I. Kraljević: Posljednji čavao u lijes obrazovnog sustava

 Kurikulna reforma

Premijer Andrej Plenković samovoljno je uletio u paukovu mrežu HNS-ove reforme obrazovanja, vjerovao politikantima koji nisu proveli Cjelovitu kurikulnu reformu i na kraju zabio posljednji čavao u lijes obrazovne reforme – braneći ministricu Divjak i podržavajući njezin projekt „Škola za život“ u Hrvatskom saboru tijekom rasprave o opozivu ministrice 15. siječnja 2020. godine

Iako je premijer Plenković bio upoznat da se radi o podvali implementiranoj u ministričinom projektu „Škola za život“, koja ne predstavlja Cjelovitu kurikulnu reformu (CKR), ipak je podržao ministricu. No, idimo redom, u ciničnom i kaotičnom svijetu ne iznenađuje me naziv projekta, pretpostavljam da je to djelo spin doktora. Marketinški trik, pomno isplaniran, za osvajanje političkog prostora. HNS-ovi majstori manipulacija i politikantstva, zajedno s ministricom Divjak, ističu da konačno imamo obrazovnu reformu od ove šk. god. 2019./2020., koja je ušla u sve škole za budućnost naše djece. Od samog ulaska u Vladu premijera Plenkovića predstavljaju se kao spasitelji obrazovnog sustava te propagandnim djelovanjem grade bajkovitu obrazovnu atmosferu koristeći ju u političke ciljeve. Ministrica Divjak nastavlja kontinuitet Jokićeve reforme te nasljeđuje predmetne kurikule i metodologiju njihove izrade, koja je odavno odbačena kao štetna i ne provediva. I zbog toga hrvatska javnost mora znati da bolje budućnosti za našu djecu, koju bi im donijela ministričina „Škola za život“, ne će biti. Na to upućuje relevantno istraživanje Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO), provedeno krajem svibnja 2019., po završetku eksperimenta „Škola za život“. Istraživanje pokazuje da učenici ne znaju logički i kritički razmišljati i rješavati probleme (o detaljima kasnije), a što je bio cilj Jokićeve reforme obrazovanja i ministričine „Škole za život“.

Osoba bez pedagoškog iskustva i bez dana provedenog u nastavnom procesu, postavljena je za kormilo obrazovne reforme. Ubrzo, krajem travnja 2015., postaje mi jasno kakva će biti budućnost hrvatskog obrazovnog sustava, čitajući tekst: „Baš poput svjetskih obrazovnih gurua, i Jokić inzistira na igri i kreativnosti, što će biti temelj intelektualnog razvoja djece.“ Novinarka A. K., impresionirana guruom Jokićem, piše ističući u podnaslovu Fizika se lakše nauči kroz plesne tehnike, a onda navodi što Jokić kaže: „Fizika je specifičan predmet koji većina djevojčica ne smatra toliko privlačnim. Ali ples im je gotovo svima zanimljiv. Spojimo li ta dva pojma, fizika bi mogla postati privlačnija. Kroz primjer baleta možemo govoriti o elementima mehanike, pokreta, brzine i snage. To je blisko njihovim životnim iskustvima i afinitetima te dokaz kako fiziku doista možemo podučavati na bolji način.“ Pametnom dosta. Nadam se da će Jokićeve umotvorine razumjeti hipnotizirani i u trans bačeni prosvjednici za Jokićevu reformu tijekom dvaju velikih prosvjeda.

Bravo za Jokića

Dana 09. 04. 2018., na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, Jokić je održao predavanje. Na primjeru glazbenog odgoja, pojasnio je kako je trebala izgledati reforma kojoj je on bio na čelu, ističu lokalni mediji: „Prema nesuđenom kurikulumu, prvašići bi slušali Beatlese, učila bi se filmska glazba, u srednjoj školi bi bilo mjesta i za Štulića, ali analizirala bi se i Jelena Rozga“ Ne znam tko je taj Štulić, budući sam slušao Santanu, Stinga, Claptona, Ramazzottia, Sade, ali bravo za Jokića, što bi se i Jelena našla u udžbenicima, a usput napominjem da je Jelena u mladosti bila i balerina, pa bi se to njezino iskustvo moglo iskoristiti da djevojčicama fizika postane privlačnija. „Rijetko je koja europska zemlja u posljednjih 20 godina uspjela napraviti ono što je napravljeno prije dvije godine s kurikularnom reformom, a to je da su definirana očekivanja i ishodi učenja“, rekao je Jokić. Sad mi je posve razumljivo zašto su Jokićevi hipnotizirani obožavatelji najavljivali potop poslije njegova odlaska. Eklatantan primjer na koji način Jokić hipnotizira naciju su riječi izgovorene 14.02.2019. na Z1 televiziji, gdje objašnjava što su mu rekli za njegovu reformu obrazovanja, prijatelji slovenski pedagozi, citiram Jokića: „Prije dvije godine, oni su bili izrazito ljubomorni na Hrvatsku i rekli su sad je vrijeme kad ćete vi od nas odskočiti 30 godina, samo da se to provede.“ U eksperimentalnom programu „Škola za život“ primijenjena je Jokićeva metodologija i kurikuli nastavnih predmeta s ishodima. Kako smo odskočili pokazuje istraživanje NCVVO. Znam da će politikanti reći da je godina dana kratko vrijeme za procjenu. Ali nemojmo zaboraviti da se dan po jutru poznaje i po onome što kažu eminentni pedagoški stručnjaci.

Temeljni problem CKR-a je nasilno uvedena Jokićeva metodologija izrade kurikulnih dokumenta, iako je doživjela ogromne kritike stručne javnosti, ministrica Divjak nastavila je kontinuitet, što se pokazalo veoma lošom odlukom u istraživanjima NCVVO – nakon prve godine eksperimenta „Škola za život“ učenici ne znaju logički razmišljati i rješavati probleme, što Jokić i Divjak ističu kao cilj reforme obrazovanja.

Jokić i ekipa ERS-a nasilno su uveli metodologiju budući nigdje nije raspravljena i prihvaćena od stručne javnosti. Dakle, sedam ljudi odredilo je sudbinu hrvatskog obrazovnog sustava! Najistaknutiji kritičari metodologije bili su u medijima prof. dr. Matko Glunčić i akademik Vladimir Paara koji je rekao: „Ta se metoda poučavanja djece pokazala vrlo lošom, odnosno neprovedivom. I sada su Jokić i njegovi suradnici odabrali upravo tu – odavno odbačenu metodologiju u SAD-u, Njemačkoj i drugdje. Za učenike koje bi poučavali tom metodologijom, to bi moglo biti vrlo opasno“. Stručna javnost upozoravala je da se iz postojećeg sustava uzme ono što je dobro, a da se kao orijentir uzme srednjeeuropski sustavu obrazovanja, naročito njemački i austrijski, i prilagodi našim uvjetima, a Jokić je izmišljao toplu vodu.

Tekstualni mastodont

Dana 12. veljače 2018. ministrica Divjak je odobrila Jokićevu inačicu kurikul informatike za osnovne škole i gimnazije, kreiran po metodologiji koja se sastoji od (ishoda + razrade ishoda + raspisivanje ishoda na četiri razine – zadovoljavajuća, dobra, vrlo dobra, iznimna). Kao nastavnik informatike navodim da je to tekstualni mastodont, s prilično nejasnim i nepreciznim dijelovima, teško prohodan tekst, s previše nepotrebnog ponavljanja nebitnih dijelova, osobito u dijelu u kojem se navode ishodi učenja, što otežava čitanje dokumenta. Budući mnoge ishode nije moguće raspisati na 4 razine, onda su se izmišljale pa postoje slučajevi da između razina ne postoji razlikovnost. Kratko rečeno: zbunjujuća hrpetina teksta koja izaziva mučninu tijekom čitanja. Nije pokazano na koji način se došlo do 70 sati godišnje satnice. Svaki ozbiljni kurikul trebao bi imati broj sati određen za realizaciju ishoda, čime bi se odredila širina i dubina poučavanja, a zbrojem bi se dobila ukupna godišnja satnica (kao što je nastavni program iz 1993. imao definiran broj sati po nastavnim cjelinama). Znam da će kreatori reći da je to ostavljeno na volju nastavničkoj autonomiji, što nije dobro u koliko želimo imati ujednačen sustav obrazovanja na svim dijelovima RH. Na taj način distancirali su se od odgovornosti i upitne realizacije ishoda u predviđenoj godišnjoj satnici. Najbolje ga opisuje slikovita izjava prof. dr. sc. Slobodana Prosperova Novaka.

Portal Net.hr (15.11.2017.) za ovaj kurilul informatike piše: „Recenzent iz Ujedinjenog Kraljevstva hrvatski kurikul informatike smatra boljim od engleskoga“ Međutim, dobro je poznato kako smo prošli nakon što su nas Britanci recenzirali početkom svibnja 1945. na Blajburgu. Ta recenzija je hrvatsku naciju zavila u crno i danas je izvor svih demografskih problema hrvatske države. Baš mi je drago što su mu četiri razine ishoda bile jasne, razlikovne i razumljive čemu služe, a prema izjavi prof. dr. Matka Glunčića, njemu i SRS za fiziku nisu ni nakon pokušaja Jokića da im to objasni. Međutim, uzdam se u hrvatske učitelje i profesore, odolijevali su oni mračnim vremenima od monarhističke Jugoslavije do Šuvarove reforme, pa će tako i ovom nametnutom metodološkom obrascu.

Kritike Jokićeve metodologije CKR-a dane u recenzijama i javnim nastupima istaknutih sveučilišnih profesora su više nego zabrinjavajuće svima kome je stalo do budućnosti naše djece i boljitka hrvatske države: Prof. dr. sc. Renata Marinković (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), vrlo kratko ali maestralno, kaže: „Sintagma koja je u posljednje vrijeme previše rabljena u CKR-u jest fraza „ishodi učenja”. Znanje je lako provjeriti konkretnim pitanjima, a ishode teže „vrednovati” jer su dani široko i deskriptivno pa ih treba „frizirati”, dopuniti, pojasniti, konkretizirati. I pritom ne bismo bili sigurni da smo postigli cilj jer je sve apstrakcija. Primjena tabličnoga prikazivanja i evidentiranja ishoda ne pridonosi ničemu osim što odgojno-obrazovni proces i nastavnikov rad komplicira i čini ga birokratskim.“ Akademik Ranko Matasović (HAZU i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) kaže: „Autori CKR reforme odabrali su model u kojemu se uspješnost obrazovanja ocjenjuje pomoću takozvanih „ishoda učenja”, a ne pomoću usvojenih (naučenih) sadržaja i primijenili su taj model na sve predmete u svim obrazovnim ciklusima. Valja odmah napomenuti da je riječ o teoriji koja je u velikoj mjeri kontroverzna i za koju ne postoje znanstveni dokazi da je smisleno primjenljiva. Uvođenje tablica s „ishodima učenja” na društveno-humanističke fakultete, kojemu sam svjedočio, dočekano je s posvemašnjim podsmijehom i do sada nije pokazalo nikakve mjerljive pozitivne rezultate, a sada se upravo taj model želi protegnuti na čitav hrvatski obrazovni sustav!“ To mišljenje dijeli prof. dr. sc. Slobodan Prosperov Novak (Sveučilište u Zagrebu, predavao na Sveučilištu u Rimu, pa u SAD-u na Yaleu): „Ako nešto ne ide ni na Sveučilištu, a probalo se, ne može nam to netko naturati u ovom programu kao nešto što se ponavlja stotine puta i doista ne da je dosadno, to je opsesivno, to se ne može čitati, to je nepodnošljivo i te stranice i stranice teksta su sramota za ljude koji su to proizveli. I nemojmo se praviti kao da mi to ne znamo, kao da mi to nismo vidjeli.“ Sličnih kritika i primjedaba na Jokićevu metodologiju i CKR kurikule je bezbroj upućenih od stručne javnosti tijekom rasprave u recenzijama i javnim nastupima.

Modificirana Jokićeva metodologija

U jesen 2018. donesena je jedinstvena metodologija ERS-a koja je tražila od svih autora kurikula usklađivanje sadržaja i odgojno-obrazovnih ishoda. Radi se o modificiranoj Jokićevoj metodologiji u kojoj su četiri razine usvojenosti ishoda odbačene i zamijenjene s jednom razinom „dobar“. Konačne verzije predmetnih kurikula objavljene su početkom 2019. Na žalost kurikul informatike za osnovne škole i gimnazije ostao je u izvornoj Jokićevoj inačici, pa sad podsjećam ministricu Divjak da se taj kurikul informatike barem uskladi s jedinstvenom metodologijom ERS-a, bez obzira na tlapnje recenzenta iz UK. Što se tiče aktivnosti nastavnikova rada i birokratizacije, ništa se nije promijenilo, što je maestralno opisala prof. dr. sc. Renata Marinković.

Ministrica Divjak odobrila je stari nastavni program iz 2011. kao novi kurikul informatike za zanimanje ekonomist. U njenoj „Školi za život“, uvedenoj u sve škole od o. g. 2019./2020., još uvijek nastava informatike izvodi se po starim nastavnim programima iz 1996., 2004. i 2005. godine u ekonomskim školama – iako ministrica Divjak ističe: „Imam posla da djeci osiguram najbolje što se može.“ Bravo, ministrice, što ste im osigurali u tri godine vašeg mandata!

Ministrici Divjak ističe investicije u informatičku opremu, a s druge strane imamo zastarjele nastavne programe informatike temeljem kojih se koristi nova tehnologija. Navodim eklatantne primjere kako ministrica Divjak djeci „osigurava najbolje što se može“: Agencija za strukovno obrazovanje (ASOO) bila je predlagatelj i podmetnula je ministrici Divjak stari nastavni program informatike za ekonomiste iz 2011. g., kojeg je ministrica 14. kolovoza 2017. potpisom odobrila kao novi kurikul. Bez kontrole i konzultacije svojih savjetnika što potpisuje! Ministrica nas je svakodnevno bombardira algoritamskim načinom razmišljanja i rješavanja problema. Ovdje nema ni a od algoritama, pa je ministrica sebe ignorirala zanemarujući logičko razmišljanje i algoritamsko rješavanje problema. Očito da nije bilo stručne analize trenutnog važećeg nastavnog programa informatike, ni analize potreba tržišta rada tj. potreba gospodarstva, također ni analize trenutnog stanja i razvoja novih tehnologija te prilagođavanja kurikula. Jasno je da nema ni govora o osuvremenjivanju, reformiranju i poboljšanju u nastavi informatike. Također taj „novi kurikul“ nije kreiran prema Jokićevoj metodologiji niti jedinstvenoj metodologiji iz jeseni 2018., već se radi o starom nastavnom programu kreiranom po nastavnim cjelinama razrađenim po temama.

I ove školske godine 2019./2020. važeći je nastavni program informatike iz 1996. godine za 2. i 3. razred za zanimanje poslovni tajnik!!! Već tad je bio primjer šlampavosti jer sadrži samo taksativno navedene cjeline (bez podjele na teme i bez širine i dubine poučavanja), već tada dijelom zastario i primjer je kako ne bi smio izgledati nastavni program, te kao takav nije se smio pustiti u realizaciju! Nazvao sam ga ruglom hrvatskog obrazovnog sustava na međužupanijskom skupu nastavnika informatike u Splitu, na PMF-u, 30. kolovoza 2019. Važeći su još uvijek i programi informatike iz 2004. godine za 1. i 4. razred za zanimanje poslovni tajnik i za zanimanje upravni referent, te iz 2005. godine za zanimanje komercijalist! Kao nastavnik informatike s 37-godišnjom pedagoškom karijerom nemam nešto dobro reći o ministrici Divjak i izjavama predsjednika HNS-a Ivana Vrdoljaka: „Profesori povijesti mogli bi se prekvalificirati u profesore informatike.“ Radi se o lupetanju bez imalo stida i grižnje savjesti!

Obrazovna reforma je od prvog dana ispolitizirana SDP-ovom upletenošću – svjedok Zoran Milanović, koja se u Jokićevim dokumentima pokazala nekvalitetna i neprihvatljiva stručnoj javnosti, a neprihvaćanje proširenja ERS-a bio je okidač za Jokićevu ostavku. Aktivisti organizacija civilnog društva podržani lijevo-liberalnim politikantima raspravu o obrazovnoj reformi su prebacili na ulicu, a u konačnici ju je premijer Plenković izručio HNS-ovim majstorima politikantstva

Naopako

Od prvog dana sve je krenulo naopako političkim uplitanjem SDP-a u obrazovnu reformu, da bi ju na kraju HNS majstorskim politikantskim igricama preuzeo. Dana 27.11.2015. na N1 televiziji Jokić je izjavio: „Kukuriku koalicija napravila je jedino normalno što je mogla napraviti, prepustila je stručnjacima da rade reformu, bez miješanja politike.“ Nakon toga u Dnevnik Nove TV dođe Zoran Milanović i kaže: „Ja sam osobno formirao tu skupinu, ako mogu biti toliko pretenciozan. Dakle, imali smo Strategiju obrazovanja, na čelu te grupe bi je prof. Budak. To je tim ljudi koje sam osobno koordinirao. Nakon toga je formirana grupa za praćenje provedbe kojoj je na čelu opet bio prof. Budak. Dio te reforme je i kurikularna reforma. Gospodin Jokić je opet bio naš izbor.“ Dakle, SDP je bio od početka politički krojač obrazovne reforme. Sad nam je malo lakše shvatiti Jokića da se politika treba odmaknuti od reforme obrazovanja – prodajući demagogiju „struka a ne politika“. Hvala gospodine Milanoviću, budite i dalje pretenciozni.

Jokić je stalno u javnosti isticalo kako će u reformiranoj školi nastavnik imati potpunu autonomiju u izboru sadržaja, metoda i oblika rada te kako će to biti škola u kojoj se ne će bubati sadržaji na pamet nego kritički i logički razmišljati i rješavati problemi. Pa koji roditelj i učenik to ne bi prihvatio s oduševljenjem. Spin doktori jurišali su na emocije učenika, roditelja i građana. Za informaciju široj javnosti: nastavnici su oduvijek imali potpunu autonomiju u izboru metoda i oblika rada. Autonomija u izboru sadržaja može biti dvosjekli mač. Prvo, zbog ujednačenosti obrazovanja na svim dijelovima RH. Drugo, kroz sadržaje predmeta Povijest, Hrvatski jezik, Građanski i zdravstveni odgoj mogu se nametati ideološka stajališta.

Stručna i javna rasprava o Jokićevoj kukurikulnoj reformi je pokazala kako je ona neprihvatljiva i nekvalitetna budući je iznjedrila na tisuće negativnih primjedbi, kritika, komentara i preko 100-tinjak recenzija (akademika, sveučilišnih profesora, nastavnika, učitelja i eminentnih institucija) na kurikule nastavnih predmeta i metodologiju, a akademik Paar ih je objavio u dvije knjige. Sjetimo se samo kritika upućenih na kurikule povijesti i hrvatskoga jezika kao ključnih identitetskih točaka hrvatskog naroda, pogotovo na tretiranje Domovinskog rata. Krajnji rezultat Jokićeva rada je loš poluproizvod. Nije prihvatio proširenja ERS-a s novih 10 stručnjaka, koja je trebala promotriti i uvažiti relevantne primjedbe i recenzije iz stručne i javne rasprave, što je bio zaključak saborskog Odbor za obrazovanje (za Jokića su to politički pritisci, a ne nepriznavanje zaključaka jednog odbora najvišeg zakonodavnog tijela RH). Podnio je ostavku, jer nije htio ispustiti monopol nad reformom obrazovanja, politikantski zapakiranu u celofan, nakon prethodno upućenog ultimatuma ministru Šustaru da odbaci zaključke saborskog Odbora za obrazovanje.

Zloupotreba

Aktivisti organizacija civilnog društva uz potporu lijevo-liberalnih politikanata organiziraju prosvjed zloupotrebljavajući hrvatsku javnost, neupućenu u obrazovne reformske procese, nastojeći potkopati HDZ-ovu koalicijsku vlast. Rasprava je prebačena na ulicu i započeta je politička kampanja. Prosvjed organiziran 01. lipnja 2016., na Trgu bana Jelačića, za potporu Jokiću, gdje se ističu parole „Hoćemo kurikularnu, a ne klerikalnu reformu obrazovanja“, „Vjeronauk je rodna ideologija“, „Tim, Tomo i Božo u magareću klupu!“ nije imao veze sa školom nego politikom. Radilo se o instrumentalizaciji obrazovne reforme za dnevno političke ciljeve i rušenje Vlade i ministra Šustara. Na drugi prosvjed 01.06.2017. dolazi 30 000 građana manje nego na prvi – postavlja se pitanje što su u međuvremenu naučili? Tražila se smjena ministra Pava Barišića, Dijane Vica (voditeljica PSP) i Jasminke Buljan Culej (voditeljica ERS). Na prosvjedu je bila i Blaženka Divjak, Davor Bernardić, Krešo Beljak, Ivan Vrdoljak, Vesna Pusić, Anka Mrak Taritaš, Neven Budak, Ivica Puljak iz stranke Pametno i transparenti “Obrazovanje nije VICan”, “Bolje Jokić nego Vokić”. HNS je prosvjed iskoristio za ulazak u Vladu pod parolom spasitelja hrvatske djece i obrazovnog sustava. Plenković formira koaliciju s HNS-om i satelitima, izdavši svoje biračko tijelo, te ustoličuje ministricu Divjak. Budući je za HNS, rekli su, jako važan resor obrazovanja i budućnost naše djece – obmana je kojom će graditi političku budućnost. Ministričino podržavanje učitelja i profesora za povećanje plaća u vrijeme štrajka, dok istodobno u proračunu nisu bila osigurana sredstva, sitno je politikantstvo s ciljem osnaživanja HNS-ove politike. Ministričino veslanje suprotno od Vlade, u za Plenkovića vrlo nezgodno vrijeme, uoči predsjedanja Vijećem Europske unije i očekivanja skorih parlamentarnih izbora, snažan je proračunati politikantski pritisak na koalicijskog partnera.

Jedan od najvažnijih resor i ujedno najvažnijih stupova svake države, premijer Plenković je predao u ruke strančici s 1,5 posto potpore biračkog tijela, koja se raznim manipulacijama održava na vlasti. Od početka mandata ministrice Divjak, stvari su se razvijale loše glede obrazovne reforme. Njezine propagandne aktivnosti bazirale na stvaranje lažne slike o uspjehu obrazovne reforme koju vodi, što je kulminiralo kroz ljeto 2019. video spotovima na ekranima meanstrame TV kuća. Koliko je za to potrošeno novaca da bi se manipuliralo javnošću i u memoriju ljudi utiskivao tobožnji uspjeh ministrice iz HNS-ove kvote?! Istodobno imamo lupetanja gospode Vrdoljaka i Štromara o uspjehu ministričine reforme obrazovanja, o temi o kojoj pojma nemaju. U listopadu 2019. stiže štrajk prosvjetnih djelatnika, kojeg je ministrica podržala ne sluteći do kakvih posljedica može dovesti njezino proračunato politikanstvo. Najduži štrajka u Hrvatskoj, koji je trajao 36 dana, prouzročio je tijekom i nakon štrajka ogromne probleme učenicima, pogotovo maturantima, koji posljednjih dana sve češće u javnosti iznose probleme uzrokovane štrajkom. U momentu kad je vidjela da ne vlada situacijom i svojim resorom, uplašena za svoju fotelju, verbalnom akrobacijom izjavila je da „ne želi sudjelovati u igri moći između premijera i sindikata“. Čime je prodala i ostavila na cjedilu učitelje i profesore, čvrsto se držeći fotelje. Vladine pojedine verzije rješenja problema nisu bila opcija prosvjetara, kojima se rješava nepravda u zaostajanju koeficijenata složenosti poslova u odnosu na druge državne službenike s istom stručnom spremom. Nastavlja se štrajk, koji je kulminirao prosvjedom na Trgu bana Jelačića 25.11.2019., s kojeg su upućene poruke kritike premijeru Plenkoviću i ministrici Divjak. Kritike su upućene i zbog gušenja nastavničke inovativnosti i kreacije prevelikom administracijom, degradiranja školstva na popunjavanje raznih obrazaca, pa se tako količinom papira kojeg nastavnik ispuni mjeri kvaliteta rada. Umjesto da nastavnici bave kreativnim radom i osmišljavanjem problemskih zadatkaka i kako učenike naučiti da kritički i logički razmišljaju, sputava ih se birokratskim poslovima. Posebno ih iritira Loomen i skupljanje zvjezdica, kao poseban tip degradacije nastavničke profesije. Što o Loomenu kaže uvažena ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje, prof. dr. Dubravku Brezak Stamać, citiram: „Sudjelovanje u Loomenu s obzirom na moje znanje (…) čini mi se gubitkom moga vremena.“ Ana Tuškan, Sindikat učitelja Hrvatske, kaže: „Najbitnije je skupiti sve značke, dok je rad s učenicima najmanje bitan, najmanje u fokusu.“

Unatoč porukama da se radi o tabletizaciji, a ne o CKR-u, i nedovoljno pripremljenom i uvedenom u sve škole ministričinom pokusu „Škola za život“ – premijer Plenković ga je amenovao, braneći ministricu Divjak tijekom rasprave o opozivu u Hrvatskom saboru.

Nedovoljno pripremljen projekt

Opoziv su pokrenuli SDP-ovi saborski zastupnici ogorčeni „Školom za život“, nedovoljno pripremljenom projektu koji je ministrica Divjak, kažu, nasilno uvela u sve škole od ove školske godine i zbog štrajka prosvjetnih djelatnika, koji je nanio golemu štetu učenicima. Uz zastupnike SDP-a, u raspravi su sudjelovali i drugi oporbeni zastupnici. Nabrojit ću neke od ministričinih grijeha glede reforme obrazovanja, koji su se čuli na raspravi: 1) Projekt „Škola za život“ nije Cjelovita kurikulna reforma (CKR), koja je dio Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije donesena u Saboru 2014. Budući ste iz CKR-a izbacili mnoge dijelove, time ste se stavili iznad zakona i ponizili ste Sabor. 2) Odbacili ste temelj kurikulne reforme i krovni dokument Okvir nacionalnog kurikula (ONK). 3) Ništa niste napravili za darovite učenike i učenike s poteškoćama odnosno izbacili ste sustavna rješenja. 4) Izbacili ste veću izbornost u većim razredima gimnazija. 5) Izbacili ste sustavnu i kvalitetnu edukaciju nastavnika, a umjesto toga uveli Loomen. 6) Strukovne škole su obuhvaćene samo djelomično i to samo u općim predmetima. 7) Nova rješenja za umjetničke škole u potpunosti su izostala. 8) Radi se o tabletizaciji, a ne reformi obrazovanja. Tableti loše kvalitete, bez kamera i zbog toga se ne mogu koristiti digitalni sadržaji. Bernardić je čak citirao Bandića: „Ministrica … eksperimentira s djecom što je opasno, „Škola za život“ je privatni eksperiment … ucjenjuje premijera. Ne mogu joj oprostiti kršenje zakona, bačenih 8 milijuna kuna na metodičke udžbenike i nabavljanje tableta po čak dvostruko većoj cijeni nego što se oni inače mogu nabaviti.“ 9) Izbacili ste promjenu sustava praćenja, vrednovanja i ocjenjivanja. 10) Pokazali ste nebrigu za predškolsko obrazovanje. 11) Sveli ste svoj projekt na Loomen, koji je izazvao bijes učitelja i nastavnika, zviždalo se tom poniženju i administrativnom opterećenju, na prosvjedu.

Možemo konstatirati da obrazovna reforma praktički ne postoji jer ste odbacili Strategiju i iz CKR-a uzeli ste samo dokumente predmetnih kurikula. „Škola za život“ provedena 2018./2019. dobila je ocjenu dovoljan (2) od strane učitelja i nastavnika u istraživanju Instituta Ivo Pilar. I njihova je konstatacija da je „Škola za život“ uvedena nasilno, nepromišljeno i nedovoljno pripremljeno. A tome u prilog idu i činjenice da su ključne obrazovne institucije AZOO, NCVVO, sindikati u obrazovanju, Udruga ravnatelja srednjih škola, vodeći eksperti upozoravali na izostanak temeljite pripreme za frontalno uvođenje „Škole za život“ u sve škole od o. g. 2019./2020., te su apelirali na Ministarstvo i Vladu da odgode uvođenje za sljedeću godinu. Sveli ste reformu obrazovanja na uvođenje obvezne informatike koja nije propisana u Strategiji niti je to potpisalo neko drugo nadležno tijelo. Čulo se još: „Svi znamo da je počelo drugo polugodište. No, u nekim školama poput OŠ „Nikola Andrić“ u Vukovaru djeca još uvijek nemaju udžbenike. U hrvatskoj, u 21. stoljeću! Je li to obrazovna reforma. Na žalost obrazovna reforma ne postoji i toliko ste sve upropastili da ste već odavno trebali otići s pozicije ministrice.

Eksperimentalni program „Škola za život“ ministrice Divjak potpuno je podbacio, pokazalo je relevantno istraživanja Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja

Jedino relevantno istraživanje eksperimentalnog programa „Škola za život“ proveo je Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) testiranjem kompetencija učenika krajem svibnja 2019., u prvim razredima srednje škole. Istraživanjem se mjerilo rješavanje problema prema PISA-inom konceptu – koji mjeri kompetencije na 7 razina, a NCVVO je mjerio na 4 razine. Ponavljam, mjerili su logičko razmišljanje i rješavanje problema, a ne bubanje na pamet, upravo ono za što ministrica Divjak tvrdi da je temeljna postavka njene „Škole za život“. Rezultati pokazuju da su učenici u „Školi za život“ na niskoj razini sposobnosti rješavanja problema. Rezultati ispitivanja mogu se usporediti, u većem dijelu, s PISA rezultatima iz 2012. i pokazuju lošiji rezultat, a sasvim sigurno bili bi još lošiji da je ispitivanje provedeno na 7 razina. Konkretno, na prvoj razini ili ispod je 93% učenika prvih razreda srednjih škola te ostvaruje uspjeh dovoljan (86,5 % učenika) i nedovoljan (6,5 % učenika). Čuju se i roditelji, kažu: „Sve je to lijepo, ali naša djeca ne znaju logički razmišljati i rješavati probleme, nakon prve godine eksperimentalnog programa Škola za život“. Ne treba se nacija čuditi lošim rezultatima „Škole za život“. Treba se samo prisjetiti što je stručna javnost rekla o metodologiji izrade kurikula i poučavanja! Sve ostale evaluacije „Škole za život“ upitnicima su ispitivale mišljenja i dojmove različitih sudionika eksperimentalnog programa učitelja, učenika, ravnatelja i roditelja.

Stoga je smiješno čime se ministrica Divjak hvali kada je u pitanju eksperiment „Škola za život“, pa kaže: „Europska komisija dala je pozitivno izvješće nazivajući je ambicioznom i da je rađena po planu. I to je dobra referenca.“ Evaluacija Europske komisije ne sadrži nikakve pohvale glede učinka „Škole za život“ tj. razine kompetencija učenika budući nisu mjerene. Radi se o anketnom ispitivanju učitelja, ravnatelja i roditelja čiji odgovori se temelje na osobnim stavovima, mišljenjima i dojmovima „Škole za život“, provedenom od listopada 2018. do veljače 2019.

Sličnu evaluaciju eksperimentalnog programa „Škole za život“ proveo je Institut Ivo Pilar anketnim upitnikom. Ispitano je 328 učitelja od rujna do studenoga 2018. Učitelji su pitani kako doživljavaju „Školu za život“, kako ocjenjuju različite aspekte provedbe programa te što misle o kvaliteti nastavnih materijala i razini pedagoških standarda. Anketa je pokazala kako su učitelji umjereno nezadovoljni provedbom, koju su ocijenili s dovoljan (2). Predsjednica SHU-a Sanja Šprem, kazala je da su rezultati iznenadili jer se u medijima govorilo o zadovoljstvu nastavnika „Školom za život“ izraženom ocjenom četiri.

NCVVO proveo je još jednu evaluaciju „Škole za život“ tijekom eksperimentalnog programa 2018./2019. objavljenu u srpnju 2019. Evaluacija je provedena usporedbom analiza rezultata prve (inicijalne) i druge (finalne) primjene upitnika. Upitnici su u elektroničkome obliku provedeni prvi puta od 11.12.2018. do 24.02.2019., dok su u finalnoj točki mjerenja provedeni tijekom lipnja 2019. Upitnici su bili namijenjeni učenicima 5. i 7. razreda osnovne škole te učenicima 1. razreda srednje škole, učiteljima, ravnateljima i stručnim suradnicima. Ispitanici su označavali stupanj slaganja s tvrdnjama na pridruženoj četverostupanjskoj Likertovoj ljestvici od uopće se ne slažem (1) do u potpunosti se slažem (4). Osvrnut ću se na rezultate upitnika za učenike prema dvjema bitnim komponentama nastavnog procesa: Odnos prema školi i nastavi i Poučavanje i vrednovanje. Rezultati oba mjerenja pokazuju da su stavovi učenika bili blago negativni u svim elementima u finalnom mjerenju u odnosu na početno (inicijalno) mjerenje. Učenici su istaknuli da u velikoj mjeri prepisuju s ploče ili prezentacije. Ne da je to loša metoda, to je nedopustivo, osim u nužnim slučajevima kad se objašnjava rješavanje nekog zadatka npr. u matematici, fizici itd.

Loši rezultati državne mature

Nisam pristalica teorije zavjere, ali je činjenica da su rezultati državne mature najlošiji u zadnje tri godine (2016./2017., 2017./2018., 2018./2019.) upravo u mandatu ministrice Divjak, a znamo da su isti nastavnici i po istim nastavnim programima izvodili nastavu i pripremali učenike. Umjesto da iznese analizu zašto je do toga došlo, ministrica je to iskoristila i na sva zvona isticala kako nam je potrebno baš zbog toga od ove godine uvesti frontalno „Školu za život“. Kao još jedan od razloga navela je PISA istraživanja provedena 2018. U medijskim nastupima pojavljuju se mnogi katastrofičari koji kad govore o školstvu prvo se dohvate PISA istraživanja te ističu poražavajuće rezultate naših učenika. To apsolutno nije istina. Kad se sve precizno analizira, ispada da smo 35. od 78 zemalja sudionica PISA 2018. U čitalačkoj pismenosti 29., matematičkoj 40. i prirodoslovnoj 36. Bolji čak i od susjedne nam Italije i Izraela (zemlje gospodarski daleko razvijenije od Hrvatske), Turske, Srbije i drugih. U čitalačkoj pismenosti izjednačeni s Rusijom, vrlo blizu Švicarskoj, Austriji i Nizozemskoj. U prirodoslovnoj pismenosti blizu Rusiji, Mađarskoj, Španjolskoj. Podsjećam katastrofičare da se naši učenici svake godine vraćaju s medaljama osvojenim na međunarodnim takmičenjima i olimpijadama znanja iz raznih nastavnih predmeta.

Zadovoljstvo roditelja ili nastavnika “Školom za život”, što ministrica često prezentira javnosti, iako su istraživanja za nastavnike kontradiktorna, nije niti bi trebao biti dokaz uspješnosti reforme. Znam mnoge trenere koji nakon utakmice izjavljuju: igrali smo dobro, imali šanse za pogodak, ali ipak smo izgubili 3:0. E, upravo se takva pokazala „Škola za život“ nakon provedenog eksperimentalnog programa.

Ministrica Divjak ignorirala je drastično kršenja zakona i pravilnik u Ekonomskoj i trgovačkoj školi Dubrovnik, kojom ravna gđa Suzana Đurđević, na štetu prava učenika

Ministrica divjak ignorirala je prava učenika da se školuju po zakonima i pravilnicima koji se primjenjuju u odgojno-obrazovnom sustavu. To se događa godinama, te u školskoj godini 2018./2019. i početkom ove 2019./2020. u Ekonomskoj i trgovačkoj školi Dubrovnik, kojom upravlja ravnateljica gđa Suzana Đurđević. Od kraja studenog 2018. do 30. listopada 2019., poslao sam nekoliko podnesaka (uvijek s jasno istaknutim identitetom) Prosvjetnoj inspekciji i ministrici Divjak koja se potpuno oglušila na:

1) Kontinuirano su se godinama drastično kršila prava učenika glede pisanih provjera znanja. Učenici su često pisali po dvije, a ponekad i tri pisane provjere u jednom danu, a Pravilnik dopušta samo jednu. Prosvjetni inspektor J. B. nije sankcionirao počinitelje i ravnateljicu, koja to nije kontrolirala pa sukladno tome ni sprečavala, samo joj je drugarski skrenuo pozornost na nužnost poštivanja Pravilnika.

2) Nastavnik J. Ž. nekoliko godina, sve do dolaska prosvjetnog inspektora 20. prosinca 2018., predavao je matematiku, iako za nju nema stručne kvalifikacije, kako je utvrdio prosvjetni inspektor.

3) Godišnja je satnica predmeta Ljudska prava 70 sati prema važećem nastavnom planu i programu. Ravnateljica Đurđević je učenicima uskratila 35 sati godišnje (50 posto godišnje satnice) jer su učenici imali jedan sat tjedno, a trebali su imati dva sata. Razred je podijelila u dvije grupe te je nastavnica isto gradivo predavala prvoj grupi, a potom drugoj. Prosvjetni inspektor naredio je ravnateljici: „Predmet Ljudska prava treba uskladiti s Nastavnim planom i programom za zanimanje poslovni tajnik iz 2004. godine.

4) Prosvjetni inspektor naredio je da se isprave nepravilnosti i zatražio:

a) da se donese etički kodeks i kućni red u skladu sa Zakonom,

b) da se uredsko poslovanje vodi na propisan način,

c) da se donese opći akt koji promiče spoznaju o štetnosti uporabe duhanskih proizvoda (u podnesku sam naveo da se u dvorištu škole događa opća pušionica preko malih i velikih odmora, a ravnateljica to ne kontrolira niti sprečava, pored mnogobrojnih video kamera – unatoč Zakonu o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda u zatvorenim i funkcionalnim dijelovima prostora (dvorište i sl.) u kojim se odvija djelatnost odgoja i obrazovanja),

d) od ravnateljice da ne krši Poslovnik o radu Nastavničkog vijeća od 24. listopada 2018. Natjerala je članove NV da glasuju o prihvaćanju mog pročitanog pisanog ispravka Zapisnika sa sjednice NV od 17.09.2018. u kojem prozivam ravnateljicu za sramotno žicanje pametnih ploča od MZO-a i da je potrošila veliki novac prije nekoliko godina za kupovinu tzv. „pametnih ploča“, kako ih je ona nazvala, i da je za trećinu tog novca mogla kupiti prave pametne ploče. Ustrašeni profesori glasali su protiv usvajanja i tako je to ravnateljica bacila pod tepih. Međutim, prosvjetni inspektor naredio je da se pisani ispravak priloži uz Zapisnik sa sjednice NV održane 17. rujna 2018. godine. Što se tiče mogućih financijskih malverzacija glede kupovine tzv. „pametnih ploča“, na podnesak Prosvjetnoj inspekciji s početka prosinca 2018. do danas još nisam dobio odgovor! Inspektor me pisanim putem obavijestio da je to proslijedio osnivaču Škole. Dakle, podnesak je zapeo u nekoj ladici!!! Inače, kupila je obične bijele ploče po kojima se može pisati flomasterom i GLOVIEW sustav koji simulira rad pametne ploče na bilo koju površinu. Tražio sam da se provjeri tržišna vrijednost investicije, usporedi s proknjiženom vrijednosti u računovodstvu Škole i da li ta investicija ima kakvih poveznica s ravnateljičinom tvrtkom NEGROMANT d.o.o. trgovina na veliko računalima, perifernom opremom i softverom. Ponavljam da i nakon 15 mjeseci nisam dobio odgovor na podnesak.

Prosvjetni inspektor J. B. dio mojih podnesaka uputio je i drugim institucijama. Nakon tri mjeseca, 07. ožujka 2019., iz ASOO-a stiže gđa Irena Ištvanić (pretpostavljam da se kasnilo jer je Ištvaničeva s još nekoliko djelatnika ASOO-a, razotkrivena u medijima u siječnju 2019. da je prije par godina u aferi fušeraj radila poslove iz djelokruga ASOO-a i za to imala najizdašniji honorar 180 000 kuna) u stručno-pedagoški nadzor nastavniku informatike, iako nestručna osoba za informatiku. Poštovana je diplomirala na Šumarskom fakultetu i voditeljica je Odjela za zelene i kreativne industrije u ASOO-u. Prije je obavljala poslove više stručne savjetnice za šumarstvo, preradu i obradu drva, a još prije radila je kao nastavnica strukovnih predmeta u području obrade drva u Obrtničkoj i industrijsko graditeljskoj školi Zagreb. Navodim dva skandalozna slučaja koja su bačena pod tepih, sve kako bi se zaštitilo ravnateljicu:

• Ravnateljica Suzana Đurđević od 2010. godine svakom naraštaju poslovnih tajnika (njih devet!!!) uskratila je 70 sati nastave informatike (po 35 sati u 1. i 4. razredu jer su imali dva sata tjedno, a trebali su imati tri sata prema važećem nastavnom programu), što u prijevodu znači da im je uskratila jednu školsku godinu nastave informatike!!! Ovu pedagošku grozotu gđa Irena Ištvanić bacila je pod tepih, a ja sam to uputio Prosvjetnoj inspekciji i ministrici, koji su to također zataškali!

• Nastavnik J. Ž. potpuno (100 posto!!!) je ignorirao važeće nastavne programe informatike jer je izmislio i kreirao svoj „Trla baba lan da joj prođe dan“ i onda ga godinama predavao u trećim razredima za zanimanje komercijalist i za zanimanje poslovni tajnik, iako su važeći nastavni programi tih dvaju zanimanja potpuno različiti. To sam nazvao edukocid s obzirom na težinu drastičnog kršenja temeljnih učeničkih prava da se školuju po važećim nastavnim programima. I ovu strahotu gđa Ištvanić iz ASOO-a, Prosvjetna inspekcija i ministrica Divjak su bacili pod tepih!!!

Dana 16. rujna 2019. šaljem podnesak Prosvjetnoj inspekciji i ministrici Divjak i navodim kako se ignoriraju elementi „Škole za život“. U razgovoru s djelatnicama stručne službe, jedna mi je rekla da o tome ništa ne zna, a druga se je nakon razgovora aktivirala da sazna relevantne informacije. Pravo stanje u „Školi za život“ pokazalo se da na sve to nisu reagirali ni Prosvjetna inspekcija niti ministrica Divjak:

• Nastava je krenula 09. rujna a ravnateljica nije ni spomenula, a kamoli da je rekla kako ćemo realizirati kurikule sedam međupredmetnih tema, koji su u siječnju 2019. objavljeni u Narodnim novinama. To je organizacijski zahtjevan posao s aspekta implementacije u nastavni proces. Glavni organizator i koordinator svakako je ravnatelj, koji zadužuje nastavnike i prati realizaciju nastavnih kurikula odnosno nastavnih programa. Realizacija se trebala dogovoriti na stručnim tijelima škole: što će se realizirati kroz nastavne predmete, a što na satu razredne zajednice, što kroz integrirano – povezivanjem više nastavnih predmeta i različitim kombinacijama, što projektno, što kroz humanitarne akcije i volontiranje, što izvannastavnim i izvanučioničnim aktivnostima, što u suradnji s drugim ustanovama i stručnjacima u okružju.

• Također ništa nije rekla o novom PRAVILNIKU O NAČINIMA, POSTUPCIMA I ELEMENTIMA VREDNOVANJA UČENIKA U OSNOVNIM I SREDNJIM ŠKOLAMA objavljen u Narodnim novinama 04. rujna, a u primjeni je od 06. rujna 2019, koji uključuje novu paradigmu vrednovanja: 1) vrednovanje za učenje, 2) vrednovanje kao učenje i 3) vrednovanje naučenog.

Ministričina „Škola za život“ dobila je kritike stručne javnosti, učitelja i nastavnika da se odgodi na godinu dana, što su ignorirali ministrica Divjak i premijer Plenković

Nakon što je ministrica danima veslala suprotno od Vlade i nanosila mu ogromnu političku štetu, premijer Plenković je ispao neprincipijelan političar, kad ga se stavi u kontekst vremena koaliranja s Mostom. Čudim se Andreju Plenkoviću, kao iskusnom briselskom diplomatu, da se snažno zauzeo u obrani ministrice Divjak, unatoč što je „Škola za život“ podbacila u temeljnim ciljevima. Koji su provjereni relevantnim istraživanjima NCVVO, koja pokazuju da učenici eksperimentalnog programa „Škola za život“ ne znaju logički razmišljati i rješavati probleme, nakon prve godine izvedbe.

Loš pokus

Stvoren je dojam da sve funkcionira, da su svi sretni i zadovoljni, a u stvari su dovedeni pred gotov čin. Loš pokus „Škola za život“ nasilno je frontalno uveden u sve škole od ove 2019./2020., jer sve je spremno i nastavnici su educirani, kako je ministrica Divjak predstavila u medijima i u Saboru 15.01.2020., a premijer Plenkovića amenovao. Oglušivši se na brdo objektivne kritike u Saboru, i one koja dolazi od eminentne stručne javnosti, te zanemarivši objektivna istraživanja NCVVO i Instituta Ivo Pilar, te zanemarivši zahtjev 2980 nastavnika iz 154 osnovnih i srednjih škole, koje je prikupio sindikat Preporod u ljeto 2019. i uputio Vladi da se uvođenje u sve škole odgodi za godinu dana (kroz koju bi se kvalitetno i temeljito pripremilo uvođenje), premijer je preuzeo veliku odgovornost za neizvjesnost i moguću potpunu propast obrazovne reforme. Bilo je puno razmimoilaženja u HDZ-ovim redovima glede štrajka prosvjetara i reforme obrazovanja, ali ipak su slijedili vođin putokaz i unisono glasali u Saboru za ostanak ministrice Divjak.

Profesor dr. Radovan Fuchs, posebni savjetnik premijera Plenkovića za koordinaciju Ekspertne skupine za provođenje kurikulne reforme, 25.03.2019. u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji, kaže: „Ukoliko pod cjelovitom kurikularnom reformom mislimo na apsolutno sve mjere koje su bile predviđene Strategijom, onda se mogu složiti s dijelom kritika da ne samo da nije provedena cjelovita kurikularna reforma, nego da se jako malo i onog ostalog što je propisano Strategijom ustvari realiziralo, a da su istovremeno neke druge mjere koje nisu predviđene Strategijom – Eksperimentalni program “Škola za život”, obvezna informatika i tableti za sve učenike – realizirani u većoj ili manjoj mjeri…“

S obzirom na sve rečeno, može se zaključiti da je premijer Plenković zabio posljednji čavao u lijes obrazovne reforme. Ako obrazovni sustav doživi eutanaziju izazvanu virusom „sve je spremno“, moguće da će tada gospodin Plenković sjediti u nekoj briselskoj fotelji miljama udaljen od hrvatske obrazovne stvarnosti, šepureći se bezbrižno po briselskim hodnicima

Ivo Kraljević, prof. informatike, Dubrovnik

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo