Vladimir Jakopanec: BASNA O SLOBODI

Življaše tako jednom krdo raznijeh domaćih čovjekolikijeh bića u prekrasnoj zemlji obilja i ljepote. Obilovaše oni dakle svime, i prirodnim ljepotama, i zemljom koja rodi, turizmom koji ih odžavaše i nebom koje ih blagosivljaše, ali nažalost pameti i mudrosti nemahu ni za lijek. Nekad davno Gospodin ih darova dobrijem kraljevima koji ih vodijaše, dadoše im slobodu, proširiše im zemlju, te ih proslaviše zemljom vaseljenom od istoga do zapada sunčanoga. No oni, kako pameti nemahu, izgubiše slobodu, te stoljećima dugim služiše tuđijem gospodarima i ne uspješe do ovijeh dana izboriti slobode svoje i časti svoje povratiti.

Ipak Svevišnji pogleda na njijeh u milosti svojoj, te im podari slobodu u zemlji krnjoj, kobasici nalik, jer veće i ne zaslužiše. Krvavo oni ipak slobodu svoju nekako izboriše te radosti njihovoj ne bi kraja. Ali avaj, ne obaviše oni posao kako treba, te osta među njima raznijeh divljijeh, crvenijeh i podmuklijeh životinja koje ne volješe sloboda njihovijeh te počeše podmuklo, ali mudro rabotu svoju ostvarivati kako bi pomutili slobodu i mir koji stekoše.

I kao što rekosmo, krdo bijaše hrabro da izbori slobodu nad vanjskim neprijateljem svojijem, ali pameti nemahu nad lukavstvom neprijatelja unutrašnjijeh, te oni biraše vođe u narodu koji ne mišljaše dobro o narodu. U svojoj podmuklosti i mudrosti vođe krda po vas dan izmišljaše neprijatelje davno pobijene koji se zvahu partizani i ustaše te podijeliše krdo u strahu od mrtva neprijatelja, te se krdo podijeli na krvne neprijatelje i tako to bi preko dvadeset lijeta i krdo se ne opameti.

I vidje Gospodin muku njihovu te pusti na njih bolest i pomor veliki, te ih zaustavi u poslovima njihovijem, zaključa ih u kućama njihovijem te im dade vremena za razmišljanje da shvate kako ih prošli dani puni nevolje i sramote neće spasiti, već da pogled valja uprijeti naprijed, te da krenu u nove pobjede ostavivši se ustaša i partizana, jer tu se nikada ujediniti neće. Ali krdo ne posluša glasa Gospodnjega već nastavi opakijem putem razdora i mržnje međusobne. Oni izabraše sebi i predsjednika za koga znađaše dobro da nema razuma ljudskog u njemu i da ne misli dobro o narodu, izbraše sebi vođu za koga znađaše dobro da ih neće ujediniti, već da će ih još gorče podijeliti, te krdo opet krenu krivim putem.

Vidjevši Gospodin muku njihovu, pusti na njih potres zemaljski u nadi da će se krdo opametiti, ali niti krdo, niti vođa krda njihova ne pokaza ni hefte pameti ljudske, već zloba uskipti u krdu koje se tako osudi na propast.

I reče Gospodin u gnjevu svojemu:

“Dadoh vam poslije stoljeća dugih slobodu na pladnju, zar je niste mogli očuvati i poći novijem putem napretka, mira i ljubavi? Zašto uvijek sebi birate crvene vođe koje ne priznaju imena mojega, koji vas trajno razjedinjuju i koji uvijek misle po zlu? Dadoh vam bolest da vas opametim i vi ne poslušaste, dadoh vam potres da razmislite o zlim putima svojim, da uklonite vođe koji vas zavadiše i izaberete vođe koji će vas novim putem mira i jedinstva povesti i vi ne poslušaste. Zar da vas sravnim sa zemljom i uništim sjeme vaše kako bi zemlja na kojoj živite konačno odahnula i dobila nove stanovnike koji su je vrijedni i koji će je znati cijeniti? Ne iskušavajte dobrote moje vi crvići zemaljski”, ali krdo ni tada ne posluša glasa Gospodnjega. I pusti ih Gospodin da se oko ustaša i partizana pobiju i istrijebe do jednoga, te se zemlja odmori od zle krvi njihove.

Vezano: Klikom na sliku kupi knjigu 

Vladimir Jakopanec/Hrvatsko nebo