Šiljo: „Bezuvjetno isključenje“ – zapanjiv primjer nezakonitosti i ogavnosti

Sud časti HDZ-a Šibensko-kninske županije danas poslijepodne donio je odluku o „bezuvjetnom isključenju“ bivše državne tajnice Josipe Rimac i jednog kninskog vijećnika. To nije objavio predsjednik Časnog suda, nego predsjednik županijskog HDZ-a Nediljko Dujić!(?) On je za odluku Časnog suda rekao novinarima da je donesena „zbog poznatih razloga koji su se dogodili prethodnih dana“.

E sad, da se „razlozi“ mogu dogoditi, i to „prethodnih dana“, ulazi u već uvriježenu logičku i gramatičku nepismenost ne samo dotičnoga područnog političara. Za imalo pismene ili po naravi bistre ljude ne događaju se razlozi, nego se događaju događaji. Osim toga, ti „razlozi“, tj. događaji, nisu se dogodili „prethodnih dana“, nego su se događali prije, ako su se doista događali kao što sumnja ili tvrdi državno odvjetništvo. U svakom slučaju, bio bi red da je dotični „glavosječa“ egzaktno naveo koji su to razlozi. Nijedan naime sud na svijetu nije nikada nikoga osudio na neku kaznu „zbog poznatih razloga“, nego bi te razloge konkretno i točno i naveo. No Časni sud vladajuće „demokratske zajednice“ očito ima „pravo“ te razloge prešutjeti, a ima pravo i sam šutjeti, zato što je u njegovo ime informaciju i tumačenje dao netko tko uopće nije ovlašten govoriti u ime Časnog suda. Dapače, netko tko i sam može biti kažnjen od toga istog suda. A tko bi tada obznanio i obrazložio njegovu glavosječu, to je pitanje na koje nitko nema odgovora.

Povrh toga, oskvrnjenju „časnoga suda“ tu nije kraj. Svaki sud, pa tako i stranački, dužan je prethodno sukladno načelu zakonitosti pribaviti i očitovanje tužene strane, pozvati tuženu stranu na raspravu, dati joj pravo i na branitelja itd. Sve to HDZ je i ovaj put preskočio, svu tu temeljnu civilizacijsku pravno-demokratsku proceduru, koju su još stari Rimljani izrazili znamenitom maksimom: Audiatur et altera pars! – Neka se čuje i druga strana! Za  HDZ pak druga strana, tj. ljudsko biće, koje ima pravo na svoju obranu, očito ne postoji. Ili je, ako i postoji, posve zanemariva. Naprotiv: „Kadija te tuži, kadija ti sudi“, a tebe okrivljenoga nitko ništa i ne pita.

Nadalje, u članku 18. Statuta stoji da članu HDZ-a Časni sud može izreći i stegovnu mjeru bezuvjetnog isključenja  „zbog povrede članskih obveza“. Koje je to „članske obveze“ povrijedila dotična isključenica u inače uključivoj („inkluzivnoj“) stranci?, moramo se zapitati. I na to pitanje smjesta nam odgovara Statut HDZ-a, koji u članku 11. navodi sljedeće obveze svojih članova: 1) redovito sudjelovati u stranačkim aktivnostima i radu, 2) pridržavati se Statuta, Etičkog kodeksa i odluka mjerodavnih tijela, 3) zastupati i promicati Program i interese stranke, 4) zalagati se za uspjeh HDZ-a na izborima, 5) redovito plaćati članarinu, 6) ispunjavati ostale obveze utvrđene Statutom ili odlukama mjerodavnih tijela stranke.

Koju je  od tih „članskih obveza“ dotična isključenica povrijedila? Najiskrenije rečeno – nikoju! A pogotovu nije mogla biti isključena „zbog poznatih razloga koji su se dogodili prethodnih dana“. Zato što „poznati razlozi“ nisu ni navedeni u Statutu kao krimen zbog kojega član zaslužuje isključenje.

Reći će neko zanovijetalo da ona ipak nije bila obični, nego neobični član stranke, tj. visoki državni dužnosnik. Što jest istina. Ali, ne lezi vraže, Statut HDZ-a predvidio je i obveze takvih, taj ništa nije prepustio proizvoljnom tumačenju. U članku 12. piše: „Državni i lokalni dužnosnici koji su članovi HDZ-a imaju obvezu: 1) redovito izvješćivati o svom radu i raspravljati o pitanjima iz svog djelokruga, 2) odazivati se na svaki obrazloženi posebni poziv svoje teritorijalne organizacije, 3) ako su izabrani na listi HDZ-a, [a] prijeđu u drugu stranku, osnuju novu stranku ili postanu neovisni obvezni su vratiti mandat HDZ-u.“ I to je sve. Koju je od tih članskih obveza nesretna dužnosnica povrijedila? Najiskrenije rečeno – nikoju!

Taj postupak i taj statut žalosna je slika i prilika i „stožerne“ (kaj god!), a zacijelo i drugih stranaka, zato što se u njemu uopće ne predviđa kažnjavanje zbog sumnje u počinjenje ili zbog presude za počinjenje kaznenog djela. Ni piscima statuta ni tisućama stranačkih izaslanika koji su digli ruke za njegovo prihvaćanje nije ni palo na pamet da statut predvidi sankcioniranje članova zbog nanošenja štete općemu dobru, narodu, državi, zbog kaznenog djela, zbog materijalne štete, pogodovanja, korupcije ili primanja mita, zbog izdaje nacionalnih interesa ili zbog javnog sramoćenja sebe i vlastite stranke!

Što se drugo iz svega toga može zaključiti doli to da HDZ-u ne pada napamet ugraditi u statut štetu nanesenu čitavoj društvenoj zajednici ili državnom proračunu ili kojem drugom državljaninu kao razlog za isključenje. Od svega toga u rasponu od Ive Sanadera i ostalih pa do najnovije isključenice bilo je neusporedivo važnije napisati da je dužnosnik dužan izvješćivati o radu, odazivati se na poziv svoje organizacije i vratiti mandat HDZ-u ako se odmetne.

Eto, to je zoran i zapanjiv primjer „partitokracije“ – uzdizanja interesa stranke iznad naroda i države, iznad svega i sviju drugih. I to u najdrastičnijem i najogavnijem obliku.

Šiljo, Hrvatsko nebo