ZORICA VUKOVIĆ: DATI ŠANSU ONOME TKO JE ODABRAO ZLO

U nevolji koja nas je snašla očekivano je da ljudi na globalnoj razini počnu razmišljati o tome tko smo, što smo i koja je naša svrha na Zemlji kako bi promijenili ubitačne navike i posijali sjeme dobra. No je li baš tako? Dok su se u početku krize, globalni igrači malo stišali, odjednom izmiliše iz svojih rupa nepromijenjenog stava. Počelo se raspravljati o cjepivu, karanteni, tipu krda, filantropiji. Radojka je iskoristila svoju patološku mržnju i napala u potresu porušene zagrebačke crkve, tvrdeći da jedan liječnik vrijedi više od  20 svećenika. Koliko je ‘virusa’ skupljeno u toj glavi koja ne zna da postoje i liječnici duša koji su nam potrebniji od liječnika tijela jer se radi o liječenju koje se nastavlja u vječnost. 

Pokušao je Radi objasniti o čemu se radi fra Mario Knezović, 27. 3. 2020.: „Dosta! Rade i ostali nevladini lijevo-liberalni aktivisti znamo da ste navikli samo izdašno primati, a ništa davati. Zato od vas nitko ništa ne očekuje: ni susjedi, ni crkva, ni bolnica ni škola. Od vas samo jedno možemo očekivati u ovim iskušenjima i to vam želim reći: Zašutite već jednom dok ne naučite jezik dobrote! Stara Židovska poruka zapisana u Talmudu glasi: ‘Budi onaj koga kleveću, ali nikad klevetnik.’ Stoga, ako i ovaj moj tekst miriše na trunku klevete, tražim oprost. Međutim na kraju imam poruku za Radu Borić: Ako ti je stan oštećen, ako imaš bilo kakvu potrebu slobodno mi se javi. Pomoći ću ti. Nismo mi kao vi, premda uskoća vaše duše to nikad neće shvatiti. Ako naše društvo, naša javnost, obični čovjek u ovom razdoblju nisu shvatio tko je tko onda nam ni korona virus ni potres nisu dovoljni da progledamo i doživimo katarzu.“

A i dr. Ce-vitamin opet nešto nesuvislo tupi.

Koliko je jadno njegovo znanje teško se može isčitati iz ove gluposti koju zastupa, kad ni malo bolje upućeni ne znaju što se točno događa. Zašto se virus tako brzo širi? Širi li se zrakom, dodirom, aerosolima? Može li mutirati i smanjiti smrtnost? Može li ‘srušiti’ zdravstveni sustav? Je li bolje slušati stožere ili Šveđane? Je li potekao s tržnice u Wuhanu ili iz laboratorija u Wuhanu ili…?

I dok tako polako ispratismo neobičnu Korizmu, dočekasmo Uskrs u sjeni svojih domova, kličući: Aleluja! Podsjetismo se: lani uoči Uskrsa, 15. 4. 2019., gorjela je Katedrala Notre Dame, a Uskrs je bio 21. 4. 2019.. Sad ‘gorimo’ svi, čekajući da virus prestane svoj smrtonosni pohod. Nije ovo meni prvi put da ne mogu ići u crkvu na Uskrs. Jer bijahu praćeni oni koji su radili s djecom, pa su ‘špije’ nadgledale tko je u crkvi. I o tome izvještavali crvene komitete. I zbog toga se gubio posao. Nekako mi se čini da su takvi špije, u vidu novinara, navalili na don Josipa Delaša na splitskoj Sirobuji kada su provalili u crkvu na Uskrs.

Kakvi su to novinari koji su u stanju nasilno narušiti prostor duhovnosti katolika? Kakvi su to novinari koji se ne pridržavaju dostojanstvenog ponašanja koji vrijede za svakog tko nogom kroči u crkvu jer je u njoj Krist? Hoće li se ispričati ili će, kako je najavio glavni ONO i DSZ stožernik, prijaviti svećenika i vjernike da su kršili propise stožera. A je li ga kršila Živana Šušak Živković (Dalmatinski portal) i ostala novinarska svita iz ‘prestižnih medija’? Što bi se dogodilo da su novinari upali u Židovsku vjersku zajednicu Bet Israel tijekom obreda bar micve, recimo? 

VIDEO: Liturgija 1. travnja 2020 u manastiru SPC Jasenovac a Živane “novinarke na zadatku” nema…

Po blasfemičnom ispadu opet se ‘proslavio’  vlasnik portala koji ne plaća porez i koji je zaštićen k’o lički medvjed, a njegov uradak ‘lajkali’ su sve sami ‘ugledni’ antife i ‘uspješni’ poduzetnici.

U krug ‘probuđenih’ pridružio se budimpeštanski Židov, špekulant i mutikaša par excellence, George Soros koji je krajem ožujka svom rodnom gradu obećao donaciju od milijun eura za borbu protiv korona virusa. Tom prilikom Soros je drobio: „Pandemija COVID-19 ne poznaje granice među zemljama, zajednicama, religijama ili ljudima. Svatko se može zaraziti, ali neki od nas su ranjiviji od drugih. Rođen sam u Budimpešti, usred velike depresije, jedva desetljeće nakon što je španjolska gripa u Budimpešti ostavila tisuće mrtvih. Proživio sam Drugi svjetski rat, vladavinu Strelastih križeva i opsadu grada. Sjećam se kako je živjeti u ekstremnim okolnostima.“ 

Donaciju je radosno prihvatio novoizabrani gradonačelnik Budimpešte Gergely Karácsony pripadnik leftarda, zahvalivši Sorosu na Facebooku za ‘velikodušnu i plemenitu gestu’.

Inače, u posljednje vrijeme, Soroseve igre ‘otvorenog  društva’ na ‘marginama’ preuzima sin mu Alexsander koji se dobro uklopio u igre moći. Na marginama. On raspolaže s 14 milijardi dolara za podršku NGO u 43 zemlje svijeta. Ako mu netko prigovara za djelovanje, on vadi ‘zeca’ iz šešira, tvrdeći da napadi na djelatnost Open Society Foundations imaju ‘antisemitski ton’. To uvijek pali, iako se tatek obogatio na jadu mađarskih Židova tijekom Drugog svj. rata, a i OSF mu je izbačen iz Izraela.

Liječnici Desmond Sutton, Karin Fuchs, Mary D’Alton i Dena Goffman s Columbia University Irving Medical Center, New York objavili su 13. 4. 2020. studiju ‘Universal Screening for SARS-CoV-2 in Women Admitted for Delivery’ (Univerzalni skrining za SARS-CoV-2 kod rodilja), u The New England Journal of Medicine. Između 22. ožujka i 4. travnja 2020. u njujorškoj bolnici Presbyterian Allen i na Columbia University Irving Medical Center istražili su 215 rodilja. Sve su one prilikom prijema ispitane na simptome Covid-19. Četiri žene (1,9 %) su imale vrućicu ili druge simptome Covid-19 i bile su pozitivne na SARS-CoV-2. Od preostalih 211, njih 33 su bile pozitivne na COVID-19, više od 15 %, a njih 29 nisu imale nikakve simptome (oko 90 %). Tijekom hospitalizacije, temperaturu je dobilo još tri, što znači da oko 80 % mladih žena zaraženih SARS-Cov-2 virusom ne pokazuje nikakve simptome bolesti. Ovo je slično studiji koju su nedavno objavili u Kini. Čini se da velik dio zaraženih ne razvija nikakve, ili vrlo blage simptome, a problem izaziva mogući kolaps zdravstvenog sustava zbog velikog broja oboljelih u isto vrijeme.

Dr. sc. Goran Lauc je 14. 4. 2020.  daje komentar o ovoj studiji: „Svatko se može zaraziti jer se teško možemo zaštititi. Velika većina ljudi, pa i onih starijih i bolesnih neće razviti teške simptome. Dakle, nema razloga za pretjeranu paniku i strah. Ali virus je i dalje jako opasan i dio ljudi će razviti teške simptome, ili čak umrijeti od njega. Zbog toga se svi moramo ponašati krajnje odgovorno i truditi se da ne širimo virus: izbjegavati kontakte s drugim ljudima, prekriti nos i usta nekakvom maskom, šalom ili sl. kad smo u zatvorenim prostorima ili blizu drugih ljudi, te što češće prati ruke toplom vodom i sapunom.“ 

Kako na ove podatke reagira WHO?  

Dr. Antonella Lavalanet, medicinska djelatnica u timu za majčinsko i perinatalno zdravlje i sprečavanje nesigurnih pobačaja pri WHO zalaže se za pobačaje tijekom pandemije pa savjetuje: „Ondje gdje zalihe antibiotika nisu dostupne, pobačaji se ne bi trebali uskratiti. K tome, može se razmatrati i niz medikamenata protiv bolova. Kako smo rekli, opća anestezija ili zahvati u operacijskim dvoranama, nisu potrebni. Gdje su ljudski resursi ograničeni, WHO preporučuje da ostalo medicinsko osoblje razmjesti tako da osigura pobačaj.“

Hoće li ova ekipa spoznati svoju pogrešku? Nazire li Radojka u ovome vješalice i pletaće igle?

Papin propovjednik kapucin Raniero Cantalamessa propovijedao je o ruskom vojniku Aleksandru Zacepu u čijem je džepu nakon pogibije u Drugom svj. ratu, pronađena molitva koja je tek 1972. tiskana u tajnom časopisu, objavljuje Catholic.net. Fra  Cantalamessa je kazao da „vjera ne oslobađa vjernike od muke da moraju umrijeti, već ih ublažava nadom. …Ako nas rastuži izvjesnost da moramo umrijeti, utješi nas nada u buduću besmrtnost.“ Aleksandra su našli mrtvog, a molitva je napisana nekoliko sati prije bitke i spremljena u džepu njegova šinjela. Mladi se vojnik obraća Bogu kojega ne pozna, za kojega mu nije rečeno da postoji. No, idući u pogibelj, priznaje da se više ne boji smrti jer je otkrio gdje je pravi život.

„Čuješ li me, Bože? Nikad u svom životu nisam govorio s Tobom. 

Ali danas te želim pozdraviti.
Ti znaš da su mi od najranije mladosti govorili da ne postojiš,
a ja sam bio tako glup pa sam u to vjerovao.
 
Nikada nisam razmišljao o tvojim djelima,
ali večeras sam od kratera granata vidio nebo puno zvijezda,
bio sam fasciniran njegovom sjajnošću.
U tom sam trenutku shvatio koliko je užasna obmana…
 
Ne znam, Gospodine, pružaš li mi ruku, ali želim ti priznati: čudno je da sam u dubini jeziva pakla vidio kako blista svjetlost i da sam Te mogao zapaziti.
Ništa ti drugo neću reći osim da sam radostan što sam te upoznao.
 
U ponoć je stigla zapovijed da krenemo u napad, ali ja se nisam bojao.
Ti nas promatraš.
 
Dali su signal! Ovo je znak za juriš. Što da učinim? Moramo krenuti u napad.
A bilo je tako lijepo biti s tobom. Ali da znaš, borba će biti strašna.
Možda ću još ove noći zakucati na Tvoja vrata.
Nikada nisam bio tvoj prijatelj, hoćeš li me pustiti unutra?
 
Zar je moguće da plačem? Ti vidiš što mi se događa. Moje su se oči otvorile. 

Oprosti mi, Gospodine.
Idem dalje i sigurno se više neću vratiti. Ali kakva li čuda! Više se ne bojim smrti.“

Nevjerojatno djelovanje Božjeg Milosrđa očitovalo se u slučaju upravitelja Auschwitza. 

Rudolf Höss se rodio 25. 11. 1901. u Baden-Badenu. Roditelji  Paulina i Franz Xaver živjeli su katoličku vjeru. „Između mojih roditelja vladao je odnos pun dobrote, ljubavi i međusobnog poštovanja,“  prisjećao se Höss. Nakon rođenja najmlađe kćeri, Franz Xaver položio je zavjet čistoće i Bogu prikazao svoga sina, odredivši ga za svećenika kojeg je vodio na mnoga hodočašća.  No drugačije je razmišljao Rudolf. U Autobiografiji je zapisao: „Nisam dopuštao da mi se bilo što nameće i uvijek je moralo biti po mome. Ako mi je tko učinio nešto nažao, nisam mirovao sve dok nisam postigao odgovarajuću zadovoljštinu. I u tome sam bio nemilosrdan.“ 

S 13 godina, Rudolf Höss proživljava krizu vjere. Rekao je ispovjedniku da je u školi sa stepenica nehotice gurnuo jednoga kolegu koji je pao i slomio nogu. Rudolf je bio u šoku kad ga je, sljedeći dan, otac pozvao da mu objasni taj incident. Neutemeljeno je zaključio da je otac o tome saznao od ispovjednika koji je prekršio ispovjednu tajnu. Nakon puno godina u Autobiografiji je napisao: „Bilo je to za mene strašno… Moje povjerenje u svetost svećeničkog staleža bilo je poljuljano.“ I tada se dogodio preokret u njegovu životu. Izgubio je povjerenje u sakrament Božjeg Milosrđa. Prestao je moliti i ići na ispovijed. Istupio je iz Crkve. Počelo je odmetništvo koje ga je dovelo do neopoganstva, gubitka vjere i degradacije čovječnosti. Upoznao je Heinricha Himmlera i Martina Bormanna koji su, kao pripadnici Hitlerove elite, bavili magijom i okultnim. Mnogi su nacisti bili znalci tajnih vještina, zapravo sotonisti. Velečasni prof. A. Zwoliński piše u knjizi Tajanstvene nemoći  da „većina autora, iako ne niječu utjecaj okultizma na Hitlera i njegovo najbliže okruženje, ipak tu činjenicu često podcjenjuje. Teško je danas procijeniti stupanj ovisnosti između ubojstva milijuna ljudi, odnosno gotovo potpunog uništenja Europe, i okultizma. Sigurno je međutim jedno – da  je svjetski poredak na određeno vrijeme vodila nezadrživa demonska sila.“

U studenome 1922., Höss je prvi puta pun oduševljenja slušao Hitlerov govor. Upisao se u Nacional-socijalističku stranku, a taj put ga je doveo do zapovjednika koncentracijskog logora Auschwitz (Oświęcim) 30. 4. 1940.-te. U Auschwitzu su počeli ubijanjem poljske inteligencije, a kasnije Židova i drugih. Höss je sam nadgledao pogubljenje 400 000 mađarskih Židova. Bezobzirno je izdavao zapovijedi za masovna ubojstva nevinih ljudi. S druge je strane bio uzoran otac obitelji i dobar muž. Napisao je: „Imao sam dvije zvijezde predvodnice koje su me usmjeravale u životu: svoju domovinu, a kasnije i svoju obitelj.“ Njegova djeca odrastaju u atmosferi neljudske ideologije ismijavajući Boga. 

Nakon pada III. Reicha i niza samoubojstava (Hitler, Himmler i Goebbels), Rudolf Höss i njegova žena htjeli su se otrovati, ali zbog djece to nisu učinili. Höss je znao da ga čeka smrtna kazna. Skrivao se kao radnik na poljoprivrednom imanju u blizini Flensburga. Engleska policija uhapsila ga je 11. 3. 1946. i brutalno se odnosila prema njemu. Predan je Međunarodnom vojnom sudu u Nürnbergu. Priznao je odgovornost za ubojstvo oko 3 milijuna Židova i oko 2,5 milijuna Poljaka i pripadnika drugih naroda. Predan je poljskim vlastima 25. 5. 1946.-te. Tijekom boravka u poljskom zatvoru počinje Hössova duhovna preobrazba. U pismu supruzi piše: „Tek sam ovdje, u poljskom zatvoru, spoznao što je čovještvo. Meni, koji sam kao zapovjednik Auschwitza, poljskom narodu nanio toliko bola i uzrokovao toliko nesreće, pruženo je ljudsko razumijevanje što me je duboko postidjelo. Ne samo od strane viših dužnosnika, već i od strane najjednostavnijih stražara. Mnogi od njih bili su zatočenici Auschwitza ili drugih koncentracijskih logora. Tek sada, u posljednje dane svoga života, svjedok sam ljudskog postupanja kakvome se nikada ne bih nadao. Usprkos svemu što se dogodilo, još u meni vide čovjeka.“

Smrtna presuda izrečena mu je 2. 4. 1947.. Primio je to mirno, zahvalio obrani i odrekao se mogućnosti zatražiti pomilovanje. Prevezen je u zatvor u Wadowicama gdje je čekao pogubljenje. Iz zatvora piše supruzi: „Javile su se u meni velike sumnje je li se i moj odlazak od Boga temeljio na krivim osnovama. Bio je to težak gubitak. Ipak, pronašao sam svoju vjeru u Boga.“ 

Dana 4. 4. 1947., u zatvoru u Wadowicama, Höss je zamolio da mu dovedu katoličkog svećenika radi ispovijedi. No ni jedan svećenik nije ga htio ispovijedati. Onda se Höss sjetio o. Władisława Lohna. O tome priča s. Gaudia: „Jednog su dana odveli cijelu isusovačku zajednicu u Auschwitz ,“ rekla je. „Samo gvardijan nije bio kod kuće, pa nije bio zarobljen. Kad je došao kući, bio je u tolikoj boli da je rekao: ‘Trebam biti sa svojom braćom.’“   Ušuljao se u logor  tražeći subraću. Stražari su ga pronašli i odveli Hössu. „Bili su uvjereni da će ga jednostavno ubiti, bez pitanja,“ rekla je sestra Gaudia. Na njihovo iznenađenje, Höss ga je pustio. 

Nakon šest dana iz Krakova iz Hrama Božanskog Milosrđa, gdje je bio kapelan sestrama Naše Gospe od Milosrđa, stigao je o. Lohn. S Hössom je razgovarao više sati. Nakon razgovora, Höss se pokajao, izrekao ispovijest katoličke vjere i službeno se vratio Crkvi. 

Sljedećeg dana o. Lohn je ponovno došao u zatvor kako bi Hössa pričestio. Stražar koji je svjedočio tome, rekao je da to bio jedan od najljepših trenutaka u njegovom životu, kad je vidio tu ‘životinju’ (kako su ga zvali zatvorenici u Auschwitzu) da kleči, sa suzama u očima, izgledajući kao dječačić koji prima svetu Pričest, koji prima Isusa svojim srcem.

Tri dana prije pogubljenja, 12. 4. 1947., Höss je napisao: „Savjest me primorava napisati i sljedeću izjavu: U zatvorskoj osamljenosti došao sam do gorke spoznaje kako sam sebi dopustio učiniti težak zločin protiv čovječanosti. Kao zapovjednik logora smrti, realizirao sam dio strahovitih, ubojitih planova Trećeg Reicha. Na taj sam način uzrokovao čovječanstvu najveće nepravde. Osobito sam poljskom narodu nanio nesnosno trpljenje. Za svoja nedjela plaćam svojim životom. O, kada bi mi Bog oprostio moja nedjela! Molim poljski narod za oproštenje. Tek sam ovdje, u poljskom zatvoru, spoznao što je čovještvo. Usprkos svemu što se dogodilo, ophodili su se prema meni humano, čemu se nisam mogao nadati ni u snu, a što me duboko postidjelo. O, kada bi barem objava svjedočanstava ovih strahovitih zločina protiv ljudskosti i čovječanstva u čitavoj budućnosti spriječila pojavu klice koja bi mogla dovesti do ovakvih strašnih događanja!“

Dan prije izvršenja presude, o. Lohna još je jednom ispovjedio Rudolfa Hössa, koji je mirno čekao svoju smrt. Presuda je izvršena 16. 4. 1947., na području logora Auschwitz. Rudolf Höss obješen je između krematorija i svoje vile. 

Javnost je ovu priču saznala na predavanju sestara Gaudie i Emmanuele članica Kongregacije sestara naše Gospe od Milosrđa, družbe kojoj je pripadala i sv. Faustina Kowalska, u sklopu Godine Božjeg Milosrđa koju je proglasio papa Franjo u travnju 2015. godine.

Sv.  Faustina je u Dnevniku zapisala Isusovu poruku: „Raduju me duše koje zazovu moje milosrđe. Takvim dušama dijelim milosti veće od traženih. Ne mogu kazniti, makar netko bio i najveći grješnik ako zatraži moje smilovanje, nego ga opravdavam u neizmjernom i neiscrpnom milosrđu svome. Napiši: prije nego dođem kao pravedni sudac, otvorit ću širom vrata svoga milosrđa. Tko ne bude želio ići kroz vrata milosrđa, morat će proći kroz vrata moje pravednosti.“  

Vlč. Mieczysław Piotrowski kaže: „Rudolf Höss primio je u sakramentu pomirenja dar oproštenja svih svojih grijeha, ali to nije s njega skinulo odgovornost za trpljenja ljudi. U stvarnosti čistilišta Höss mora trpjeti zajedno s pokoljenjima ljudi koji ispaštaju posljedice svojih grijeha, sve dok ne budu posve iskupljeni. Tek tada moći će postići potpunu radost otkupljenih u nebu.“ 

Možemo li nešto slično očekivati i u ovim vremenima? Soros se ‘bacio’ na rušenje Trumpa donacijom od 23,8 milijuna dolara. Njegova je krilatica: „Moj konačni cilj je ostvaren tek kada na svijetu više ne bude niti jedne nacionalne države i religije.“ Novinarka Fox Business Network-a Trish Regan je izrazila zabrinutost da je kineski korona virus samo još jedan pokušaj impechmenta predsjednika Donalda Trumpa: „Demokrati nisu uspjeli s ruskim navodnim dogovorom, a za ovu histeriju sad krive Trumpa.“ To je bilo previše blizu istini za Fox. Otpustili su je 27. 3. 2020..

‘Dobrotvor’ i ‘prorok’ Bill Gates je kazao za BBC:  „Nekad sam govorio kako pandemije imaju najveći potencijal za povlačenje svijeta u veliku krizu. …Sigurno ćemo gledati unazad i željeti da smo investirali više kako bismo brzo imali svu dijagnostiku, lijekove i cjepiva. …Onda je došao period u kojem se virus pojavio, ali kakvi su testovi u tom trenutku pripremljeni? Dodaje Bill: „Stvari se neće vratiti u normalu dok ne dobijemo cjepivo u cijeli svijet.“ Tko o čemu on o investicijama i cjepivima.

Justin Trudeau, kanadski premijer: „Ovo je ‘nova normala’ dok nemamo cjepivo protiv korona virusa.“ Drobi virolog Trudeau dalje: „Početni vrh krivulje može biti u kasno proljeće, ili početkom ljeta. … Vjerojatno će biti manjih izbijanja nekoliko mjeseci nakon toga.“ Zna on.

Statistika se kontrolira i manipulira kako bi se stvorila panika i histerija.

Tako Beroš Vili 11.4. kaže da ima 1534 oboljela u RH, a dan kasnije tvrdi da je novooboljelih 65, što zbrojeno iznosi 1599. No Vili to zaokruži na 1600 – jedan više ili manje nema veze. Ni jedan novinar nije ga upitao ima li kalkulator. I onda 17.4. kaže da ima 1814 oboljelih, a izliječeno je 600. Koliko je onda u tom momentu stvarno bolesno od COVID-19? A ti podatci idu WHO. Je li bolje reći da je od početka bolesti evidentirano toliko i toliko, a sad ih je bolesno toliko… Nema veze.  ‘Krivulja’ je pod kontrolom.

I kad se velik dio društva nadao da će ukinuti dotacije NGO-ima, Vlada RH u rebalansu proračun kreše svima, osim njima. A bit će i Jasenovca…

Da se ponovo vratimo Melindi i Billu…

Melinda Gates je odgojena kao katolkinja koja preko svoje i suprugove fondacije donira kontracepcijska sredstva zbog kontrole rađanja. Piše Melinda: „Bila sam aktivna na terenu i upoznala žene koje su me pitale o kontracepcijskim sredstvima. Pomaganje ženama o reproduktivnom zdravlju usklađuje se s Kristovim učenjem ‘voli mog bližnjeg’.“ Ona smatra da hijerarhija muškaraca donosi pravila koja vrijeđa žene, ali zahvalna je redovnicama u srednjoj školi koju je pohađala (St. Monica) i koje su je poučile važnosti da čuje plač siromašnih. 

Sprda li se Melinda s časnim sestrama?

Bill Gates otkrio je kako njegova obitelj redovito posjećuje katoličku crkvu: „Moralni religijski sustavi, mislim, izuzetno su važni. Odgajali smo svoju djecu na vjerski način; išli su u katoličku crkvu u koju ide Melinda, a ja sudjelujem. …Mislim da ima smisla vjerovati u Boga, ali točno koju odluku u svom životu donesete drugačije zbog toga, ne znam…,“ rekao je Bill za magazin Rolling Stone.

I tako… Oni daju u humanitarne svrhe.

Investicijski guru i najveći svjetski filantrop Warren Buffett donirao je gotovo dvije milijarde dolara. Prorok iz Omahe, kako ga zovu američki mediji, izvijestio je burzu da je za pet humanitarnih organizacija donirao s 1,93 milijarde dolara. Gotovo 1,6 milijardi dolara Buffett je darovao zakladi Billa i Melinde Gates, jer ‘pomažu ljudima diljem svijeta u borbi protiv siromaštva’.

Papa je Franjo na Vazmenom bdijenju u Bazilici sv. Petra 11. 4. 2020. rekao: „Kako je lijepo biti kršćani koji tješe, koji nose terete drugih, koji ohrabruju: navjestitelji života u vremenu smrti! Navjestitelji života u svim Galilejama, u svim predjelima onog čovječanstva kojem pripadamo i koje nam pripada, jer svi smo braća i sestre, donosimo pjesmu života! Ušutkajmo krikove smrti, dosta je bilo ratova! Neka se zaustavi proizvodnja i trgovina oružjem, jer trebamo kruh, a ne puške. Neka se prestanu činiti pobačaji u kojima se ubija nevin život. Neka se otvore srca onih koji imaju da ispune prazne ruke onih koji su lišeni neophodnog.“

Koliko je ‘dobrotvora’ čulo njegov vapaj?

Sadašnjost ima gotovo apokaliptičan predznak. Papa Pio XII. 12. 9. 1948. ukazuje na knjigu Otkrivenja  gdje sv. Ivan govori da „nije ugledao samo ruševine uzrokovane grijehom, ratom, gladi i smrću, već ponajprije, pobjedu Krista. Uistinu, put Crkve kroz stoljeća je via crucis (križni put), ali je istovremeno i pobjednički hod. Kristova Crkva, Crkva čovjeka vjere i kršćanske ljubavi, uvijek je ta koja donosi svjetlo, otkupljenje i mir čovječanstvu koje je izgubilo nadu. Iesus Christus heri et hodie, ipse et in saecula (Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijek, Heb 13,8). Krist je tvoj vodič, iz pobjede u pobjedu. Slijedi ga.“ 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo