Rudi Tomić: Bleiburg, Bleiburg!

75. obljetnica genocida hrvatskog naroda

”Pozdravi, sinko, svojega Bana i čitav hrvatski narod i reci mu, da Papa ne će dopustiti, da propadne Hrvatska – najčvršći štit i predziđe kršćanstva”. 

Papa Lav X. Banu biskupu Petru Berislaviću, 19. XII. 1519.

Prošlo je 75 godina od najvećeg egzodusa i genocida u povijesti hrvatskog naroda koji se dogodio u Bleiburgu (Austrija) nakon mirne predaje razoružane hrvatske vojske i civila Zapadnim saveznicima – Englezima, uz dogovorenu zaštitu od odmazde koju su pripremili Titovi partizani i abolirani četnici.
Prošlo je također 25 godina od velebne pobjede hrvatskih branitelja u četverogodišnjem ratu protiv srbo-crnogorske četničke okupacije i agresije te uspostave neovisne i demokratske Republike Hrvatske. Ali, još nisu osuđene najveće ubojice/mesari genocida (1945.) zvanog – Bleiburška tragedija, niti su otkopane mnoge masovne grobnice/jame nevinih hrvatskim žrtava? Vlada u Republici Hrvatskoj još nije osudila ni krvnike agresije u ratu (1991. -1995.)?!

Da smo imali, ili da imamo, pravu hrvatsku vladu u RH mi bismo tužili Englesku Međunarodnom sudu Ujedinjenih naroda za genocid hrvatskog naroda nakon mirne predaje u Bleiburgu, suglasno čl. 2. ”teška kršenje”  Ženevske konvencije 1949. i to kako slijedi: 1. namjerno ubojstvo, 2. mučenje i neljudsko postupanje, čl. 3. ”Kršenje zakona i običaja rata”. U čl. 4. predviđa se nadležnost za kažnjavanje genocida, koji je definiran strogo prema člancima II. i III. Konvencije o genocidu 1948.

Vlada RH u optužnici treba se pozvati na sporazum u Jalti 4. veljače 1945. godine na sastanku Staljina, Roosevelta i Churchila, gdje je dogovorena nova karta poslijeratnog svijeta. Osim o sudbini Njemačke i odluci da se raseljeni ljudi podrijetlom iz SSSR-a moraju vratiti kući, na Jalti je također bilo govora i o Jugoslaviji. Za jugoslavenske državljane je bila donesena izričita odluka da ne smiju biti predani Titovim partizanima – čak ni ustaše (o toj je odluci bio obaviješten i feldmaršal Harold Alexander, glavni zapovijednik britanskih snaga u srednjoj Europi).

Staljin i Churchil su znali da od ”sporazuma” neće niša biti ostvareno. Stoga Aleksander nije poštivao nikakve formalne dogovore u Jalti, nego je rekao svojoj armiji:”…potreban je samo jedan snažan udar da ih (Nijemce, usput i Hrvate) se izbriše zauvijek. Došao je tren da krenemo u posljednju bitku koja će dokrajčiti rat u Europi…” ( hr.wikipedia.org/Pokolj u Bleiburgu)

Što sve znamo o Bleiburškoj tragediji hrvatskog naroda?

Poznato nam je da je do sada objavljeno 124 naslova – knjiga i esejia o genocidu, odnosno Bleiburškoj tragediji, a još treba dodati i nekoliko stotina, možda i tisuću članaka koji su obajvljeni u medijima o tom zločinu – genocidu nad Hrvatima. Primjera radi, u ovih 62. godine u emigraciji objavio sam svake godine osvrt na stravičnu sudbinu kojoj nema premca u svijetu.

Od svih objavljenih knjiga i eseja ima jedna knjiga koja nije objavljena, a vjerojatno i neće nikada ugledati svjetlo dana. Riječ je o knjizi ”Svećenik, domoljub, učenjak, povjesničar i prof. Krunoslav Draganović koji je radio 20 godina na prikupljanju dokumenata, o komunističkim zločinima nad hrvatskim narodom na svršetku rata. On je već unaprijed bio pojam pisca knjige o Bleiburgu, i nitko se drugi ozbiljan među nama nije mimo njega usudio pisati o toj temi, jer smo smatrali, da je on za to najpozvaniji i najsposobniji. Uz Draganovićevu osobnu tragediju vidimo najveću štetu za hrvatsku nacionalnu borbu u propasti knjige o Bleiburgu.” (Vinko Nikolić: Knjiga o Bleiburgu…, Hrvatska revija, 3 -4, str. 350 – 351)
Naime, na popisu genocida ili democida (Democid je izraz kojeg je Rudolph J. Rummel osmislio s namjerom označenja šireg područja masovnih ubojstva pod zapovjedništvom vlasti nego što označava pojam – genocida) među 10 najpoznatijih genocida u svijetu nalazi se Bleiburg, koji po broju ubijenih u odnosu na broj pučanstva (12.44%), nalazi se iznad Kineskog genocida (77 milijuna) i Sovjetskog genicida (60 milijuna). Genocid nad hrvatskim narodom je jedinstveni democid, jer je likvidacija trajala nekoliko mjeseci i to na dužini od 947 kilometara krvavog Križnog puta: od Bleiburga u Austriji do Đevđelije u Sjevernoj Makedoniji. I još nešto. Od svih genocida u svijetu jedino su Bleiburg i Srebrenica koji ne svjedoče genocid nazivom nastradalog naroda – nego imenom mjesta!? Može li se i treba le se taj propust ispraviti!?

Je li NDH bila država?

I nakon 75 godina od kako je poražena i okupirana Nezavisna Država Hrvatska ni danas se o toj državi ne govori niti piše u Hrvatskoj ni i u svijetu kao o državi hrvatskog naroda, nego ”da uopće nije bila država”, drugi s pravničkog gledišta govore da je to bila, ali uvijek s naglaskom da je bila.

”Činjenica je da je Roosevlt smatrao i rekao da Hrvati i Srbi ne mogu zajedno živjeti, čime je stvarno priznao potrebu i smisao postojanja hrvatske države, kao i besmisao suvišnosti Jugoslavije. Do tog priznanja došao je tijekom rata, za vrijeme postojanja Nezavisne Države Hrvatske. Da je on bio uvjeren da je ta država u svojoj egzistenciji i smislu satalitska država, te da je Jugoslavija realna država, sigurno ne bi nikada rekao da Hrvati i Srbi ne spadaju u jednu državu.

– Činjenica je, osim toga, da je Nezavisna Država Hrvatska propala svršetkom rata kao posljedica svjetskih snaga i kompozicija, a nije propala tijekom rata zato što bi je srušio narod ili neprijatelj.

– Više vrijedi činjenica da mi hoćemo i znamo srušiti Jugoslaviju, kad joj dođe crni petak;

– više vrijedi činjenica da mi hoćemo i znamo braniti svoju državu i u najtežim trenutcima;

– više vrijedi činjenica da to zna cijeli svijet, nego sve teorije o tome jesmo li bili ili nismo bili država.” (Ivan Oršanić Vizija slobode, str.245 – 246)

Nezavisnu Državu Hrvatsku 1941. godine priznale su države: Mađarska, Njemačka, Italija, Slovačka, Bugarska, Rumunjska, Japan, Španjolska, Finska, Danska, Tajland, Mandžukuo, Nacionalna vlada Nankinga. Uspostavljeni su također trgovački ugovori – de facto priznanje: Švicarska, Francuska i Vatikan.

Ove bi činjenice trebale biti uvažene jer su bile i međunarodno priznate, pa je svako omalovažavanje obična komunistička, hrvatska veleizdajnička i velikosrpska provokacija, kako bi se zataškali zločini koje su počinili u ratu i nakon rata u Hrvatskoj.

”U Hrvatskoj se oživljava kult komunističkog antifašizma, čime se želi obraniti zločinački karakter komunizma. U obranu komunističkog antifašizma s velikim se zanosom, ali i s oskudnim znanjem, uključio predsjednik Republike Stjepan Mesić. Umjesto da počne stvarati nove povijesne vizije utemeljenja na iskustvu dobra i zla, on vraća hrvatski narod sedamdesetljeća unatrag i tako sprečava društveni napredak. Braneći antifašizam, predsjednik Mesić često se nestručno bavi analizom povijesnih udžbenika, koji su tobože krivi za obnovu ustaštva danas.

– Nedavno obajvljeni komunistički dokumenti demantiraju namjeru ‘antifašista’ da obrane komunistički antifašizam i jasno pokazuju da je projekt Hrvatska na gubilištu bio smišljen zločinački pothvat zločinačke organizacije, rečeno današnjim rječnikom, to jest nove vlasti pri završetku i neposredno poslije Drugog svjetskog rata. To je djelo boljševičkog sustava koji je zavladao 1945., a koji je pripremao teren za svoju dominaciju od 1941.” (Ivo Rendić-Miočević, Vijenac, Nekažnjene povijesne prevare. str. 1-3)

Dakle, to su rezultati nekažnjive povijesne prijevare, jer u hrvatskoj historiografiji još prevladava slika o Drugom svjetskom ratu koju su stvorili podobni ”istoričari” – NOB i antifašizam idealizirani su bez ikakve sumnje s mitom o ”bratstvu i jedinstvu” naših naroda. Cacatum non est pictum. (Mazanje ne znači slikanje)

Treba donijeti izmjene i dopune u Ustavu Republike Hrvatske

”U Šeks – Tuđmanovom Ustavu o Hrvatskom Narodu govori se samo u izvršnim odredbama i to do kraja površno, nimalo činjenično”, kaže dr. sc. Tomislav Dragun, opunomoćnik Hrvatskog uljudbenog pokreta.

Ustav Republike Hrvatske ima 125 članaka, a dr. Dragun izdvojio je samo 16 čl. kojima je, kao uzorak, dao novo osmišljeje i državotvornost, a objavit će preuređen Ustav u Glasniku – Knjizi br. 91, s novom i bolje pojašnjenjem načela Ustava Republike Hrvatske.

Ne vjerujem da će Vlada u sadašnjem koalicijskom sastavu, hrvatsko-srpskom, imati hrabrosti u Saboru usuglasiti povijesne činjenice s današnjim potrebama hrvatskog naroda, koji se nalazi u velikoj opasnosti da izgubi i ovo malo površine koja je ostala od povijesnog ”aršina” – 102.771 km2 i stanovništva koje je imala prije 75 godina – 6,280.000.

Što je najgore, hrvatska mladež, prije u jugoslavenskom režimu i sada u ”demokratskom režimu”, ne zna hrvatsku povijest, ne zna zemljovidne povijesne granice Države Hrvatske, jer su odgajani s programima i ljudima koji su sadržajno i moralno u većini slučajeva velikoizdajnički orijentirani ili su ”vaspitani” u sredinama neprijateljskih nam susjeda.

Evo klasičnog primjera neupućenosti, naime, kako je bilo moguće da je bivši premijer Zoran Milanović, današnji predsjednk Republike Hrvatske, mogao reći u Saboru na Međunarodnom danu sjećanja na holokaust:

”Do travnja 1941. u Europi nije bilo masovnih egzekucija ljudi zato što su bili drugačije vjere i drugačijeg porijekla. To se u tom travnju mijenja osnivanjem NDH koja je u nekoliko tjedana krenula s masovnim ubijanjem ljudi druge vjere i druge nacije. Prvo Srbe, a onda nakon toga i Židove. tek krajem lipnja 1941. u istočnoj Europi počinju masovna ubojstva, prije svega Židova.” Večernji list, 02.02.2014.

Zaista misli li Predsjednik da prije NDH nije bilo masovnih zločina? Prva u Europi je bila Srbija koja je pobila svih 14 tisuća svojih Židova i hvalila se da je Beograd prvi yudenfrei grad, što je bilo masovno klanje od strane komunista u Španjolskoj za vrijeme Građanskog rata i slično.

Komemoracije u Jasenovcu, ali ne i u Bleiburgu!

”Koronavirus uspio je zaustaviti čitav svijet, ali ne i jasenovačku komemoraciju? Vlasti će prekršiti vlastite protupandemijeske mjere, zašto? Kako ne bi razljutili stvarnog vladara Hrvatske – beogradskog agenta Milorada Pupovca, najavljujući jasenočku komemoraciju, Plenković je odmah naveo da će se održati obilježavanje operacije ‘Bljesak’. To je morao napomenuti jer je ”uravnilovka’ nužna, barem tako je učio drug Kardelj. Mnogi će se složiti da, ako je ugroza kineskim virusom toliko ozbiljna, da ne treba biti ni obilježavanje ‘Blieska’ ni ‘Oluje’, ni Bleiburga, ni Dana državnosti, ni dana antifašističke borbe, pa sukladno tome ni jasenovačke komemoracije.

– Također valja navesti, jer je prošlo ‘ispod radara’ da je aktualna vlada početkom travnja usvojila dokument u kojem se za Bleiburg reže ček 439.000 kuna i ostaje im tek 50.000 kuna, dok se za Jasenovac i ostale antifašističke manifestacije reže 350.000 i u proračunu im ostaje 150.000 kuna.” (Mila Marušić: hrsvijet.net, Koronavirus zaustavio cijeli svijet, ali ne i jasenovačku komemoraciju.)

Koliki su troškovi oko uzdržavanja ledine u Jasenovcu, i kolike su plaće 12 zaposlenih osoba, koji obilaze 24/7 oko kamenog cvijeta?

Dakle, održana je komemoracija u Jasenovcu (22.04.2020.) uz nazočnost vrhuške vlasti u RH: predsjednik RH, predsjednik Vlade, predsjednik Sabora, te predstavnika manjinaca, koji su također u vladi i u saboru, te brojnih (anti)fašističkih udruga i cjelokupna (anti)hrvatska svita. Milanović je rekao, da je osobno angažirao da se zajedno pojave ovdje.

Za HOS-ovu ploču koja je iz Jasenovca premještena u Novsku, rekao je:”To treba maknuti, baciti negdje. To nema veze s Domovinskim ratom, glasno izreče. ”Onaj tko misli da se u Domvinskom ratu pod ‘ZDS’ borio samo za Hrvatsku mora znati da se borio i za NDH te pod potpuno krivim geslom”, rekao je ”naš” predsjednik RH. I još da stavi točku na ”i”, što se tiče komemoracije za žrtve Bleiburga koja će se održati na Mirogoju, Milanović je rekao:”Nisam nikada išao i neću ići. Moj stav je poznat”.

Plenković je među ostalim rekao: ”Još jednom treba ponoviti koliko je važno da mlade generacije budu svjesne najvećih strahota koje su se dogodile tijekom 2. svjetskog rata pa i ovdje u Jasenovcu”.

Današnji školski udžbenici i povijest napisani su pod vodstvom Milanovićevog ministra obrazovanja Hrvata, velikosrpskog ideologa Željka Jovanovića, mrzitelja svega što simbolizira nacionalni idnetitet, svega što je stvoreno u osloboditeljskom Domovinskom ratu.

Međutim, Počasni Bleiburški Vod priopćio je 20. travnja 2020. da je donesena odluka o odustajanju od organiziranja planirane središnje komemoracije žrtvama Bleiburške tragedije i Hrvatskog križnog puta koji je bio planiran za 16. svibnja 2020. na Bleiburškom polju u Austriji, zbog koronavirus pandemije, zbog koje je vlada Austrije ograničila prava na javne skupove. Komemoracija hrvatskim žrtvama genocida održat će se na Mirogoju, gdje se nalazi spomenik Bleiburškim žrtvama.

Nije da se ne zna istina o logoru Jasenovcu, jer su napisane brojne knjige objektivnih istaživače, od kojih svakako treba naglasiti Mladena Ivezića knjigu ”Jasenovac brojke” (2003) i akademika Josipa Pećarića dvije knjige ”Srpski mit o Jasenovcu” na hrvatskom (2000) i engleskom jeziku (2001). Ove knjige su postavile logor Jasenovac u okvir u kojem je stvarno bio za vrijeme NDH, bez dodavanja ili oduzimana brojka, nego na osnovu nepristranog žurnalističkog i povijesnog istraživanja, po filozofskim kategorijama, koje je složio filozof Joahim Gregor Daries: Tko?, Što?, Gdje?, Čim?, Zašto?, Kako? i Kada?
Uz ove hrvatske vrhunske znanstvenike Ivezića i Pečarića svakako treba uključiti i urednika srpskeg emigrantskog mjesečnika ”Naša reč” Desimira Tošića i njegovu knjigu ”Srpski nacionalni problemi” (1952) opširno raspravlja o tim osobinama srpskog naroda, koje otvoreno priznaje. Srpske povijesne knjige daljni su primjer srpske sklonosti magalomaniji i mistifikaciji. ”U duhu te fantastične povijesne znanosti odgajale su se generacije srpske mladeži, koja danas vodi srpski narod i koji smatra, da je samo podla urota srpskih susjeda, njihovih neprijatelja, spriječila Srbe, da zauzmu svoje pravo mjesto u svijetu barem kao vladari Balkana. Da to postanu, treba podjarmiti njihove susjede, a to je razlog stalnog ugrožavanja mira u Europi, po Srbiji, koja se smatra zakonitom nasljednicom Bizanta.” Milan Blažeković, Hrvatska revija, Recenzija Cesaricheve knjige (1954.)

Zaključna misao

Ništa se u Hrvatskoj ne može promijeniti do slijedećih zastupničkih (parlamentarnih) izbora, koji će se održati, kako se doznaje iz ureda EU, 23. 12. 2020. Dakle, izbori dan prije Badnjeg dana, odnosno uoči Božića, moglo bi nam donijeti ugodno iznenađenje – većinu u Hrvatkom državnom saboru hrvatskih zastupnika, koji bi mogli već u prvom zasjedanju donijeti potrebne izmjene u Ustavu RH; odobriti hrvatskim državljanima iz dijaspore/iseljeništav glasovanje elektronskim putem; ukloniti manjinske zastupnike iz Sabora, jer u Hrvatskoj nema potrebe za privilegirane Srbe, Talijane, Rome i druge pripadnike, koji su ispostava susjednih i neprijateljskih država.

Konačno, treba jednom za uvijek razbiti spomenike, izmijeniti naslove ulica i trgova koji nose ime jednog od najvećih krvnika prošlog stoljeća – Josipa Broza Tita. Treba u Kumorvcu kuću Josipa Broza preuraditi za muzej, u kojem će biti, kao što imaju Židovi u Jeruzalemu Memorijalni muzej Yad VaShem, s razlikom što je njihov muzej posvećen žrtvama Holokausta, a ovaj u Kumrovcu bi bio krvniku, gdje bi bila izložena sva zločinačka djela i dokumenti ubojice hrvatskog naroda Bernarda Habsburga – Tita, zvanog Josip Broz.

Ako se ne očisti politički ološ iz hrvatskog društvenog života, iz hrvatskih škola i sveučilišta, kao i instituta i udruga gdje su uhljebljena djeca i unučad partizana, orjunaša i četnika, teško će biti izboriti pobjedu na izborima. Hrvatski su branitelji bili pobjednici u svim bitkama, ali su izgubili rat jer su podcijenili domaće neprijatelje – veleizdajnike.

Gospodin ne mjeri savršenstvo ni mnoštvo ni veličinu naših djela, već način na koji ih vršimo.

St. John of the Cross

”Uvjek sam pretjerano tužna, svake godine u vrijeme komemoracije u Jasenovcu. Laž, laž i laž i tako godinama, slamaju moje srce. Istinski, moja vlast će biti ona koja komunističku laž o Jasenovcu istraži, a Goldsteine Slavka i Ivu, Krausa ,Jakovinu … i sve koji su širili laži o Hrvatima kao genocidnom narodu osude i kazne doživotnim zatvorom (na Golom otoku, o.p.) zbog nanošenja duševnih boli cijelom hrvatskom narodu. Svoje mučke zločine kroz povijest, stavljaju Hrvatima na teret i tome mora doći kraj.(…) Kad pogledam sav cirkus oko Jasenovca svih dosadašnjih vlasti, s tugom u srcu zaključujem, da ni jedna do sada hrvatska vlast nije istinski hrvatska vlast, nego nam nametnuta. (…) Sramota je usporedba Jasenovca i Bljeska i da će im se dati istovjetni značaj. To je kao da kažemo da će odati istu počast Bogu i sotoni”, napisala je Slavica Vučko u e-mail poruci koju sam dobio 22.04.2020.

Papa Lav je rekao prije 500 godina: da ne će dopustiti, da propadne Hrvatska. Hoće li hrvatski narod dopustiti da propadne Hrvatska? Ta bi sudbina bila strašnija od naše smrti, ali do toga neće doći. Svakodnevno ćemo se zaštititi kroz oluju sve dok je naše srce ispravno, gorljiv osjećaj, postojanost hrabrostti i pouzdanje u Boga..- St.Francis de Sales

Rudi Tomić/Hrvatsko nebo