Tri diktature u borbi protiv koronavirusa

Amoralna komunistička diktatura u Havani koja je prije tridesetak godina nakon vojnih avantura u Angoli i Namibiji imala preko 50 000 aidsom zaraženih vojnika i časnika, ali ih je svejedno slala na „odmor“ u Rumunjsku i ČSSR pa se nakon pada Berlinskog zida svijet čudio otkud u Istočnom bloku toliko HIV pozitivnih. Odmor kubanskih ratnika imao je visoku cijenu koja još do danas, pogotovo u Rumunjskoj nije isplaćena. Sada Kuba šalje 52 osobe da „ispune svoju revolucionarnu dužnost“. Koju?

Sovjetska Rusija šalje pomoć Italiji, a sama je bez suvremene medicinske opreme za borbu protiv zaraza i usprkos vojno-policijskom režimu ne uspijava zaustaviti epidemiju corone pa od WHO-a neprestano krije stvarne podatke zaraženih, hospitaliziranih i umrlih u vlastitoj zemlji. I to osam mobilnih brigada u devet zrakoplova. Ali ne na poziv talijanske Vlade, već na inicijativu odvjetničke komore „Camera Penali del Diritto Europeo e Internazionale“ koja koristi talijansko nezadovoljstvo Europskom Unijom. Možda se jedino zaostali „bafoni“ (brko – pogrdni talijanski naziv za staljiniste) raduju dolasku Rusa.

I konačno Kina, država komunističko-vojne diktature, država od koje je sve počelo, a koja i dalje krije početak isto kao i broj zaraženih, broj umrlih i stanje u bolnicama, u Italiju šalje dva dva tima vojnih kineskih liječnika. Sjetimo se samo kako su postupili s Li Wenliangom, liječnikom koji je pokušao upozoriti i kineske vlasti i javnost o snazi corona virusa i mogućim posljedicama ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere i radnje. Ubijen je, a kineske su vlasti sedam tjedana držale u tajnosti podatke o obujmu epidemije i u tom su razdoblju Kinezi slobodno putovali i zarazili cijeli svijet.

Na koji to način komunističke diktature i njihovi represivni sustavi mogu pomoći bilo kome i bilo kako. Medicinskim iskustvom i ekspertima sigurno ne, jer su za cijeli svijet generator zdrastvene ugroze. Dolaskom njihovih vojnih snaga pod krinkom medicinske pomoći ugrožen je sigurnosni sustav Italije.

U tom trolistu lažne pomoći nedostaje samo Sjeverna Koreja. Da je ona poslala pomoć Italiji (u vodovima za egzekuciju?) onda bi se s pravom moglo reći da je u pitanju invazija komunističkih tiranija na demokratsku Italiju, tj. Europsku Uniju, a ovako je pod krinkom solidarnosti i empatije na djelu „samo“ penetracija u Europsku Uniju i eskalacija hibridnog ratovanja.

Izgleda da će opet, po treći put u posljednjih sto godina, Sjedinjene Američke Države morati spašavati Europu od nje same novim Marshallovim planom, kao kad je ušla u 1. svjetski rat pa u 2. svjetski rat i 1946. kad je ratom devastiranu, iscrpljenu i oboljelu Europu iz bijede i pomora poraća izvukla Amerika. Opet će brodovi puni robe, hrane, lijekova i medicinske opreme stizati u gladnu, nesposobnu i razjedinjenu Europu i opet će ljudi iz Europe kretati put Amerike trbuhom za kruhom. Jer gdje je sada Europska Unija, čuvena Komisija, plavo-crvena svjetla državničkog protokola i hrvatsko presjedanje, gdje je proklamirana europska solidarnost i Europa bez granica, gdje je europsko znanje i sposobnost da bi se upravljalo ovako složenom epidemiološkom situacijom?

Europska Komisija se može odlučiti za papir i boju te angažirati dodatne tiskarske usluge za proizvodnju novčanica eura. I to je sve. Bilo bi dobro da dio proizvodnje novčanica prebaci na beogradski Topčider, ta tiskara ima iskustva s dodavanjem nula na već otisnute novčanice, ali onda kreću četiri ljuta jahača inflacije, trka s vremenom i poznato životarenje uz galopirajuću inflaciju. Stiže u Europu već poznati prizori kad roba kupuje novac, a ne novac robu.

Europa je očito tragikomičan lik olinjale feministice i u geopolitičkoj veleigri kontinenata ona sve manje znači. Europa je stara i umorna, rentijerska i ohola, muzejska destinacija nekadašnje civilizacije, ali ništa preko toga. Europska Unija danas dokaz je da bez svog spasitelja ne zna što radi i gdje joj je mjesto.

L.C./http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo