Fragmenti hrvatske zbilje – D. Dijanović: Privatni sektor ne će moći sam snositi sav teret krize kao 2008.

Pred novom ekonomskom krizom

U ekonomskim ciklusima razdoblje krize neizostavan je element. Nije tako teško bilo zaključiti da će nakon krize 2008. doći i nova kriza. Nije se znalo hoće li to biti 2020., 2021. ili 2022., no kriza s koronavirusom riješila je i taj misterij. Pandemija koronavirusa, sada je to već nedvojbeno, predstavlja „crnog labuda“ koji će biti okidač za novu ekonomsku krizu 2020. godine, a posljedice te krize nemoguće je predvidjeti s obzirom na to da će u cijelome svijetu u određenim razdobljima doći do vrlo snažnog prekida ekonomskih djelatnosti. Takvo je stanje usporedivo samo s vremenom rata jer se u ratnim situacijama također prekida velik dio gospodarske djelatnosti.

Kriza na financijskim tržištima već je u drugoj fazi, a u privatnom sektoru u Hrvatskoj, posebno povezanom s turizmom i uslužnim djelatnostima, krenula su prva otpuštanja. Da stvar bude gora, svjedočimo i novoj naftnoj krizi. Najbrutalniji pad gospodarske djelatnosti imamo u Kini odakle je krenula zaraza s koronavirusom. U siječnju i veljači industrijska proizvodnja pala je za 13,5 posto na godišnjoj razini, što je puno više nego što su analitičari predviđali – smanjenje od 3 posto.

Preduvjet stabilizacije je suzbijanje koronavirusa

Održavanje likvidnosti banaka i poduzeća trenutno je najvažniji ekonomski cilj, a preduvjet stabilizacije gospodarstva i financijskih tržišta je, naravno, suzbijanje virusa. Za njegovo suzbijanje ključno je da ljudi shvate ozbiljnost situacije, drže se preporuka epidemiologa i stručnjaka i ne vjeruju šarlatanima najrazličitijih vrsta koji diljem društvenih mreža minoriziraju opasnost situacije. Iako svjedočimo globalnoj prijetnji, čini se da ne postoji dovoljna koordinacija na globalnoj razini, ni glede suzbijanja virusa niti glede predstojeće ekonomske krize.

Postoje tek pojedine preporuke pa Europska komisija predlaže fleksibilnija pravila o državnim potporama kako bi vlade država članica mogle pomoći gospodarstvu u suočavanju s posljedicama pandemije koronavirusa. Novi Privremeni okvir predviđa mogućnost da nacionalne vlade mogu odobriti nekoj tvrtki izravnu bespovratnu pomoć ili porezne olakšice u visini do 500 tisuća eura; da izdaju državna jamstva na bankovne kredite tvrtkama te da omoguće javne ili privatne zajmove uz subvencioniranu kamatu. Nova pravila predviđaju i važnu ulogu banaka u pomoći malim i srednjim poduzećima i stoga se izravne potpore ne će smatrati pomoći bankama, nego njezinim klijentima.

63 mjere za pomoć hrvatskom gospodarstvu

Za razliku od drugih razvijenijih država, Hrvatska je tek pred koju godinu izišla iz krize započete 2008. i veliko je pitanje koliko je povoljnija ekonomska konjuktura iskorištena kako bismo se pripremili za negativne ekonomske cikluse. Ovu smo krizu dočekali na praktički istome stupnju gospodarskog razvoja kao i 2008.

Kako bilo, vlada je jučer predložila 63 mjere koje bi trebale pomoći poduzetnicima i građanima u borbi protiv negativnih posljedica koje će pandemija koronavirusa uzrokovati za gospodarstvo. Prve žrtve već su pale: redovi u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje su nezapamćeni, otpušteni konobari i kuhari masovno dolaze po naknade za nezaposlene.

Bit predloženih mjera odnosi se na reprogramiranje kredita i pomoći određenim sektorima. Uvodi se mogućnost obročnog plaćanja, odgodit će se plaćanje poreza i doprinosa za tri mjeseca, ne će se obračunavati kamate niti će teći zastare za neplaćanje na vrijeme. Predviđaju se i beskamatni zajmovi poduzetnicima, moratoriji na kredite i neke druge mjere kako bi se održala likvidnost. Kritičari ističu kako se radi o preblagim, ali u nekim aspektima i besmislenim mjerama jer ako imaš tri mjeseca bez poslovanja jasno je da ti odgoda plaćanja od tri mjeseca ne znači ništa osim nagomilavanja duga. Riječ je o odgodi propasti. Mnogo bi djelotvornija mjera bila ta da se Vlada odrekne poreza i doprinosa za nekoliko mjeseci što bi poduzećima omogućilo da dođu do zraka.

Mali i mikro poduzetnici bit će najviše na udaru

U vremenu prošle gospodarske krize najveća su otpuštanja bila u privatnome sektoru gdje je oko 200.000 ljudi dobilo otkaz. U isto vrijeme javni sektor i državnu potrošnju nije se pretjerano diralo. Zašto? Jasno je: zato što ljudi u javnom sektoru dobrim dijelom čine biračku bazu velikih stranaka. Klijentelistički sustav, koji počiva na masi uhljeba zaposlenih po partijskome ključu u državnoj upravi i državnim poduzećima (naravno, nisu svi zaposleni uhljebi), najveći je kočničar ikakvih ekonomski reformi.

Mali i mikro poduzetnici u Hrvatskoj čine 52,6 % zaposlenih. Oni će ujedno biti i najviše na udaru ekonomske krize koja slijedi. Desetci tisuća ljudi mogli bi ostati bez posla, a izostanak turističke sezone i sezonskog zapošljavanja situaciju će dodatno zakomplicirati ne samo za sezonske radnike, nego i za Vladu koja će ostati bez ogromnih prihoda. Ako se privatni sektor ponovno, kao 2008., pusti niz vodu, broj nezaposlenih u Hrvatskoj doseći će astronomske razmjere.

Grubišić: Rezanje poreza kao ključ

Ekonomski i financijski analitičari slažu se kako je ključ za ekonomski oporavak u smanjivanju poreza i državne potrošnje.

Dr. sc. Andrej Grubišić u razgovoru za portal Otvoreno.hr istaknuo je da bi trenutno bilo najpoštenije „drastično i
agresivno rezanje poreza, u kombinaciji s jedan ili dva mjeseca počeka od strane države na različita porezna davanja, ali s nastavkom poreznih davanja u puno manjoj formi“. Pored toga Grubišić predlaže sljedeći set mjera:

– U cijelosti ukidanje koncepta predujma poreza na dobit

– Uvođenje stope poreza na dobit od 12 posto za sve poduzetnike smatrali se oni velikima ili malima, a s retroaktivnom primjenom na 2019. godinu.

– Spuštanje poreza na dohodak na 12 posto, dakle ukidanje stopa od 24 i 36 posto, što će direktno rasteretiti rad i ostaviti više novca u džepovima građana, odnosno osjetit će to na svojim plaćama, dok će u ovom razdoblju omogućiti poslodavcima da budu u stanju isplatiti veći dio ili cijelu neto plaću.

– Trenutno spustiti sve trošarine i posebne poreze za šećer, kavu, gorivo, vozila i ostalo za 30 posto.

– Naplata PDV-a svim poduzetnicima tek po naplati njihovih potraživanja. Dakle izbjegavanje državne komocije u kojoj poduzetnici plaćaju PDV državi naplatili ili ne naplatili svoja potraživanja.

– Omogućavanje svim pojedincima rad preko paušalnog obrta i prestanka države u zloupotrebljavanju intencije Zakona. Država ne može očekivati od pojedinaca da budu vidoviti i znaju što je neki birokrat zapravo milio kada je pisao Zakon, ili se radi po Zakonu ili ne.

– Ukidanje poreza na dividendu i kapitalnu dobit. Dakle hrvatski poduzetnik je prisiljen sebi isplatiti plaću i na tu plaću platiti poreze i doprinose, premda je poduzetnik vlasnik firme radi dobiti, a ne radi te plaće. Pa kad ostvari dobit država mu još uzme između 12 do 18 posto od te dobiti, a onda kada si želi isplatiti ono što mu je ostalo, tada mu država dodatno uzme svoj dio.

– Ukinuti parafiskalne namete kao što su članarina za HGK, te za Hrvatske šume, Turističku zajednicu i komunalne naknade, to trebaju plaćati oni koji imaju direktni interes od toga, a ne svi.

Šonje: Predložene mjere nisu loše, ali samo ako su početak

Ponajbolji hrvatski makroekonomist mr. sc. Velimir Šonje, smatra da, kada se pobliže pogleda, predložene mjere nisu loše, ali samo pod uvjetom da su one tek početak kao što govore iz Vlade. Kao snažnu mjeru Šonje naglašava onu da je Vlada predvidjela do 400.000 minimalnih plaća na 3 mjeseca. „Neto minimalac je 3,250 HRK, pa kad sve to pomnožite, dolazite do ozbiljnog iznosa od 3,9 milijardi kuna ili 1% BDP-a. Dakle, ako ste poduzetnik koji se odjednom smrznuo, a imate izgleda da se do četvrtog mjeseca od danas ponovo pokrenete, prvi vam je izlaz da ne otpuštate ljude nego ih zadržite na minimalcu koji će platiti država, a poreze i doprinose (oko 1,000 HRK po minimalnoj plaći) plaćat ćete razvučeno tek kad se ponovo pokrenete. Tu je i cijeli set mjera za premoštenje likvidnosnih problema, financiranje zaliha odnosno obrtnog kapitala, reprogramiranje dugova – za što su banke stimulirane jer neće imati regulatorne troškove za to, krediti i jamstva HBOR-a, HAMAG-BICRO, realokacije iz sredstava EU fondova, itd.”.

Šonje dodaje da je kriza prilika za rješavanje od nekih nepotrebnih nameta, kao što su:

• akontacije poreza na dobit ne bi trebale biti odgođene nego ukinute,

• kazne za velike poslodavce koji nemaju zaposlenu propisanu kvotu – broj osoba sa invaliditetom, ne bi trebale biti odgođene nego ukinute,

• članarine turističkim zajednicama ne bi trebale biti odgođene nego ukinute,

• što je s obveznim komorskim doprinosima, onom odlukom o minimalnoj osnovici za obračun doprinosa,

• itd. (cijeli komentar pročitati na stranici Ekonomski lab)

Prilika za novi početak

Svaka kriza uvijek je i prilika za novi početak. A u Hrvatskoj bi taj početak trebao uključivati dodatnu digitalizaciju po uzoru na Estoniju (što ovih dana vidimo na primjeru on-line škole), ali i rezanje javnog sektora i državne potrošnje. Još uvijek nismo svjesni razornih posljedica dolazeće ekonomske krize i pandemije koronavirusa, no jasno je da bi svaku kunu državnog novca trebalo prevrnuti mnogo puta ka

ko bi se spasilo što više radnih mjesta. Kupovina automobila koja se spominje ne samo da ne bi trebala dolaziti u obzir, nego je u ovakvim okolnostima pitanje elementarne pristojnosti tako nešto ni ne spominjati.

Javni sektor će morati doživjeti određene rezove. Još jedna kriza koja bi sav teret svalila na privatnike (o planu spašavanja privatnih poduzeća poduzetnici bi trebali čitati mr. sc. Hrvoja Serdarušića) dovela bi do astronomske nezaposlenosti, ali i do debelog rezanja porezne baze. Grana na kojoj sjediš ne može se piliti u nedogled. Kad tad dođe crni labud, zapliva Jadranom, sreže prihode od turizma i dovede te u nez

godnu poziciju u kojoj će i uhljebari morati snositi dio tereta. Drugačije jednostavno ne će ići.

Davor Dijanović

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo