Šiljo: Zorana Milanovića treba procesuirati zbog šovinizma, diskriminacije i rasizma!!!

Zagreb – Vidikovac, 10. lipnja 2020.

Dobro obaviješteni večernji.hr, posebice kad je riječ o „osjetljivim“ internim pitanjima, objavio je danas da Domagoj Hajduković, SDP-ov koordinator za  IV. izbornu jedinicu, najvjerojatnije neće nositi listu „Restart koalicije“ (kojeg li divnog „hrvatskog“ izraza!) u IV. izbornoj jedinici, kako je to prvotno planirano. On se navodno nakon nedjeljnog incidenta povukao iz javnosti, a zbog svega što je doživio, u stranačkim se vrhovima pitaju hoće li on „biti u stanju“ nositi listu.

Kao što je poznato, Hajdukovića je prije nekoliko dana pretukao njegov intimni prijatelj Tomislav Mikulin, nešto niži stranački dužnosnik od njega, koji je istoga dana, bez „suvišnih“ provjera i žalbenih procedura, ekspresno izbačen iz SDP-a i iz radnog odnosa u toj stranci. Do tog trenutka Mikulin je bio zaposlen kao šef ureda predsjednika SDP-a Davora Bernardića.

Ta afera u glavnostrujnim je medijima naglo prigušena. Da je neki muškarac iz HDZ-a ili neke nacionalne odnosno desne stranke pretukao ženu ili „partnericu“, bila bi se digla „i kuka i motika“. Pozivalo bi se na Istanbulsku konvenciju i govorilo o prirođenoj desničarskoj sklonosti nasilju nad „slabijim spolom“ te bi se zbog nasilja nad slabijim „rodom“ žigosalo dotičnu stranku do njezine što veće diskvalifikacije. Ovako gotovo ništa. Ne spominje se kako je Istanbulska konvencija ponajviše i donesena upravo radi zaštite expressisverbis „rodne“ ravnopravnosti, koja uključuje i „slabiji spol“, tj. odabrani „rod“, u inače istospolnim (homoseksualnim) odnosima i zajednicama. Naprotiv, SDP će sada žrtvu nasilja zacijelo kazniti! Kaznit će micanjem s pravoga mjesta, ili možda s liste uopće, čovjeka koji je eklatantna žrtva upravo „rodnog nasilja“.

Već mu traže ili su mu našli zamjenu. Zamijeniti bi ga mogla, po neslužbenim informacijama Večernjeg lista, Sabina Glasovac, inače rodom iz Našica. Još na početku nositi SDP-ovu listu odbila je inače u medijima do neba uzdignuta Osječanka Biljana Borzan, valjda i zbog nekih razloga koje ne bi bilo „politički korektno“ javno iznositi. Njoj je sasvim dobro u Europskom parlamentu, gdje s iznimno visokom plaćom, kao i drugi EU-zastupnici, izgara za interese socijalističke alijanse, dakle radničke klase odnosno „proletera“, „poštenih seljaka“ i „poštene inteligencije“, beskućnika, blokiranih i prekarijata ljudi (nezaposlenih i onih s povremenim zaposlenjem).

„Rodnim nasiljem“ nakon tog osječkog rodnog nasilja, i nasiljem uopće, ne bavi se ni bivši šef SDP-a i njegove vlade, koji sada,naprotiv, s pozicije predsjednika države (za „napredne“ su uvijek osigurana dobra, bolja i najbolja mjesta, i trajna presumpcija nevinosti, uz asistenciju suparničkog HDZ-a, zna se) predizborno udara po aktualnom predsjedniku vlade i prvom ešalonu HDZ-a, kojem je voda i bez toga već u ušima. „Napredni“ Milanović, koji je kao šef SDP-a više puta pred domaćom i stranom publikom sebe nazivao „liberalom“ (i nitko mu u SDP-u nije zbog toga dao ’vritnjak’ i poslao ga u stranku Vesne Pusić, niti će), oglušuje se o drastičan primjer fizičkoga „rodnog nasilja“. Toga naime u vlastitim redovima. U neke vrste vlastitoj kući.

Nasilje, doduše, aktualnom Predsjedniku nije ni osobno u mladosti bilo strano. On je po vlastitom javnom kazivanju bio ponekad, kao rođeni Zagrepčanin, i uličnim „štemerom“ (bratski mu Beograđani takve nazivaju „tabadžijama“), dakle sklon i osobno primijeniti metode fizičkog nasilja. No zasigurno je to bilo nasilje  u ime „napretka“, tj. „progresa“ i „pravde“. Tko u to sumnja, mora da je nepopravljivi nazadnjak!

Danas Predsjednik u različitim izjavama po Hrvatskoj, koje su Hina i drugi mediji uredno prikazivali i citirali, nije posezao za fizičkim nasiljem niti njime prijetio. Ne, on se poslužio samo verbalnom grubošću prema svojim oponentima i onima koji mu se ne sviđaju. Pritom, sklonost prizemnoj grubosti pokazala se je u njegovu nedoličnom, gotovo uličarskom izražavanju. Iako po sadržaju neke njegove današnje poruke imaju svoje razloge i stanovito opravdanje, ili mogu poslužiti za raspravu, ne može se i ne smije se zažmiriti  na njegov leksik iz žargona koji ne priliči uljuđenim dužnosnicima u Hrvatskoj i Europi, a kamoli predsjednicima. (Prizemni žargon Stipe Mesića nije i ne može biti opravdanje nasljednicima.) Evo nekih istržaka:

„Pokrivenost uvoza izvozom je 60 posto. To je naprosto loše. Sreća da postoji turizam kao monokultura koji je dosta dobro razvijen… tako da Hrvatska ustvari više izveze kroz usluge, nego što uspije uprskati na izvozu robe.“

„…potrebna je stabilna vlast koja neće krasti.“

„…nije jednostavno pokupiti sav taj novac koji se [iz EU-a] nudi“

„Išao bih roniti s onim Omega satom od 5 tisuća dolara koji je on[Branko Bačić] dobio na poklon od direktora ACI-ja i onda ga dao svom prijatelju, jer ne roni i ne zna engleski pa nije znao pročitati koliko je sati.“

„Ja sam voljom birača izabran za predsjednika. Ne mora me voljeti [B.  Bačić], ali neka ne priča besmislice.“

„Naravno, to što se u Hrvatskoj naziva troškovima kampanje je lakrdija. Ne bismo se ni smjeli zavaravati da je trošak ono što se potroši od službenog početka kampanje, što je u ovom slučaju 18. lipnja do izbora. To je smiješno.“

„I mene je [mađarski premijer Viktor Orban] kao Plenkovića uvjeravao da je sve u redu, ali ako te jednom prevari – on je kriv, a ako te prevari drugi put – ti si budala.“

„Znamo tko je Orban i što zagovara, to nije ništa dobro“, dodao je. “Srećom to nije velika i moćna država, koja je doduše bila na našoj strani, ali to je bilo jako davno i to se više ne računa.“

„…[iz Budimpešte stalno stižu] žalopojke i kuknjave. […]

„Ako bi netko trebao kukati jer je nakon izgubljenog rata ostao stiješnjen na malom prostoru, to su Nijemci, njih stvarno ima jako puno na malom prostoru. Ali ne čujete to iz Njemačke. To čujete od ove posluge koja sanjari o mađarskoj Rijeci, Transilvaniji.“

„Ima i u Hrvatskoj ljudi koji misle da Hrvatska treba biti do Drine. Samo neka misle. Ima i u Hrvatskoj ljudi koji misle da zato što je u Mađarskoj Horvat najčešće prezime da bi Budimpešta trebala biti hrvatski grad. Ali to je glupost.“

U jednom jedinom danu, a zacijelo je bilo i izjava koje mediji nisu prenijeli, nanizati za predsjednika države neprimjerene i nedolične izraze kao što su: uprskati, krasti, pokupiti [novac], besmislice, lakrdija, smiješno, prevari, budala, kukati, posluga [zbirno za Mađare!!!], sanjari, glupost… to je prava slika aktualnog Predsjednika, njegova stila i razine uljuđenosti. Takvi izrazi otkrivaju ponešto kakvu to osobu i kakav to „karakter“ [hrvatski: „značaj“] imamo za državnog poglavara. Zaslugom svih koji su ga zaokružili.

Među citiranima je i jedna teška šovinističko-rasističko-diskriminatorska izjava, na račun susjednog mađarskog naroda. Izjava kojom Mađare kao narod proglašava „poslugom“. Analogno povremenom beogradskom nazivanju Slovenaca „bečkim konjušarima“. Vrijednosno istovjetno s time.

Radi sprječavanja i kažnjavanja svih rasne diskriminacijedonesen je Marakeški sporazum o migracijama, koji u Z. Milanoviću nije imao svog kritičara,  nego dapače zagovornika. Današnjim istupom on je pokazao pravo lice. Otkrio je i mjerilo koje mu je zajedničko s mnogim ljevičarima i liberalima: šovinizam, rasizam i diskriminacija legitimni su i opravdani kada se primjenjuju na naše neprijatelje. Inače ne.

U Međunarodnoj konvenciji o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz godine 1965., kojoj je pristupila i Republika Hrvatska i gotovo sve zemlje svijeta, u Članku 1. „rasna diskriminacija“ definira se ovako:

„U ovoj Konvenciji izraz ’rasna diskriminacija’ odnosi se na svako razlikovanje, isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva koji se zasnivaju na rasi, boji, precima, nacionalnom ili etničkom porijeklu i koji imaju za svrhu ili za rezultat da unište ili da ugroze priznavanje, uživanje ili vršenje, pod jednakim uvjetima, prava čovjeka i osnovnih sloboda na političkom, ekonomskom, socijalnom i kulturnom polju ili na svakom drugom polju javnog života.“

Kada je lani mlada diplomatkinja Elizabeta Mađarević u privatnoj objavi na Facebooku nešto zucnula, o „bijeloj Europi“ kakva je nekoć bila, digla se neviđena hajka po svim medijima i na nju i na novoimenovanog joj pretpostavljenog ministra zbog njezina (tobožnjeg) rasizma te je ona naglo suspendirana, a zacijelo je u međuvremenu dobila i otkaz.

Kada je danas predsjednik „ove države“, koji je uostalom i bivši visoki diplomat, a sada ima i najviši diplomatski „čin“ po diplomatskim ovlastima i preseansu, čitav susjedni narod proglasio „poslugom“, nitko ništa! Ni indeks.hr, ni telegram.hr, ni jutarnji.hr ni večernji.hr ni ostali koji su dizali najgromoglasniju uzbunu protiv mlade diplomatkinje koja je svoju privatnu ljetnu impresiju s plaže u Grčkoj napisala u zatvorenoj, privatnoj grupi na Facebooku. A sada imamo situaciju da predsjednik države javno i u službenom svojstvu iznese takvu šovinističku, diskriminatorsku i rasističku kvalifikaciju susjednog mađarskog naroda – i nitko ništa. „Ni mukajet!“ Nije se oglasio ni zastupnik mađarske manjine u Hrvatskoj, a ni drugi zastupnici i zaštitnici manjinskih prava.

Tipična „ljevičarska“ dvoličnost i diskriminiranje „naših“ i „njihovih“ po dvostrukim „aršinima“?

Šilji stoga – koji je zgrožen koliko Milanovićevim impulzivnim izljevom diskriminacije, šovinizma i rasizma, toliko i dubljom i gromoglasnom šutnjom svih „naprednih“ i „liberalnih“ čuvara demokracije i ljudskih prava, svih udruga civilnoga društva, medija, stranaka, i institucija – ne preostaje ništa drugo nego preporučiti Hrvatskom saboru u stanju raspuštenosti i državnom odvjetništvu u stanju neraspuštenosti odgovarajuće ustavno i zakonsko „procesuiranje“ Zorana Milanovića kao privatne osobe i kao predsjednika hrvatske države.Zbog krimena rasizma!Na podnošenje odgovarajućih prijava i zahtjeva poziva i ostale javne i privatne subjekte.

Zoran Milanović uhvaćen je u činu rasizma in flagranti. Jesmo li dakle svi  pred zakonom jednaki ili nismo jednaki?!

Sve koji ovaj poziv suprotno službenoj dužnosti zanemare ili suprotno moralnoj dužnosti odšute Šiljo će imati pravo smatrati i javno nazivati „suučesnicima“ (su-dionicima, udioničarima, ortacima) u zataškavanju eklatantnog rasizma. I to rasizma pokazanoga s najvišega mjesta u državi.

Šiljo, Hrvatsko nebo