M. Jović: Težak udarac globalnoj, a posebno hrvatskoj ekonomiji

Dva mjeseca paralize

Pandemija korona virusa realnost je s kojom se cijeli svijet suočava, zato stožer civilne zaštite nije više zaokupljen zaustavljanjem njegova širenja, već isključivo borbom za usporavanje prenošenja bolesti kako bi se zdravstveni sustav mogao nositi s pristizanjem teže oboljelih pacijenata. Karantene i socijalna izolacija pokazuju se jedinim načinom za postizanje ovoga cilja te posljedično smanjenjem postotka umrlih sa šest do sedam posto, koliko ih imaju regije gdje se reagiralo presporo, na manje od jedan posto, a koji rezultat postižu zemlje koje su 2003. imale iskustva s epidemijom SARS-a. U bilo kojem slučaju očekuje nas minimalno dva mjeseca paralize društvenoga, ali i ekonomskoga života, uz svijest kako je ipak nemoguće predvidjeti trajanje i intenzitet epidemije te hoće li se ona vratiti jednom kada se obustave karantene.

Veliki gubitci

Burze su reagirale predvidljivo, izbrisana je za sada četvrtina vrijednosti svih dionica koje gube vrijednost neselektivno, iako će i u ovakvim trenutcima neke kompanije profitirati, poput farmaceutskih ili prehrambenih. Ostale će ipak pretrpjeti teške gubitke. Globalna je recesija za 2020. godinu sigurna stvar, uz mogućnost nastanka ekonomske depresije, o čemu će zadnju riječ imati mali poluživi organizam i njegov razvoj. Upravo zbog toga ne postoji ekonomski instrument koji vlade ili centralne banke u ovom trenutku mogu primijeniti kako bi potaknule ekonomski rast. Radnici i kupci u svojim su kućama, a posve sigurno ne će otići na posao ili u trgovačke centre zbog visine kamatne stope ili poreznih olakšica. Ova je kriza uzrokovana stvarnim problemom, a ne financijskim, pa ga i nije moguće riješiti na klasičan način. Štoviše, era jeftinoga novca od posljednje krize podigla je dugove kompanija na povijesne razine, dugove koje brojne ne će moći vratiti.

Sada investitori odbacuju rizične obveznice, ne ulažu i šire strah, što bi moglo rezultirati nizom bankrota. Ipak, ako zaraza mine u kratkome roku, tržišta će se vratiti u normalu, opstat će bolje kapitalizirane kompanije i kvalitetnije uređene nacionalne ekonomije. U suprotnome, čeka nas raspad čitavoga financijskog sustava kakvoga poznajemo. Nakon takva scenarija, svjetska bi se ekonomija nepovratno promijenila i vratila desetljećima unatrag. Na snazi bi dobile protekcionističke i nacionalističke snage kojima globalizacija nije pri srcu i koje bi proizvodnju nastojale vratiti u nacionalne okvire. Teško je i zamisliti kako bi se stvari razvijale, ali kako nije svako zlo za zlo, ova je kriza dobro upozorenje Zapadu kako se ne može živjeti bez diversificirane proizvodnje.

Prilika za učenje

Hrvatska će ekonomija svakako biti jedna od najpogođenijih na svijetu. Razlog je općepoznat, to je prevelika naslonjenost na turizam i trgovinu, dvije gospodarske grane koje su sada u najgorem položaju. Na njih se vežu i građevina i transport koji će primiti težak udarac. Građevina je tek počela hvatati zamah, cijene nekretnina opet su rasle strjelovito, a ponovno se vratio i običaj plaćanja nezavršenih objekata unaprijed, od kojih mnoge čeka neizvjesna sudbina. Turistički sektor ne će moći nadoknaditi izgubljenu predsezonu i dio sezone, a kako će gubitke osjetiti i drugi sektori, već je sada jasno kako je državni proračun za ovu godinu neodrživ, ma što god tvrdio ministar financija. U ovomu trenutku, iskrenost vladajućih dobrodošla je vrlina. Od presudne je važnosti kako će se Vlada postaviti prema nadolazećim financijskim problemima. Kriza je i prilika da se shvate ekonomski nedostatci koje treba ispraviti, nadajmo se da se u izbornoj godini ne će ponašati kao Vlade Ive Sanadera i Jadranke Kosor koje su učinile sve da spase radna mjesta u javnom sektoru, podigle poreze i gotovo uništile privatni sektor od kojega svi živimo.

Ako prihvatimo upozorenje, možda je ova kriza prilika da postavimo ekonomiju na zdrave osnove. Potrebno je svakako smanjiti državni aparat i cjelokupno porezno opterećenje. Poreze treba i ravnomjernije rasporediti, tj. povisiti ih na usluge i potrošnju luksuznih proizvoda, a sniziti u poljoprivredi i industriji. Osim toga, moramo povećati ulaganja u energetiku te smanjiti PDV na potrošnju energenata.

Kratkoročne mjere

Pored ovih dugoročnih poteza, trenutačna situacija nalaže hitne kratkoročne mjere kako bi se hrvatska ekonomija spasila od brzog kolapsa. Zbog očitog nedostatka prihoda, brojne će kompanije i građani teško vraćati svoje kredite i podmirivati obveze. Najbolji bi potez bio moratorij na plaćanje obveza u određenome razdoblju trajanja epidemije. Centralna banka može plasirati beskamatne linije likvidnosti kako bi se održalo poslovanje bez vala otkaza i stečajeva. U ovome je trenutku besmisleno grčevito braniti tečaj kune koji je naglo počeo slabjeti. Hrvatska narodna banka posljednjih je dana već potrošila 1,2 milijarde eura svojih rezervi za kupnju kuna koje je povukla s tržišta. Umjesto obrane tečaja. U ovomu je trenutku primarna zadaća osigurati likvidnost u sustavu i ne dopustiti komercijalnim bankama strogu kreditnu politiku. Ako treba, novac treba plasirati i mimo banaka.

Izvanredne okolnosti traže izvanredne poteze. Niti drugdje u svijetu ne će biti drukčije, a centralne banke diljem svijeta već su i najavile promjenu monetarnih politika. Najvažnije od svega, a zvuči ironično, izjava je ministra gospodarstva Darka Horvata koji je najavio opciju ograničenja izvoza oskudnih proizvoda. Ako i druge zemlje odluče voditi istu politiku, a izgledno je da hoće, hrvatski će narod biti gladan, jer ne proizvodi ništa, pa ni hranu. Uz nadu da će epidemija uskoro usporiti, valjda će nas nečemu i naučiti.

Marijan Jović
Hrvatski tjednik

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo