Benjamin Tolić: Tuđmanizam i tuđmanovci
Vrijeme:3 min, 8 sec
Na Pantovčaku se upravo zbiva skromna demokratska smjena straže: odlazi Kolinda Grabar-Kitarović, dolazi Zoran Milanović.
Ne gledam svečanost. Niti o njoj pišem. Samo napominjem da su i odlaznica i dolaznik, kao uostalom i predsjednik Sabora Gordan Jandroković i predsjednik Vlade Andrej Plenković, pa i Plenkovićevi izazivači na HDZ-ovim unutarstranačkim izborima Miro Kovač i Davor Ivo Stier – „politička djeca“ Mate Granića. Time se nitko od njih ne diči. Dapače, da ih tko izravno upita, svi bi oni kao „političkog oca“ porekli Matu Granića, a prizvali Franju Tuđmana.
Nisam li malo presolio? Barem što se tiče Milanovića? On se o tomu javno očitovao. Njegov je „politički otac“ Ivica Račan! Osim toga Milanović tvrdi da je tuđmanovac Plenković, dok su drugovali u okrilju Mate Granića, o Tuđmanovoj politici mislio gore nego on. – Da, tako se očitovao. Ali ne bih rekao da sam pretjerao. Da je Milanović mislio što je govorio, zar bi predložio da se zagrebačka zračna luka nazove imenom Franje Tuđmana? Tu bi počast vjerojatno iskazao svomu „političkom ocu“. – Što to znači? Da je kriptokomunist Milanović bio potajni tuđmanovac? Kao što je farizej Nikodem bio potajni kršćanin? – Ni govora! Samo držim da bi Milanović, kao i ostala „djeca“, porekao Matu, a prizvao Franju. Uostalom, Milanović ovdje samo podcrtava endemski vanjskopolitički sjaj i značaj hrvatske unutarnje politike.
A tuđmanizam – što je to? Toga u početku hrvatskoga državnog osamostaljivanja nije bilo. Politički nauk i djelovanje Franje Tuđmana tada su se poimali općenito kao „državotvorstvo“, „independizam“, „suverenizam“. Oblik njegove vladavine protivnici su hrvatske slobode po svijetu ozloglašivali etiketom „demokratura“. Kovanicu je trebalo shvatiti kao križanac između demokracije i diktature, a ona je predsjednika Tuđmana trebala predstaviti kao diktatora. Na posljetku je taj visoki promidžbeni pothvat bijedno skončao u niskom slogu Tanje Torbarine kao „diktator kojega se nitko nije bojao“.
Nazivak „tuđmanizam“ za politički nauk i djelovanje Franje Tuđmana procvao je nakon Tuđmanove smrti i kriptokomunističke kontrarevolucije od 3. siječnja 2000. Sam o sebi „tuđmanizam“ bi puku bio prihvatljiv, pa su ga „inženjeri duša“ skrili u – „detuđmanizaciju“, ime radnje koje podsjeća na „deratizaciju“, uklanjanje štakora. Tako je počelo rušenje Tuđmanova djela i masovno uklanjanje Tuđmanovih sljedbenika s ključnih mjesta u državnoj upravi. Malo tko se tada javno predstavljao kao tuđmanovac. Kada je, za manje od godinu dana, obavljena glavnina toga nečasnog posla, trudbenici su u studenomu 2000. nagrađeni Zapadnobalkanskim summitom EU u Zagrebu.
Detuđmanizacija se provodi i danas. Ne provode ju samo neprijatelji hrvatske slobode, nego i njezini nominalni prijatelji. I današnje je Milanovićevo komorno pantovčačko ustoličenje na simboličkoj razini akt detuđmanizacije. Ali to je mačji kašalj prema velebnomu prizoru što će ga Hrvatima u svibnju prirediti glavni tuđmanovac, predsjednik HDZ-a i predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković. Zamislite, nakon dvaju desetljeća, Drugi zapadnobalkanski summit EU u Zagrebu! Ne u Ateni, ne u Sofiji, ne u Bukureštu, nego baš u Zagrebu!
Tu me muče teška pitanja. Zašto su pravoslavni Grci, Bugari i Rumunji tako ravnodušni prema europskoj budućnosti svoje pravoslavne braće Srba, Crnogoraca, i Makedonaca? Sram ih bilo! Jer ne čujem da se itko u tim državama za njih tako zdušno zauzima kao tuđmanovac Plenković. A onda i pitanje: Što su Srbi, Crnogorci i Makedonci tuđmanovcu Plenkoviću da za njima tako gorko plače?
Pred svake izbore Hrvatska se demokratska zajednica okreće prema Tuđmanu kao muslimani prema Ćabi. Čak i za unutarstranačkih izbora. Lijepo je to gledati. Ali to je šamanski tuđmanizam. U njemu nema ni državotvorstva, ni independizma ni suverenezima. Ali od njega se, ako vam se posreći, može lagodno živjeti. Da nije tako, zar bi tuđmanovci dopustili da se o udruživanju Hrvatske s drugim državama odlučuje dvotrećinskom većinom na referendumu bez kvoruma?
Stoga bi tuđmanovci u HDZ-u dobro učinili kada ne bi svojim nedjelima kitili svoga prvog predsjednika.
Benjamin Tolić/HRSVIJET.net/https://www.hrsvijet.net /Hrvatsko nebo
