Razgovor sa Slavenom Ragužom: BiH je danas u biti mini Jugoslavija, gdje je ulogu Beograda preuzelo Sarajevo

Razgovor s predsjednikom Hrvatske republikanske stranke Slavenom Ragužom

Svjedočimo novoj krizi u BiH. Srpski predstavnici u bosanskohercegovačkim tijelima vlasti na državnoj razini odlučili su do daljnjega blokirati rad zajedničkih tijela zbog odluke Ustavnog suda BiH kojom su dijelovi entitetskog Zakona o poljoprivrednom zemljištu proglašeni neustavnima. Kako komentirate ovaj potez srpskih predstavnika?

Srpski predstavnici tobože blokiraju rad zajedničkih tijela, ali sudjeluju u radu svih institucija. Primaju plaću, kreiraju dnevni red, glasuju itd. Radi se o recikliranju uvijek istih ili sličnih kriza. Milorad Dodik prijeti referendumima i odcjepljenjem RS-a zadnjih više od deset godina. Ne znam što čeka više, zašto ne napravi referendum, zašto se više ne odcijepi? Ova 2020. je izborna godina u BiH, koja po svim pokazateljima, počev od ekonomskih, društvenih, do demografskih nikada nije lošije stajala.

Vladajuće strukture koje se desetljećima vrte po funkcijama nemaju s čime izići pred narod u predizbornoj kampanji, nego s uvijek istim recikliranim krizama. Ukoliko Srbi uistinu žele isprovocirati promjene, zašto ne napuste institucije, ne odreknu se beneficija koje im pozicije nose, zašto uistinu ne blokiraju sustav, pa da se sve to isprovocira? Ne će, jer nema hrabrosti za to. Prekomotno je u Sarajevu da bi se razmišljalo o općem dobru. Nije ovo slučaj samo sa srpskim predstavnicima, nego i hrvatskim i bošnjačkim.

Bosna i Hercegovina je s druge strane već dugo vremena u krizi zbog činjenice da su Bošnjaci izabrali hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH, znamenitog Željka Sejdu Komšića. Vidite li uopće izlaz iz te situacije i kako se suprotstaviti bošnjačkim pokušajima podčinjavanja Hrvata u BiH pod krinkom kvazigrađanske opcije?

Ne radi se samo o činjenici nametanja Komšića u Predsjedništvo, radi se o cijelom promašenom konceptu u kojem su Hrvatima pogažena osnovna ljudska i građanska prava. Veći problem od Predsjedništva su nametnuti delegati u Domu Naroda. Ustavni sud je donio odluku s kojom govori kako se radi o diskriminaciji i bošnjačka strana inzistira na nepoštivanju te Odluke Ustavnog suda i inzistira na nametanju političkih predstavnika.

Kako se suprotstaviti? Za to je potrebna politička dosljednost i spremnost na žrtvu. Kada je bilo već očito kako će ponovno Bošnjaci nama nametnuti Komšića kao Člana Predsjedništva i kako će ići u dalji proces nametanja kroz Dom Naroda, u Predsjedništvu HNS-a sam predlagao da se zaustave svi procesi i sudjelovanje u vlasti na svim razinama, osim tamo gdje su Hrvati u većini, sve dok se ne dogovore izmjene Ustava i izbornog zakona koji će jamčiti da narode u tijelima vlasti predstavljaju oni koje je narod birao. Odbijen je taj moj prijedlog.

Dapače, legitimno izabrani hrvatski predstavnici ne samo da neometano rade i djeluju na svim razinama, ušli su u koalicijske odnose sa strankama koje su najvećim dijelom akteri nametanja Hrvatima, prvenstveno DF-a Željka Komšića i SDA Bakira Izetbegovića. Utopija je govoriti o izlazu iz krize i suprotstavljanju sarajevskoj politici dok god biramo predstavnike kojima su prioriteti pogodnosti koje dolaze s pozicijom u vlasti, a ne načela i djelovanje za opće dobro.

Bošnjački lider Bakir Izetbegović prijeti Hrvatima vojskom, ali prijateljima iz Europe i islamskih zemalja. Kako komentirate takvu Izetbegovićevu retoriku?

Izetbegović je nedavno na TV-u izjavio kako će za dvije godine učiniti da Hrvati u BiH izgube i ovo prava što danas imaju, jer Bošnjaka je, po njemu, dvije trećine i oni u tom omjeru moraju kontrolirati institucije. Bošnjačka politička elita je otvoreno politički odustala od RS-a i rade na tome da od Federacije BiH naprave unitarnu bošnjačku državu.
Izetbegović je rekao da ukoliko u tome ne uspije politički, da ne isključuje vojnu reakciju. Da će u konačnici „razbiti okove koje mu Hrvati nameću“. To je retorika kakvu smo mogli čuti krajem 80-ih i početkom 90-ih od strane Slobodana Miloševića. Zamislite da je situacija obrnuta, da je netko od Hrvata slično izjavio? Kakva bi reakcija uslijedila od strane nevladinog sektora i međunarodne zajednice. Kad to izjavi Izetbegović, ne reagira nitko, pa ni hrvatska javnost.

Provodi li Bakir Izetbegović politiku koju je njegov otac zacrtao u Islamskoj deklaraciji u kojoj je napisao da je islam nespojiv s demokracijom?

Alija Izetbegović nije u Islamskoj deklaraciji govorio o nespojivosti Islama i demokracije, nego je pojam demokracije stavljao u kontekst islamskog shvaćanja društvene pravde. On je predstavničku demokraciju spominjao kao izmišljeni determinizam, kroz primjere Turske (koju je zbog tadašnjeg sekularizma nazvao europskim plagijatom) i Pakistana (kojeg je uzeo kao primjer pogrešnog tumačenja šerijatskog prava). Alija se zalagao za stvaranje političke organizacije koja nije stranka, kako je on govorio, „iz arsenala zapadne demokracije“, nego pokret zasnovan na islamskoj ideologiji.

Zadnja Deklaracija SDA je neskriveni nastavak te Alijine politike, što je potvrdio i sam Bakir Izetbegović nakon kongresa stranke, otvoreno govoreći kako on samo nastavlja politiku svoga oca. Radi se o svojevrsnom procesu neootomanizacije BiH gdje Bakir Izetbegović sebe vidi kao novog vezira, a onima koji ne dijele njegova političko društvena viđenja kao izbor je stavljena asimilacija ili odlazak u iseljeništvo.

Kako gledate na politiku hrvatskih predstavnika u BiH? Provode li oni adekvatnu politiku?

Hrvati u BiH su neravnopravan narod, što gledajući ustavno-pravne, što gledajući ekonomsko-gospodarske parametre. Potpuno jednaku odgovornost koju ima bošnjačka politička elita za ovo, danas imaju politički predstavnici Hrvata u institucijama vlasti. Prije ovog mandata imali smo četiri godine svoga Člana predsjedništva, nakon Platforme, šest godina u imamo legitimne predstavnike u Vladi Federacije, itd. Pozicija hrvatskog naroda ide u proces degradacije, a jedini kontinuitet su osobe koje obnašaju funkcije u vlasti. Ako ne ide kroz institucije, uvijek ostaje vaninstitucionalni okvir za djelovanje, ali za to je potrebna hrabrost i spremnost na žrtvu, što sam već spomenuo.

Međutim, osnovni cilj hrvatskih predstavnika u vlasti jest iscijediti svaku kap beneficija koje dolaze iz pozicija vlasti, nipošto iskoristiti instrumente koji dolaze s pozicijom za opće dobro naroda koji predstavljaju. Postali su odnarođena kastu koja je sama sebi cilj. Najočigledniji primjer u svemu tome je propast Aluminija. Hrvatski predstavnici u vlasti su dopustili propast gospodarske žile kucavice područja gdje većinom žive Hrvati, a s druge strane su podržali financijsku konsolidaciju rudnika gubitaša koji egzistiraju na područjima s bošnjačkom većinom. Toliko o adekvatnosti politike hrvatskih predstavnika.

Kako komentirate odnos velikih sila prema BiH? Provode li i one zemlje koje bi prirodno trebale podupirati hrvatski prozapadni faktor, primjerice SAD, posve iracionalnu politiku?

Ukratko, SAD kao glavni kreator politike međunarodne zajednice, rezultira kao „spasitelj Bosne“, dok europske zemlje ispadaju nesposobne rješavati kompleksnost bosansko-hercegovačke problematike, zbog disperzije različitih interesa raznih zemalja. Zato u praksi ispada da se EU samo povodi za politikom SAD-a. Kroz tu prizmu treba gledati razloge što se politika međunarodne zajednice otvoreno svrstala na stranu bošnjačke politike.

Americi je potreban vanjskopolitički argument za globalnu protumuslimansku politiku, a to je BiH. Kako možete zbog ratova za naftu u Bliskom istoku govoriti za SAD da vodi protuislamsku kampanju, kad je taj isti SAD prijatelj bosanskih muslimana Bošnjaka? Za nas je možda ta politika iracionalna zbog činjenice da su Hrvati jedini uistinu iskreno politički prozapadno orijentirani narod, no za SAD jednostavno služimo svrsi.

No u svemu tome ima odgovornosti i hrvatskih političkih predstavnika koji su ne samo nesposobni lobirati za hrvatske političke interese u BiH, nego nisu sposobni niti ih valjano artikulirati. Dovoljno je samo naglasiti, nekome možda banalnu, činjenicu da nitko od hrvatskih političkih čelnika ne govori engleski ili bilo koji drugi strani jezik u govoru i pismu.

Kako gledate na odnos Republike Hrvatske prema Hrvatima u BiH?

Politika RH prema Hrvatima u BiH je trenutno politika tetke iz Njemačke koja se povremeno čuje s rodbinom iz BiH i za Božić pošalje kuvertu ili paket s odjećom koju su njena djeca prerasla, a brojnoj rodbini u BiH bi mogla vrlo dobro doći. Hrvati iz RH nisu svjesni koju i koliku su žrtvu podnijeli i još uvijek podnose Hrvati iz BiH kako bi hrvatski narod konačno dobio svoju domovinu. Dapače, Hrvatima iz BiH, osobito Hercegovcima, redovito pred izbore ljevičarski orijentirani mediji i stranke plaše malu djecu i javnost.

Sjetimo se zadnjih predsjedničkih izbora, izmišljenih SMS-ova i kampanje protiv primitivnih Hercegovaca s kojim je SDP animirao biračko tijelo, što je u konačnici i presudilo u korist Milanovićeve pobjede. Republika Hrvatska mora voditi proaktivnu europski orijentiranu politiku s fokusom na Hrvate iz BiH, a ne prema Hrvatima iz BiH. Hrvati u BiH su neravnopravni, ekonomski i politički obespravljeni, a s druge strane imate domovinu koja trenutno predsjedava EU, koja je članica NATO-a i koja ni po čemu ne iskorištava međunarodni ugled kako bi se makar skrenulo pozornost na problem Hrvata u BiH, ako već ne krenulo u rješavanje hrvatskog pitanja.

Je li rješenje za hrvatsko pitanje u BiH formiranje trećeg entiteta?

Teritorijalno-administrativna reorganizacija BiH, ono što se kolokvijalno zove „treći entitet“ je rješenje za cijelu BiH, ne samo za Hrvate u BiH. BiH je danas u biti mini Jugoslavija, gdje je ulogu Beograda preuzelo Sarajevo. U Sarajevu je praktično centralizirana sva kontrola države i Federacije. Ako uzmete samo primjer povrata sredstava na osnovu raspodjele sredstava sa jedinstvenog računa, gdje Sarajevo ima povlašten položaj, županije s hrvatskom većinom su uskraćene za godišnje iznose novca koji se kreću oko milijarde KM, koji umjesto u općinama i županijama, završe u Sarajevu.

Da ne spominjem općinama protuustavno oduzete vlasničke udjele u javnim poduzećima itd. Teritorijalno administrativna reorganizacija, na osnovu načela supsidijarnosti uprave, onemogućila bi pljačku prostora van Sarajeva i tu treba gledati razloge odbijanja bilo kakvog razgovora o administrativnom preustroju BiH od strane sarajevske čaršije i strašenje male djece baukom „trećeg entiteta“. Njima je prekomotno, ostatak države radi, Sarajevo se gradi. No ponovno se vraćam na hrvatsku odgovornost.

Hrvatski legitimni predstavnici desetljećima kontroliraju ekonomsku i fiskalnu politiku, budući da su redovito Hrvati ministri financija na svim razinama. Svi oni ne samo da aktivno sudjeluju u pljački hrvatskih prostora i koncentriranju moći u Sarajevu, nego i odbijaju zakonske izmjene koje bi dovele do pravednije i učinkovitije raspodjele javnih prihoda. Tu treba gledati razloge činjenici da se i sami hrvatski predstavnici protive tzv. trećem entitetu. Uveo bi se zakon i red u državu, a zakon i red nikome od vladajućih struktura nije u cilju, jer bi onda morali raditi svoj posao, a ne samo ubirati plodove povlastica koje imaju.

Predsjednik ste Hrvatske republikanske stranke. Riječ je o relativnoj mlađoj stranci, pa nam recite nešto o dosadašnjoj povijesti stranke i aktivnostima.

Trenutno u BiH vlada režimsko uređenje, nadograđena inačica komunizma i HRS je odgovor nas mlađe generacije koja na temeljima načela iz Domovinskog rata i u skladu s okolnostima i znanjima suvremenog života želi stvoriti društvo po mjeri hrvatskog naroda i po mjeri čovjeka, a ne po mjeri odnarođene kaste. HRS je nastao kao odgovor politici korupcije, kriminala i partitokracije koju trenutno vode vladajuće hrvatske političke stranke Hrvata u BiH.

Jedino dosljednom i ustrajnom politikom, koja nema izvješenu cijenu na svome čelu, možemo biti odgovor i politici sarajevske čaršije, i politici Banja Luke, a ponajviše politici međunarodne zajednice kao generatora svih kriza u BiH. U ovih nekoliko godina svoga postojanja uspjeli smo dobiti zastupnike u svim većinski hrvatskim županijama, te smo po zadnjim istraživanjima nevladinog sektora trenutno druga hrvatska stranka po snazi u dvije najveće hrvatske županije. Cilj nam je kapitalizirati ova predizborna istraživanja u broju mandata na sljedećim lokalnim izborima.

Davor Dijanović

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo