Fragmenti hrvatske zbilje – D. Dijanović: Bez jedinstvene treće nema sreće

Treća opcija uoči parlamentarnih izbora

U doba velikih kriza u pravilu na početku krize jača potpora vladajućim političkim strukturama. Tako je i danas diljem Europe. Angela Merkel trenutačno u Njemačkoj uživa vrlo visoku potporu kakvu nije imala već dugi niz godina, a identičan scenarij imamo i u Hrvatskoj. Pred početak korona krize SDP je po anketama predstavljao stranku s najvećom potporom birača, a posljednja ispitivanja javnoga mnijenja pokazuju da je vladajući HDZ ponovno na vrhu.

O svemu se dade raspravljati, no činjenica je kako je cijeli svijet de facto nekoliko tjedana živio u svojevrsnoj polukaranteni. I činjenica je da, ako gledamo rezultate tih mjera, Hrvatska u usporedbi s mnogim državama prilično dobro stoji. Stožer je očito odradio dobar posao. Naravno, stoji prigovor kako su u Stožeru samo radili svoj posao i kako ih zbog toga treba dizati u nebesa (i traženje „spasitelja“ je psihologija gomile u kriznome razdoblju), no treba uzeti u obzir da neke države nisu dobro odradile svoj posao. Kad je potrebno kritizirati, onda i treba kritizirati, no treba se okaniti kritizerstva i priznati kad se nešto dobro napravi.

Dobro obavljen posao Stožera (tko tvrdi suprotno neka kaže koja je bila alternativa?), dakako, posredno je doveo i do jačanja pozicije HDZ-a i Andreja Plenkovića. Vladajući HDZ vratio se, kao što smo istaknuli, na vrh kad je u pitanju predmnijevana potpora birača na dolazećim izborima za Hrvatski sabor. Tome je, opet ponavljamo, pogodovala i činjenica da u vremenu krize obično raste potpora vladajućima.

Međutim, kao što sada raste potpora HDZ-u, tako bi mu uskoro mogla početi i padati. U vremenu krize birači se početno znaju okrenuti tzv. centru, no vrlo brzo, kad ekonomske posljedice krize postanu izraženije, sve će se veći broj birača okretati protestnim i alternativnim opcijama. Stanje ekonomske krize najpogodnije je tlo za jačanje alternativnih i protusistemskih opcija. Toga su, dakako, svjesni u HDZ-u pa se sve više špekulira (prošli tjedan pušten probni balon) kako bismo izbore mogli imati već u srpnju ove godine.

Iako je predsjednik HDZ-a i Vlade Andrej Plenković nedavno izjavio kako je svejedno hoće li izbori biti u srpnju, kolovozu ili rujnu (zadnji rok za održavanje izbora je 14. prosinca), mjesec dana u ovakvim okolnostima može igrati veliku ulogu i značiti pet mandata gore ili dolje. Početno povjerenje prema radu Stožera sve više opada, dijelom i zbog sve češćih napada koji na Stožer dolaze od strane SDP-a i ljevice.

Milanovićevi ispadi koriste HDZ-u

Jačanju HDZ-a trenutačno pridonosi i Zoran Milanović (kojemu su, podsjetimo, pojedini „desni“ komentatori kadili nakon izbora vidjevši u njemu novoprobuđenoga „suverenista“ i „državnika“). Njegovi ispadi s pločom HOS-a i s napuštanjem komemoracije za obljetnicu Bljeska trenutačno koriste HDZ-u. Na stranu što je i HDZ micao ploču poginulim HOS-ovcima iz Jasenovca. Sada se u HDZ-u nastoje postaviti kao kontrapunkt Milanoviću. A birači su i ovako kratkoga pamćenja. Nakon sadašnje krize, budimo malo cinični, koga je – osim pojedinaca koji malo duže pamte – više briga za Istanbulsku konvenciju, Marakeški sporazum ili koaliranje s Pupovcem i HNS-om? Milanovićevi ispadi došli su dodatno kao naručeni kako bi HDZ još malo „nabildao“ svoje „nacionalne“ mišiće.

Sva politička konjuktura trenutačno ide u koristi HDZ-u i ako se izbori raspišu do polovice srpnja nema nikakve dvojbe – osim ako se ne dogode neki tektonski lomovi – da će HDZ biti relativni pobjednik izbora. Na lijevoj strani političkoga spektra HDZ jednostavno nema dostojnu konkurenciju. Iako su se iz SDP-a silno angažirali posljednjih tjedana pa tako nema dana, a da se ne šalje neko priopćenje, SDP nikad nije dolazio na vlast zbog svoje sposobnosti, nego ako ga je svojom politikom na vlast lansirao HDZ. Tako je i sada. Zato se na Iblerovu trgu ne žure s izborima jer su svjesni da je trenutačni rejting HDZ-a na vrhuncu i da će u tjednima koji slijede vrlo vjerojatno krenuti padati.

Desno-suverenistička alternativa HDZ-u?

Međutim, postavlja se pitanje što je s desno-suverenističkom alternativom HDZ-u? Kako se oni spremaju za izbore? Najsnažniju opciju na tome dijelu spektra nesumnjivo predstavlja Domovinski pokret Miroslava Škore. Prema zadnjem istraživanju javnoga mnijenja potpora Škori ponešto je pala (vjerojatno onoliko koliko je porasla HDZ-u), no i prema tim anketama (koje se uvijek trebaju uzimati cum grano salis) Domovinski pokret stoji solidno. Trenutačna korona kriza svakako ne pogoduje Domovinskome pokretu jer onemogućuje terenski rad i stvaranje stranačke infrastrukture. Sadašnje okolnosti pogoduju već profiliranim strankama s jakom infrastrukturom.

Osim Domovinskoga pokreta tu je i platforma Hrvatski suverenisti koja je ostvarila dobar rezultat na europarlamentarnim izborima, a od ostalih relevantnih opcija imamo i Neovisne za Hrvatsku i Blok za Hrvatsku. Most i dalje prema istraživanjima prelazi izborni prag, a u posljednje vrijeme ojačali su se s nekoliko zvučnih imena, ali i s kvalitetnim radom na planu političkoga digitalnog marketinga.

Trenutačna kriza nije pogodovala jačanju desnih, konzervativnih i suverenističkih opcija. Medijsko-političkim prostorom danas se vrti uglavnom tema korona virusa i ekonomske krize, dok klasične teme koje desnica obično nudi trenutačno nisu in. I tu dolazimo do stare boljke: političari na nacionalnome spektru premalo se i nedovoljno bave ekonomsko-socijalnom problematikom. Iznimka je donekle Škoro koji je, primjerice, predložio ponovno otvaranje Imunološkoga zavoda, ali i upozorio na moguće ekonomske posljedice ekonomskoga lockdowna. Na svojemu YouTube kanalu glede ovih tema bio je aktivan i Hrvoje Zekanović.

Kako vrijeme bude prolazilo i ekonomska se kriza produbljivala, tako će jačati i desno-suverenistička opcija. Tako će biti svugdje u Europi, a na žalost, jačat će i ekstremna ljevica sa svojim olinjalim kriptokomunističkim idejama upakiranima u oksimoronsko ruho tzv. demokratskoga socijalizma. Desnoj opciji, kako god, odgovara da se izbori održe što kasnije.

No pitanje je što sve stranke na ovome spektru uopće čine kako bi došle na vlast ili postigle respektabilan rezultat. Dojam je da su se vrlo slabo komunikacijski snašle u ovome vremenu krize, čast naravno iznimkama. A postavlja se i pitanje kako će desno-konzervativno-suverenistička opcija nastupiti na izborima? Hoće li izići s jednom listom ili će se po dobrom starom običaju sve ponovno rascjepkati što bi ponovno rezultiralo mizernim rezultatom u odnosu na ono što se moglo ostvariti?

Matematika je egzaktna znanost. Teze kako treba svatko ići sam na izbore i pokazati svoju snagu, jednostavno ne drže vodu. Dvije opcije s 4,5 posto potpore nemaju nikakvu snagu jer ne prelaze izborni prag, dok u sinergiji takve dvije opcije mogu ostvariti i više od 9 posto, do čega se dolazi jednostavnom matematičkom operacijom zbrajanja.
Zajedništvo je ključ, naravno pod uvjetom da su nacionalni, a ne privatni interesi kriterij političkoga djelovanja. Budu li pozicije na listama i dalje predstavljale, kao što je to bilo do sada, glavni kamen smutnje, onda od svega nema ništa. Političar kojemu su nacionalni interesi ispred osobnih stavit će se ako treba i na zadnje mjesto na listi ako je njegova pozicija problematična. Nerealni zahtjevi i predimenzioniranje vlastite snage sigurno ne će dovesti do dobrih rezultata.

Što nakon izbora?

Iako to sada nije u primarnome fokusu, postavlja se, in fine, i pitanje što nakon izbora? Naime, i u najoptimističnijem scenariju desna opcija teško može ostvariti relativnu pobjedu na izborima. A kada bi to nekim čudom i ostvarila, sama ne će moći sastaviti Vladu. To dovodi do logičnoga pitanja koje se ne može izbjeći: hoće li desna opcija nakon izbora koalirati s HDZ-om? Ako se SDP isključi kao potencijalni poslijeizborni partner, pisac ovih redaka ne vidi niti jednu drugu opciju nego onu da se ide u koaliranje s HDZ-om. Mnogim biračima desne opcije ovo zvuči kao psovka, no ako isključimo emocije i vodimo se jedino hladnom analitikom, treće opcije zapravo i nema. A ako je tomu tako, postavlja se i pitanje koji bi bili uvjeti za koaliranje s HDZ-om? Koje bi to bile granice ispod kojih se ne bi išlo?

Teoretski, iako ju oba aktera trenutačno isključuju, moguća je i opcija velike koalicije HDZ-a i SDP-a koja bi se sada mogla komunikacijski braniti zdravstvenom i ekonomskom krizom. No to nije nešto na što desna opcija može pretjerano utjecati. Osim toga, ta bi koalicija dovela i do jačanja njezine pozicije. Ono što desna opcija može je jačati svoju poziciju i definirati kriterije moguće poslijeizborne strategije.

Trenutačno su mnoge opcije i mogućnosti na stolu, no jedno je sigurno: ako želi nakon sljedećih izbora postati relevantan čimbenik, a ne igrati tek ulogu „novoga HNS-a“, onda bi desna opcija trebala zajednički izići na izbore i tako doći u poziciju da dobije nezaobilazan broj mandata s kojim bi mogla davati uvjete HDZ-u ili natjerati HDZ i SDP na zajedničku koaliciju. Rascjepkanost je put jedino u nove neuspjehe.

Davor Dijanović/Hrvatski tjednik/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo