JOSIP MLAKIĆ: O maskama i klaunovima

Sredstva dobivena od MMF-a, dakle, završit će, pretpostavljam, u bespućima “duboke države”, i saprid i sazad, kao što se to događalo i dosad, dok će jedan manji dio biti najvjerojatnije upotrijebljen za preventivno gašenje socijalnih nemira.

“Besposlen pop i jariće krsti”, kaže jedna stara narodna poslovica. Dok su u Hrvatskoj, koja daleko najbolje na ovim prostorima upravlja aktualnom krizom oko pandemije koronavirusa, netragom nestala sva ona “mirnodopska lica”, ublehaši poput Ivana Pernara, Mislava Kolakušića i sličnih, dotle kod nas, ali i u susjednoj Srbiji, kao da se ništa u tom pogledu ne mijenja.

Piše: Josip Mlakić, Bljesak.info

U Srbiji se, tako, “ministar vojni” Aleksandar Vulin, omiljeni klaun jednog drugog Aleksandra (Vučića), koji se već pretvorio u Aleksandra Prvog, dotaknuo svoje “omiljene” teme – Hrvatske, što je kod ovog lika prešlo u svojevrsni opsesivno-kompulzivni poremećaj.

Dok u Srbiji ljudi umiru od “najsmešnijeg virusa na svetu” u mnogo većem broju negoli je to slučaj s Hrvatskom, Vulin priča o pisanju hrvatskih medija. Vulin je tako naveo kako mnogi u Hrvatskoj nikada neće izliječiti komplekse koje osjećaju prema Srbiji i mržnju prema Srbima. Vulin je pisanje hrvatskih medija o autokratskim i nedemokratskim mjerama koje provodi srpska vlada povodom epidemije koronavirusa usporedio “s hrvatskim negiranjem zločina nad Srbima u akciji Oluja i minimiziranjem genocida u Jasenovcu koju je počinila Nezavisna Država Hrvatska.”

Slične “medijske strategije” uobičajile su se i na prostoru Bosne i Hercegovini. Nijedna važnija odluka, od kako je počela pandemija, ovdje nije donesena bez bespoštednog medijskog rata u kojemu se oni drugi nastoje prikazati kao krivci za sve što je bilo i, što je još važnije, za sve ono što će biti. Najbolji primjer je rašomon oko novog kreditnog aranžmana Bosne i Hercegovine s MMF-om u iznosu od 330 milijuna eura.

Tu smo nekoliko dana pratili razmjenu medijske artiljerijske vatre u kojoj su s jedne strane pucali Dragan Čović i ministar financija Vjekoslav Bevanda, a s druge uglavnom Fadil Novalić, “čovjek bez maske”, vunderkind Bakira Izetbegovića. Najprije je Novalić optužio HDZ i hrvatsku stranu da su “minirali” najnoviji aranžman s MMF-om, na što je uslijedio odgovor Dragana Čovića, koji je izjavio da njegova stranka neće prihvatiti sporazum s MMF-om bez financijske potpore županijama.

“Kroz prvih 300 milijuna eura koje bi trebalo doći od strane MMF-a, inzistirat ćemo da potpisnici tog aranžmana uz dva entiteta uvijek spominju i 10 naših županija, čime bismo osigurali da nema političkog nadmudrivanja u raspodjeli”, izjavio je Čović na konferenciji za novinare u Širokom Brijegu.

Također, nije zaboravio spomenuti “svoje prijatelje Bošnjake”, optužujući vodeću bošnjačku Stranku demokratske akcije da je u jeku koronavirusa oštetila hrvatske sredine za više milijuna maraka. (Postavlja se pitanje, ako je to tako, ako je uistinu SDA zaštekala nešto zajedničke love za sebe, što im nikada nije bilo mrsko, zašto je dosada o tome šutio.)

S druge strane, Vjekoslav Bevanda je bio mnogo konkretniji: “Sve upućuje na to da je premijer Federacije BiH u tehničkom mandatu Fadil Novalić ranije pripremio scenarij za propast današnje sjednice Fiskalnog vijeća BiH i da je unaprijed pronašao krivca. Njegova izjava da aranžman s MMF-om propada zbog HDZ-a ne samo da nije točna i da je vrhunac politikantstva nego je i opasna!

” Javio se potom i notorni Željko Komšić, tupo oružje bošnjačkog nacionalizma i omiljena igračka Bakira Izetbegovića, koji je odjednom pokazao veliko patriotsko srce, predlažući malo veći postotak od najavljenog kredita za Republiku Srpsku.

“Nemam ništa protiv da RS od Međunarodnog monetarnog fonda dobije nekoliko milijuna maraka više od FBiH, jer se taj entitet nalazi u težoj situaciji”, rekao je Bakirov Željo bez da ga je itko išta pitao, jer Predsjedništvo BiH nema nikakvih ovlasti u vezi financija. (Po kojim je to kriterijima stanje u Republici Srpskoj gore od onoga u Federaciji BiH, da su spali na Komšićevu sadaku, nije objasnio.)

Ova izjava je otprilike na intelektualnoj razini seoskih alkoholičara, koji ispred lokalne prodavaonice uz pivu bistre politiku i razvoj cjepiva protiv koronavirusa. Komšić, dakle, “nema ništa protiv” da Republika Srpska dobije nekoliko milijuna maraka više od Federacije.

Odakle odjednom tolika ljubav Željka Komšića za susjednu Republiku Srpsku? U svom trabunjanju Komšić kao i obično spominje Ustav BiH. Ne znam postoji li igdje u svijetu ustav neke zemlje koji poznaje kategoriju “nekoliko milijuna maraka”? (Nakon boravka u samoizolaciji, populistički nerv Željka Komšića kao da je malo otupio. Zar nije ograničenje kretanja u Zapadnohercegovačkoj županiji, na primjer, još jedan perfidan pokušaj zatvaranja u vlastite granice, odnosno stvaranje Trećeg entiteta?)

Na sličan način je reagirao i drugi bošnjački član Predsjedništva BiH, Šefik Džaferović, koji po onoj “kurva o poštenju” trabunja o nepoštivanju Ustava od strane HDZ-a, te o zajedništvu. A kada vam ljudi poput Šefika Džaferovića pričaju o zajedništvu ili Ustavu, onda prosječan Hrvat ili Srbin treba bježati ne u Njemačku, već na Novi Zeland.

Ona izjava Aleksandra Vučića s početka teksta i izjave naših “genijalaca” u pravilu su jedno te isto: one su unaprijed pripremljeni alibi za vrijeme nakon pandemije, jer se očekuju veliki socijalni nemiri čak i u mnogo bogatijim zemljama negoli su to Srbija i Bosna i Hercegovina.

Dakle, treba unaprijed naći krivca za sve ono što će se dogoditi. Vulinu su to, je li, Hrvati, kao da je Andrej Plenković glavni krivac što je propala prva strategija Vulinove vlade u borbi protiv koronavirusa, a to je, ako se sjećate, kombinacija rakije, kiselog kupusa i bijelog luka.

Nakon što je medijska kanonada utihnula, bosanskohercegovački “dream team”, ili “nightmare team”, kako hoćete, u sastavu Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Milorad Dodik, uz medijaciju predstavnika Europske unije i američkog veleposlanika u BiH, vrlo brzo su postigli dogovor.

Što se dogodilo? Pokušajte se sjetiti kada se posljednji put dogodilo da se nakon sličnog regionalnog sastanka predstavnika Federacije BiH i susjedne Republike Srpske ukaže “bijeli dim”? Ja se, na primjer, ne sjećam. Postoji samo jedan razlog ovom dogovoru, a to je “zajednička nevolja”. To je jedina stvar koja može ujediniti Čovića, Izetbegovića i Dodika. A to je moguća prekompozicija političke moći nakon pandemije, uslijed sve veće neimaštine i egzistencijalne nesigurnosti. Nije zgoreg imati pripremljenu koju marku u tu svrhu.

Sredstva dobivena od MMF-a, dakle, završit će, pretpostavljam, u bespućima “duboke države”, i saprid i sazad, kao što se to događalo i dosad, dok će jedan manji dio biti najvjerojatnije upotrijebljen za preventivno gašenje socijalnih nemira, bez obzira na mudrovanja Fadila Novalića o pomoći privredi u “ovim teškim trenucima”.

Kojoj privredi i na koji način? To nitko ne spominje. Još ako se u međuvremenu pojavi nova linija audija, tek onda smo, da oprostite, najebali. Jer prioriteti su prioriteti, bez obzira na “najsmešniji virus na svetu”.

HMS/https://hms.ba/Hrvatsko nebo