Upao u Siriju i Libiju, ucjenjuje s izbjeglicama, i provocira rat s Rusijom

Erdoğan nastoji globalizirati sirijsku krizu u korist turskih interesa

Politika koju vodi turski predsjednik izaziva sve veće probleme na globalnoj skali, pa se treba zapitati i što će se dogoditi u Bosni i Hercegovini ako se konfrontacije preliju i na tu nama susjednu zemlju. Naime, turski predsjednik vodi politiku izravnog miješanja u poslove drugih zemalja, uključujući i posezanje za izravnim vojnim intervencijama, kako bi ojačao Tursku poziciju u međunarodnim odnosima.

Recep Tayyip Erdoğan prvo je na sjever Sirije poslao vojsku, kako bi spriječio bilo kakvu autonomiju Kurda, koji su do tog trenutka bili američki saveznici. Preko Kurda, naime, Sjedinjene Američke Države ostvaruju danas većinu svojih interesa u Siriji, posebice na njenom istoku gdje se nalaze naftni izvori.

Građanski rat u Siriji traje gotovo već devet godina, a broj ubijenih i raseljenih poprimio je zastrašujuće razmjere. Islamski militanti našli su se ove godine praktički pred porazom i da se Turska izravno nije vojno umiješala na njihovoj strani, sirijska vojska uz pomoć ruskog zrakoplovstva zauzela bi zadnju provinciju (Idlib) koju kontroliraju islamski pobunjenici. Ovakav kraj rata turska strana nije htjela dozvoliti, pa se danas mrtvi u izravnim sukobima broje u desetcima na turskoj i stotinama na sirijskoj strani. Ono što cijelu krizu čini globalno opasnom je što ona sve više bliži točki izravnog sukoba između turskih i ruskih vojnih snaga.

Za sukob s Rusijom Erdoğan nastoji trenutno osigurati potporu zapadnih saveznika, posebice SAD. Sa SAD-om su se odnosi našli na vrlo niskoj razini nakon propalog državnog udara protiv Erdoğana 2016. godine. Ono što Turskoj ne ide na ruku je što Donald Trump, za razliku od Demokrata, nastoji smanjiti konfrontaciju s Rusijom, smatrajući Kinu najvećim protivnikom. U NATO-u ozbiljnu prepreku turskim nastojanjima predstavlja Grčka, koja je već uložila veto na tursku inicijativu većeg angažmana NATO-a u Siriji. Što se Europe tiče, turski predsjednik igra na kartu izbjeglica, otvoreno prijeteći novim izbjegličkim valom prema zemljama Europske unije koje su se pokazale do sada vrlo nesposobnima u štićenju svojih granica.

Sirijski sukob već se prelio i na Libiju, gdje je Turska također izravno vojno intervenirala na jednoj od zaraćenih strana u tamošnjem građanskom ratu (GNA sa sjedištem u Tripoliju), dok Rusija politički u tom zemlji podržava drugu stranu (LNA pod vodstvom generala Haftara). Turska je također iskoristila dio islamskih pobunjenika iz Sirije za ratovanje u Libiji.

U Bosni i Hercegovini, dobro je poznato, Turska i Rusija se također nalaze na dvjema različitim stranama. Vlast u Sarajevu u Turskoj vidi svoga posebnog saveznika, dok vlasti Republike srpske pak u Rusiji vide svoj najvažniji oslonac. Produbljivanje sukoba između Turske i Rusije, dakle, vrlo lako moglo bi se odraziti i na odnose između Sarajeva i Banja Luke.

Hrvati se kao konstitutivni narod u Bosni i Hercegovini nalaze u najtežoj situaciji i praktički osim službenog Zagreba nemaju drugih saveznika. Zato će biti u predstojećem vremenu potrebno pažljivo birati poteze i pokušati načina za popravljanje vlastite pozicije.

hkv/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo