Sluša li kardinal Papu i nacionalni stožer za obranu od COVID 19?

16. travnja 2020. naš je kardinal Bozanić, oko kipa Gospe, molio ispred zagrebačke katedrale, te blagoslovio radnike, gradilište, prvostolnicu i sav hrvatski narod, jer će sutradan krenuti radovi na tornju, tj. skidanja dijela tornja, velikom dizalicom računajući da to neće biti lako i jednostavno, tj. bez rizika. I neka je to kardinal učinio, tj tako postupio.

Ali mi odmah upada u oči ono distanciranje prisutnih tog momenta, tj. ona popularna socijalna distanca, radi pridržavanja od širenja zaraze corona virusa. Ne mislim da je tu kardinal čemu odgovoran oko te distance, ali čini se da je tu bilo preko 30 svijeta(ljudi), po video snimcima a i na samim vijestima naših televizija. I gle kako odjednom više revnujemo za popravak tornja katedrale od svetkovanja Euharistije pred isto toliko, moguće, svijeta. Ta zar na istom mjestu, kardinalove molitve, nije bilo moguće održati sv. Misu odnosno Euharistiju na blagdan Uskrsa, ako ne i mnogo više svijeta uz držanje propisne distance, dok naime, traje rečena zaraza?

Idjeti je po snimcima da na misu na Cvjetnu nedjelju u župnoj crkvi na Sirobujama koju je predvodio župnik don Josip Delaš nije bilo niti deset, a distanca je bila vidljiva. Isto tako na sam Uskrs ispred rečene crkve dijeljena je sv. Pričest prisutnima, ako me oči ne varaju, manje brojem nego ispred zagrebačke katedrale. Ponavljam, ne nalazim nikakvu krivicu našem kardinalu za ovaj postupak pred katedralom, ali također još manje don Josipu koji je to učinio revnujući za duše svojih župljana. A onaj nasrtaj na don Josipa od strane novinarki SD i cijeli onaj linč ovih dana te ograđivanje nadbiskupa od don Josipova ponašanja ne ide u prilog vjerodostojnosti autoriteta u crkvenoj hierarhiji.

U prekršaju su novinarke a ne don Josip. Žargon ili izričaj prostota koje su izletjele iz usta župnika na Sirobuju nisu ništa strašnije od izričaja sv. Pavla kojeg je sročio u poslanici Galaćanima: „Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!

Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! ¹⁰Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga“.(posl.Gal. 1, 6-11) Čak dva puta je ponovio „proklet“, tj. neka je proklet. A to u prijevodu znači ono što je izrekao don Josip: „neka vas đa….nosi“! Tko je ovdje Kristov sluga, tj. za ova naša dva slučaja: u Zagrebu i Splitu, odnosno u samom Splitu, don Josip ili nadbiskup?

Činiti misu odnosno slaviti nedjeljnu Euharistiju mimo onoga kako je dostojno Krista i vjernika, pa makar uz zdravu distancu među vjernicima, izaziva svetopavlovsku poviku „beštimu“ kao i kod našega don Josipa. Ali moram priznati i svoju grešku, jer sam naivno poslušao i prigrlio naputak autoriteta Crkve da ne idem kao i drugi na nedjeljnu misu nakon što mi je otvorio oči don Mladen Parlov preko intervjua u Hrvatskom tjedniku, istog dana, tj. HT od 16. travnja 2020. kad je naš kardinal molio i blagoslivao pred katedralom pod naslovom: „Sramotna je HAJKA medija, politike i splitske Nadbiskupije na svećenika don Josipa Delaša“.

Iz tog intervjua me je osobito ganulo što je don Mladen, inače dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, istaknuo:“ Osobno sam žalostan zbog svega što se događa u župi sv. Leopolda, na Sirobuju u Splitu. Don Josip Delaš, veoma je vrijedan i požrtvovan svećenik koji je najviše osobnim zalaganjem izgradio lijepu župnu crkvu, uz osobne velike ne samo napore nego i žrtvu. Ako se dobro sjećam, godinama je živio u kontejneru kako bi svaku ušteđenu kunu uložio u izgradnju župne crkve; također je godinama prosio po Njemačkoj kako bi gradnju crkve priveo kraju“.

Don Josip je moj školski kolega iz klasične gimnazije pri biskupskom sjemeništu u Splitu gdje smo i maturirali, te smo 2018. baš kod njega, tj. njegovoj župnoj crkvi o kojoj je ovdje riječ, misom započeli proslavu 50 godina mature a završili svečanim ručkom u Dugopolju. Nisam ni znao da je upravo on graditelj te lijepe crkve sv. Leopolda. Ne vjerujem da će ga udaljiti iz tog svetišta jer je revnovao za duše svojih župljana mjerom koja se ne sviđa nekim autoritetima, a primjerena je slavlju Euharistije većom mjerom od molitve pred katedralom u Zagrebu radi revnovanja oko popravka tornja oštećenog uslijed potresa.

Nikola Bašić,Vis

HRsvijet.net/ /Hrvatsko nebo