MILE PRPA: Galaksija, VIHOR ORHIDEJA

Za čitatelje našeg portala, donosimo nekoliko pjesama u prozi iz neizdane knjige, autora gospodina Mile Prpe (br.10)

(Knjiga sadrži 110 pjesama u prozi)

Galaksija

VIHOR ORHIDEJA

Misli pod zvijezdama

Nije isto ležati u krevetu i misliti,
ili noću biti van pod zvjezdanim nebom
i razmišljati.
Ležim na proljetnoj travi
i u noći bez mjeseca dok gledam i osmatram
beskrajno zvjezdano nebo.
Kad gleda zvjezdano nebo
čovjeku stane pamet –
s mišlju kako smo mi maleni i neznatni.

Ali ne zaboravimo
u vidljivom dijelu svemira je
na stotine tisuća galaksija,
svaka s milijardama zvijezda.
Naša Mliječna staza, Andromeda,
i bezbrojne druge.
Najveća galaksija
u vidljivom dijelu svemira,
nema ni svoje ime i vode je pod brojem:
IC1011
Od danas ja joj dajem ime po ovoj knjizi
i ubuduće će se zvati:

Galaksija 
VIHOR ORHIDEJA

I molim službene svemirske vlasti da izvjeste nadležne
o promjeni imena.

Brodovi

Brodovi su uvijek bili svijet za sebe.
Oni su predani milosti i nemilosti
volumenu voda; rijeka, jezera, mora i oceana.

Ali su predani i hrabrim srcima
svojih pomoraca čuvenih kapetana,
pretražitelja novih nepoznatih svjetova.

Brod na oceanu je poput ljuske oraha,
pa makar bio
mali kanu ili najveći cruser.
Kad udari hir prirode i uzgibaju se silni vali
ništa nije sigurno da ne bi moglo
završiti na dnu oceana.
Dolje more, gore nebo
spaja se u iskon svemira.
Na ljusci oraha, samo hrabri pomorci,
usmjeruju svoje plovilo
prema nekoj luci spasa.

Planinski vrhovi

Popeli se nebu pod oblake,
točnije ostavili smo ih ispod sebe
penjući se na Kilimanjaro, Anapurnu,
Mount Everest
i brojne druge čudesne vrhove svijeta.

Vrh svijeta je kao vrh ponosa.
Da bismo mogli biti ponosni
moramo podnijeti žrtvu uspona
na neki od najviših
planinskih vrhova.

Alpinisti – što njih tako privlači
da riskiraju i svoje živote
penjući se uz opasne
visoke i najviše vrhove svijeta?
Osjećaj pobjede, gdje te malo tko vidi.
Gdje pucaju iskonska obzorja
koja su sile prirode oblikovale
u čudesnu idilu visokih stijena
prekrivenih snijegom i ledom.
Tamo i svjetlost sunca se kristali
i stvara
nezaboravne
visinske dojmove.

Uđimo duboko u more

Uđimo duboko u more i sa sobom
ne nosimo Bibliju.

Ona tamo nije potrebna,
jer ulazak duboko u more je izravni ulazak
u Božje krilo čudesne ljepote podmorja.
Svijet koralja neizrecivih boja,
naprosto čudesnog kolorita
koji nam obuzima dušu svojim raskošom
i daje nam osjećaj da smo u krilu samog raja.
Sve ljepotom bukti, predivne ribe
pune neizrecivih šara i oblika,
sve dobroćudno pliva oko nas
kao da nam taj svijet tišine i beskrajnog mira
govori – pogledaj nas i ne zaboravi nas.
To nije ni potrebno kazati,
jer sa sobom nosimo kameru
koja snima svu tu čarobnu raskoš
podmorskog života.
More je i groblje
potonulih brodova
i mrtvih mornara.
Njihov rajski počinak.

Knjiga tajni

Ima jedna knjiga u kojoj su zapisane
sve tajne svijeta.
Nitko ne zna gdje se ta knjiga nalazi,
u kojoj velikoj knjižnici svijeta,
ili možda na nečijoj polici,
nekog starca koji je poluslijep
i koji ne zna kakvu vrijednost
ima u svojoj kući.
Ili je možda u nekom starom samostanu,
gdje je mnoštvo starih knjiga
pisanih jezicima koje malo tko razumije
pa ih nitko i ne čita.
Bio jedan čovjek
koji je godinama molio Boga
da mu pomogne pronaći tu knjigu tajni.
Bog reče – Ne traži je sinko,
gdje god kreneš ona je ispred tebe,
još i otvorena,
ali je treba naučiti čitati srcem i dušom,
a ne očima.
Ljudi je zovu – Priroda,
u njoj su zapisana sva znanja,
sve ljepote, sve mudrosti, svi mirisi,
sve boje, svi okusi, sva ljubav, sve istine,
sva otkrića,
ukratko sve tajne ovoga svijeta.

Bova

Negdje na sredini Tihog oceana,
gdje je more najdublje,
nalazi se usidrena moja bova.
Ja nikada tamo nisam bio,
jer se na toj bovi nalazi
bijeli Anđeo ljubavi.
On tu bovu čuva,
jer za nju će jednoga dana
biti privezane
moje pjesme i moje misli.
Tad će biti dostupne
svim mornarima i pomorcima.

Morske sirene će uokolo igrati
morsko kolo
i pjevati moje stihove
i njima stišavati oluje i zazivati bonacu.
A bog mora Neptun
pozvat će na koncerte sva morska bića,
Jer u ljubavi mora
treba se čuti melodija pjesme
do samih zvijezda.

Voda

Voda je čudesan element
može biti tekuća, može biti stajaća,
može biti led, snijeg, oblak, para, kiša, rosa,
inje, tuča, magla. Može biti morska, riječna,
jezerska, podzemna.
Može biti hladna, može biti vrela.
Može biti pitka, slana.
Voda je vrlo ponizna,
uvijek prati silu teže i nastoji se
s njom izravnati
u vodoravan položaj.

Teku vode rijeke Niagare,
teku vode rijeke Nila, Eufrata i Tigrisa,
Dnjepra, Jang Ceng Janga
sliva Amazone
ali i ona blizu pjesniku
naše predivne rijeke
Krke.
Kao najveći dar životu
teku vode, teku i slijevaju se
u jednu rijeku –
u volumene oceana.

Divlja plemena

Kažu da još u svijetu, u džunglama Amazone
i nekim drugim krajevima, postoje divlja plemena
kakva su nekada bili:
Shoshoni, Siouxi, Apache, Tutuni ili Pawnee

To su bila djeca prirode.
Divlja plemena plemenitih ljudi.
Plemenitost ovdje ne znači znanje,
obrazovnost, uglađenost i sl.
već znači život u suglasju s prirodom.
Živjeti tako
da od njihova života
priroda, i sva druga bića u njoj, ne osjećaju bol.
Da se ne uništavaju vrste,
da poštuju endeme, da se okoliš ne zagađuje,
da rijeke i potoci zadrže čistoću.
Da se, osim potrebe za prehranu,
ne uništavaju životinje koje je
plemeniti indijanski poglavica
Seattle držao svojom braćom.
I govorio da zemlja ne pripada čovjeku,
već da čovjek pripada zemlji.

Knjige

Ljudi su voljeli knjige,
vole ih i danas,
voljet će ih i u budućnosti.
Ali ne svi ljudi i ne sve knjige.

U svijetu nikada se nije izdavalo
toliko knjiga kao danas,
dnevno ih izlazi iz tiska
na desetke tisuća.
Da bi pročitao toliko novih naslova
treba i stotinjak života.
To znači da se knjige čitaju lokalno,
a ne globalno.
No ipak, ima knjiga
koje se čitaju i planetarno.
Knjiga bez vrhunske kvalitete
ne može računati da će
kao literarna vrijednost
postati trajno tražena.
Knjiga kad se pročita, odlaže se na policu,
a rijetko se koja,
odlaže u dušu čitatelja.

Laž

Laž ima višestruko značenje,
bogat sadržaj te riječi.
Temeljna odlika svake laži je zlo.
Ne postoji laž kao dobra kategorija.

Postoji jedan izuzetak od tog pravila.
Laž je dobra ako se njome spriječi nastupajuće zlo.
Laž je vrlo opasno oružje.
Najopasnije oružje predstavlja
državna laž koja se zove propaganda.

Zbog državne laži u povijesti svijeta
nastradalo je stotine milijuna ljudi.

Opraštaju se sitne laži u ljubavi,
ponekad i u obitelji, ponekad iz navike.
Postoje narodi na svijetu koji su laž
digli na razinu ideologije.
Jedni kažu da ne lažu
već da samo govore neistinu.
Biblija nas uči
da je Sotona otac laži.

Mile Prpa/Hrvatsko nebo