F. A. Z.: Münchenska konferencija o sigurnosti

Kraj udobnosti

Bilo je to 2002. kada se tadašnji ministar obrane Struck zauzimao za veći angažman Bundeswehra u Afganistanu. „Sigurnost Njemačke brani se i na Hindukušu“. Socijaldemokrat Struck zbog te je izjave bio izložen porugama i kritikama, pa čak i u vlastitoj stranci. Osamnaest godina kasnije ministar vanjskih poslova Heiko Maas izjavio je da se njemačka sigurnost ne brani samo u Prednjoj Azili, nego također u Iraku, Libiji i Sahelu (i za pregovaračkim stolom u New Yorku, Ženevi ili Bruxellesu). Struck je bio u pravu, a u pravu je i socijaldemokrat Maas danas. Postavlja se, dakle, pitanje: Čini li Njemačka dovoljno za obranu i sigurnost? Je li njen angažman dovoljno velik? Kratak odgovor na to pitanje glasi: Njemačka čini nešto, mnogo više nego što se to moglo zamisliti prije početka novog tisućljeća, ali s obzirom na prijetnje, konflikte i velike nemire u europskom susjedstvu to nije dovoljno. Osporavati to kratkovidno je i opasno.

Sada je trenutak istine. Velike promjene u svijetu, pomicanja političkih i gospodarskih snaga, (djelomično) povlačenje SAD-a iz dijelova Bliskog i Srednjeg istoka te Afrike suočava Nijemce s novom realnošću koja je njima neudobna i neugodna, i to, među ostalim, i zato što zaštitnica iz poslijeratnog doba svoj kompas usmjerava prema sebi (America first). Ukratko, Nijemci će ubuduće morati ulagati više u vlastitu sigurnost i stabilnost svog susjedstva, ne sami, nego u suradnji s europskim partnerima – i to politički, diplomatski, gospodarski i vojno. Unatoč većim izdvajanjima za obranu, stanje Bundeswehra je sramotno, posebno zbog vojne komponente. Još će se morati utvrditi tko je za to odgovoran. Nada u dividendu mira već je odavno nestala.

Stoga se ne može za sve što u transatlantskom odnosu nije dobro, optužiti vladu Donalda Trumpa. I njegovi su prethodnici kritizirali parazitski mentalitet Europljana i pozivali ih na veća izdvajanja za obranu, ali su uvijek nailazili na zatvorene uši. Otkako je Trump promijenio ton, Natovi ciljevi u pogledu izdvajanja shvaćaju se mnogo ozbiljnije. Nije istina ni to da su Amerikanci zapostavili Europu. Opredjeljenja za atlantski savez nikada se nisu jasnije potvrđivala. Ali promijenili su se ton, stil i metode kojima Trumpova vlada pokušava nametnuti svoje stavove. Stara zaštitnica više nema obzira. Stoga će Njemačka i njeni europski partneri, u Natou i Europskoj uniji, morati poduzimati više ne samo kako bi se svidjeli nepredvidljivom američkom predsjedniku, nego da bi očuvali stabilnost transatlantskog odnosa.

Sve što Europu vojno jača služi povezivanju preko Atlantika. To nije nova spoznaja. No predugo je ta spoznaja bila bez političkih, a time i financijskih posljedica. I to se sada mora promijeniti. Mora se promijeniti i zbog toga jer o tome u velikoj mjeri ovisi relevantnost Zapada. Uspon autoritarnih sila i drsko nastupanje neliberalnih režima pokazuju da u svijetu utjecaj Zapada slabi. To što je sam Zapad manje Zapad i što je sve više podložan autoritarnim tendencijama, nije nužno povezano s gospodarskim uspjehom komunističke Kine. Ako zemlje, koje osjećaju zapadnima i koje podržavaju ideju Zapada, udruže svoje snage, svoju sposobnost i inovativnost, onda se ne moraju bojati priča o neuspjehu.

No svaka za to mora dati svoj doprinos, pa tako i Njemačka. Njemački predsjednik Steinmeier u Münchenu je empatično apelirao na to da se Njemačka mnogo više angažira u Europi i za Europu. Koliko smo puta čuli refren da Njemačka mora/želi/hoće preuzeti veću odgovornost. Vjerojatno previše. Francuski predsjednik Macron nije jedini koji postaje nestrpljiv; njegovi prijedlozi i inicijative prečesto u Berlinu ne naiđu na dobar odjek. No i to se mora promijeniti, jednostavno zato što Europa neće samo lijepim riječima i velikim patosom opstati u natjecanju s velikim silama.

Nijemci se ne smiju precjenjivati, ali svakako moraju shvatiti da opstanak i snaga Europske unije, čvrstoća transatlantskog odnosa, a time i otpornost Zapada u velikoj mjeri ovise i o njima. U središtu Europe ne smije kucati kukavičko srce.

Frankfurter Allgemeine Zeitung

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo