Der Standard: Putin i Erdogan obnovili svoj privremeni sirijski mir

Turska-Sirija-Rusija

Novo primirje za provinciju Idlib? Ono o čemu su se predsjednici Putin i Erdogan dogovorili u četvrtak navečer prije je novi rusko-turski privremeni mir u Siriji. Ali ako sve bude dobro, on će donijeti duži predah civilnom stanovništvu, koje trpi pod napadima sirijskog režima uz rusku podršku. Ali Turska i Rusija prvenstveno su se same zaustavile na putu prema mogućem direktnom vojnom sukobu. Trajno rješenje za Idlib to nije. Rezultat pregovora koji su trajali šest sati još će se detaljno razraditi sljedećih dana. On u suštini sadrži obustavu borbi na aktualnim linijama fronte i stvaranje sigurnosnog koridora od po šest kilometara južno i sjeverno od dijela autoceste M4 Latakija-Alep.

Od 15. ožujka njime bi zajednički trebali patrolirati Rusi i Turci. M4 prolazi kroz pobunjeničko područje i sirijski režim prekinut će ofenzivu protiv toga područja: ipak je turski ustupak to što će Rusi ubuduće biti prisutni na M4. Za Moskvu, koja želi da prestanu napadi na njezinu vojnu bazu u Hmeimimu, to je odlučujuće. Pojedinosti o pravilima koja će vladati na M4 treba još čekati. I jedna i druga strana – Rusija u ime Damaska – napravile su ustupke. Propala su maksimalistička očekivanja turske strane o povratku na stanje prije zadnje ofenzive režima.

Dogovor potvrđuje sirijske dobitke na terenu, najvažnija je kontrola nad autocestom M5 Damask – Alep. Ali turskoj prisutnosti u Idlibu, isto onako kako se prije dogodilo na sjeveru Sirije, u preostalom pobunjeničkom području još jednom daje ruski pečat legitimnosti. I turska vojska sada je mnogo dublje u Idlibu nego je bila prije ofenzive. Tako je Turskoj i Rusiji još jednom pošlo za rukom spasti zajednički postavljen raskorak; u Siriji stoje na različitim stranama, a diplomatski ipak surađuju. Novi dogovor stoga se klasificira kao „dodatni protokol“ „memorandumu o stabilizaciji stanja u Idlibu“, o kojemu su se Erdogan i Putin dogovorili u rujnu 2018. u Sočiju. Od toga doduše nije ostalo mnogo – pobunjenicima je Asad uzeo mnogo teritorija, a Turska nije neutralizirala Al Kaidi blizak HTS kako je bila obećala –, ali temelj je ostao isti onaj koji je razrađen u procesu iz Astane od 2017.

Ne radi se samo o Idlibu

U slučaju sloma u Idlibu Turska bi morala strahovati da će Rusija dovesti u pitanje i zajedničke aranžmane na tursko-sirijskoj granici na sjeveru. Ankari se dakle nije radilo samo o Idlibu nego i o turskoj prisutnosti u Siriji uopće, koju određuje mješavina sigurnosnih interesa – za koje Rusija pokazuje razumijevanje – i neoosmanske projekcije moći. Pa iako se izbjeglice ne mogu vratiti u područja koja je režim osvojio: u preostala pobunjenička područja mogli bi se vratiti – iako će i ondje hitno trebati humanitarna pomoć. Osim izbjeglica Ankara se naravno bojala i džihadističkih snaga koje se miješaju među civilno stanovništvo. Putin je naprotiv uklonio opasnost da će se Erdogan, kojega je proteklih godina spretno angažirao, posve vratiti u krilo Amerikanaca i Natoa. Zapad ima teškoća sa stanjem ondje. S jedne strane, skoro svi misle da turska prisutnost u Siriji nema međunarodno pravno pokriće.

S druge strane, ni sirijski režim ne smatraju legitimnim. Bašara al-Asada sigurno ne veseli to što zaustavljanjem ofenzive mora platiti cijenu rusko-turskog mira. S druge strane, upravo se prošlih dana pokazao vojni zamor režimske strane, unatoč turskim gubitcima koje je vjerojatno prouzročila Rusija. Asad se može tješiti i time da se još jednom potvrdio teritorijalni integritet Sirije. Što, međutim, ništa ne govori o tome kada će on opet kontrolirati cijeli sirijski teritorij. Ljubiteljima povijesti nije promaklo ni to da se u prostoriji u kojoj su Putin i Erdogan objavili svoj dogovor u obliku kipa nalazila i jedna stasita gospođa – Katarina Velika, koja je u rusko-turskom ratu (1768-1774) prilično očerupala Osmansko Carstvo; tada je njezinom carstvu pripao i Krim, koji je dotad bio Portin vazal. Za vrijeme posjeta Kijevu početkom veljače Erdogan je eksplicitno naglasio ukrajinsku suverenost nad Krimom.

Gudrun Harrer
Der Standard

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo