jednoj osobi biti i za život i za uništenje života!

Ponovila je i ’mantru’ emancipiranih feministica i njihovih poklonika: prisegnula je „za nas žene i naša prava, ali i za muškarce koji nas podržavaju“.

Razinu rasprave o tako važnoj temi kao što je život, ljudski život, prenatalni život, život i budućnost naroda, odgovornost pred Bogom kao tvorcem života, bivša je HDZ-ova predsjednica svela na mjeru svoga nevjerojatnog, reduktivnog primitivizma. Svoga ili onoga u koji se papagajski ugleda, sasvim svejedno.

Pretpostavljalo bi se da je američka magistrica društvenih znanosti i zagrebačka doktorica politologije u svem tom silnom školovanju i obrazovanju morala naučiti da se odustajanjem od kaznenih progona onih žena koje su izvršile abortus nije čin abortusa legitimirao kao univerzalno „pravo“. Pa tako ni uništenje onoga malog ljudskog bića u majčinoj utrobi. Zašto? Zato, uz ostalo, što ubijanje izvan nužne samoobrane i nekih zakonima propisanih situacija nije niti ikada može postati (pozitivno) ljudsko „pravo“. A ni tada to nije dopušteno kao pravo na ubijanje, nego pravo na nešto drugo, pozitivno. Ne postoji i ne može postojati „pravo na ubojstvo“. Može postojati samo nekažnjavanje ubojstva u točno određenim situacijama.

No što možemo kada tolika, tobože sveznajuća, učilišta proizvode magistre i doktore koji ne poznaju abecedu ne samo pravne znanosti, nego ni abecedu etike, biologije, psihologije i logičkog mišljenja?!

Neizravnu potporu (da ne bi HDZ izričito suprotstavila Crkvi) dala joj je i ministrica kulture (!) iz HDZ-ove kvote Nina Obuljen Koržinek. Ona je u svom poslovično pitijskom stilu izjavila u oči sjednice vlade: „To su pitanja vrlo teška za svaku ženu. Mislim da toj temi treba prilaziti s puno više promišljanja o integritetu i osjećajima žena.“ No ta kandidatica na I. izbornoj jedinici (suprotstavljena Mariji Selak  s Mostove liste) nije ostala samo na potpori silovanim i svim ostalim ženama koje ne žele roditi začeto dijete: ’poentirala’ je dodatkom kako su joj sporne „mnoge izjave gospodina Škore i ljudi oko njega“.

Stajalište po kojem se silovana žena, ako zatrudni, mora dogovoriti s obitelji što će učiniti – ako smo glavnog izazivača etabliranom dvovlašću točno razumjeli – čelnik Škoro iznio je tijekom sučeljavanja u srijedu s glavnim tajnikom HDZ-a Gordanom Jandrokovićem u organizaciji Večernjeg lista. Ta izjave Škore i ona Raspudića (kandidata na Mostovoj listi) aktivirala je lavinu sa supraničkih strana. Na toj strani pretposljednjeg preostalog konja za već gotovo izgubljenu utrku zajahali su tako i Jandroković i mnogi vrli hadezeovci.

Sva predizborna problematika i sve dimenzije neposredne budućnosti hrvatskoga naroda sada će se svesti na pitanje o pobačaju kao „neotuđivom pravu žena“. HDZ se otvoreno u toj stvari svrstao u na stanu lijevih liberala. Kolinda i njezina ’demokršćanska’ stranka sada doživljava da se njezini „katolici’ iz prvih redova izravno oglušuju i na predizbornu poruku hrvatskih biskupa.

Sve to što se događa zasigurno nije slučajno i nije ni najmanje bezazleno. A svode se i računi unatrag. Prelatima Katoličke crkve i svima koji su zagovarali Kolindu kao (s katoličkog stajališta) prihvatljivu i preporučljivu može se reći samo jedno: Ona vam je svima sada pokazala svoj (prostački) srednjak. A običan čovjek iz svega bi zaključio ovo: „Tko s đavlom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju!“

Razotkrivanje je, dakle, pokrenuto, i više ga nitko ne će moći zaustaviti. Njegov zamah mnogostruko nadilazi temu koju bi se moglo iscrpiti jednim komentarom. Kolindin postupak (raz)otkriva i mnogo više od njezina (i mnogih drugih takvih) vulgarno podignuta srednjaka. Kaže narodna poslovica: „Ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvjerka svoj trag pokaže.“

Kolinda je svoj trag pokazala danas (u sebičnom interesu svoga sutra). No ni njoj ni njezinim političkim sumišljenicima i kameradima više ni čitava Hrvatska biskupska konferencija ne može niti će ikada više smjeti potvrditi „katolički“ legitimitet. – Prohujalo s vihorom!

Ako su biskupi mislili da mogu izbjeći su-razapinjanje na križ sa svojim Gospodinom i vjernim stadom pomoću pragmatična sporazuma s ovom ili onom svjetovnom silom i ugađanja njoj, grdo su se prevarili. 

Kolindin srednjak pogodio je mnoge ravno u nos. On simbolizira prijelomnicu u razlučivanju i razvrstavanju duhova.

Šiljo, Hrvatsko nebo