Sveti Josip Nazarećanin Zaručnik Blažene Djevice Marije, zaštitnik Crkve

Sveti Josip je po podrijetlom bio iz Davidova roda ( Mt 1,1-16;Lk 3,23-31), rođen je u  Nazaretu kao sin Jakovljev (Mt 1,16) ili Helijev (Lk 3,23). Radio je kao tesar.

Sv. Josip, muž Marijin zakonski je otac Isusov. On je zaštitnik hrvatskog naroda. Bio je kraljevskog roda, u njegovo vrijeme vrlo siromašnog. Radio je kao stolar. Sv. Matej apostol i evanđelist kaže za nj da je bio pravednik, što znači krepostan i svet muž. Ostao je zbunjen kada je vidio da je Marija trudna, a nije znao na koji način je ostala trudna. Bio je siguran da je čestita žena te da izbjegne govorkanja i sve negativno što bi za nju slijedilo, odlučio ju je potajno otpustiti. No kada ga je Božji anđeo poučio da je trudna po Duhu Svetome, prihvatio je bez bojazni Božji plan. Išao je s Marijom u Betlehem na popis pučanstva i tada se rodio Isus. Potom je bježao u Egipat pod Herodovom smrtnom prijetnjom Isusu. Hodočastio je s dvanaestogodišnjim Isusom i Marijom iz rodnog Nazareta u Jeruzalem i zabrinuto je tražio Isusa, koji im se bio izgubio. O kasnijem životu i kada je umro ne znamo ništa.

U Istočnoj Crkvi poznato je da je štovanje Svetog Josipa bilo vrlo rano. Na Zapadu je štovanje sv. Josipa poznato  oko 850. godine u Reinchenau, a kasnije su ga osobito promicali sv. Bernard iz Clairevauxa, sv. Terezija Avilska, sv. Franjo Saleški, Ivan Gerson, Franjevci i papa Siksto IV, koji je uveo blagdan sv. Josipa obveznim za svu Crkvu. U sjevernim krajevima Hrvatske štovanje su mu širili isusovci, a Hrvatski sabor na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. godine proglasio ga je zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva. Svijest o tome da nam je zaštitnik nije osobito zaživjela, ali su naši biskupi na svom zasjedanju u Splitu 1972. godine rekli “da je odluka Hrvatskog sabora iz 1687. god. i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno Hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljulje sve peripetije oko svoga suvereniteta…” Nacionalno svetište sv. Josipa je u Karlovcu na Dubovcu.

Sv. Josip je zaštitnik bolesnika i umirućih i uzor obiteljskog života te kako se služi Isusu spasitelju čovjeka.

Godine 1955. uveo je u crkvenu godinu blagdan sv. Josipa Radnika veliki papa Pio XII. Odredio je da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na dan “koji je svijet rada izabrao kao svoj praznik”. Godine 1889. tzv. Druga internacionala odlučila je da će 1. svibnja slaviti kao svjetski praznik radništva. Iste godine papa Leon XIII. izdaje svoju encikliku o svetom Josipu Quamquam pluries, te u njoj “radnike i sve ljude skromnih životnih prilika ‘upućuje na sv. Josipa’ kao uzor i primjer za nasljedovanje”.

Sveto pismo Novog zavjeta samo na jednom mjestu spominje Josipovo zanimanje. Sveto pismo spominje Josipa poimence više od 12 puta, a samo jedanput govori o njegovu zanimaju. Ne navodi nam također ni jednu jedinu njegovu riječ niti što kaže o svršetku njegova života. Uvođenjem blagdana sv. Josipa Radnika Crkva želi upozoriti na onu božansku odrednicu koja kršćanskog radnika najviše uzdiže i usavršuje. On radeći “pridonosi povijesnom ostvarenju Božje zamisli”.

SVETI JOSIP BRINE SE ZA UMIRUĆE

Kellermann, nadaleko poznati biskup u Munsteru, bio je jedne noći žurno pozvan k bolesniku. Kad je došao u označenu kuću, našao je sve u dubokom snu.  Neki su ga ukućani uvjeravali da tu nema bolesnika. Biskup se vrati kući. Tek što je legao, netko živo pokuca na njegova vrata i još ga jače nego prije pozove da pođe u onu istu kuću. Sad se bolje propitao, tko bi mogso biti bolestan u kući, ali su ga opet uvjeravali da nitko nije bolestan. On se ponovno vrati kući. Ulazeću u svoj stan, osjeti da ga netko čvrsto drži i  začuje glas koji ga jepreklinjao da se opet vrati u onu kuću. I po treći put žuri biskup  gdje nalazi jednu staricu na umoru.   Kad ga je ugledala rekla je. “hvala Bogu da ste došli!” Kad se ispovjedila  i primila Svetu Pričest i bolesničko Pomazanje, upita je svećenik: “Recite mi, bako,  jeste li se ikad molili za sretnu smrt?”

Ona mu odgovoir: “Molial sam se svaki dan Svetom Josipu da mi isprosi sretnu smrt.” Tamo je na prozoru stara knjiga iz koje sam svaki dan molila tu molitvu.” Potresen i ganut reče biskup Kellermann:  Zahvalit eskupa sa mnom Svetom Josipu što sam bio čudesnim načinom triput k vama pozvan.” – Baka se poslije nekoliko sati preselila u vječnost.