Plenković i Krstičević izigrali nade u kupovinu novih zrakoplova

Ništa od aviona. Zašto Krstičević sluša birokrate koji su vojsku gledali samo na TV-u?

Da na vrbi ne će roditi grožđe ni u 2020., odnosno da Vlada Andreja Plenkovića ni ove godine ne će potpisati ugovor o nabavi borbene eskadrile, ovih je dana napokon jasno priznao i ministar obrane Damir Krstičević.

“Znači, ugovora nema – niti je moguće ove godine da bude neki ugovor”, kazao je na predstavljanju Plana nabave MORH-a za 2020. U njemu, naime, nije predviđena nikakva stavka, ni novac za borbeno zrakoplovstvo, pa se javnosti moralo objasniti da se ne stigne, nego se očekuje eventualno tek odluka o izboru zrakoplova. Ugovaranje nabave borbene eskadrile bit će dakle ostavljena novoj, odnosno drugoj hrvatskoj Vladi. Time Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, već poljuljano aferama i nesrećama, u 2020. ulazi pesimistično i s crnim slutnjama. Događa se upravo ono čega su se svi najviše i plašili – da će se u šoku od propasti prve nabave, naši u drugom pokušaju potpuno izgubiti.

Nabava borbene eskadrile bio je životni projekt ministra Krstičevića, a kako je on bio žestoko kritiziran, pa i ismijavan, za njega nije bilo mjesta u drugom pokušaju. Premijeru Plenkoviću, koji nije poznat po donošenju brzih odluka, trebalo je pola godine da uopće osmisli na koji način krenuti u ponovnu nabavu. Osnovano je glomazno, šesnaesteročlano, tzv. međuresorno povjerenstvo sastavljeno od no-name birokrata iz raznih ministarstva, samo četvero iz vojske, a kao šlag na tu političku umotvorinu, dodani su još i svi šefovi hrvatskih tajnih službi, da bi se valjda sugeriralo kako ne će biti “namještanja”.

Kako će ga biti kad ništa i nije napravljeno!? U idućih sedam mjeseci to je povjerenstvo uspjelo tek na sedam adresa odaslati pozive državama da do svibnja 2020. Hrvatskoj podnesu ponude. A onda treba još koji mjesec da se obavi izbor. Pritom od početka nije bilo jasno kolikim novcem za tu nabavu Hrvatska raspolaže, što se kosi s uobičajenim načinima nabave koju provode druge države, koje najprije odrede količinu novca koje misle izdvojiti, a onda čekaju ponude.

Ovakav nelogični pristup odmah je pobudio sumnje u tvrdnje Vlade kako ona ne odustaje od nabave eskadrile. U međuvremenu HRZ još uvijek uspijeva održavati, ali samo po danu, nadzor hrvatskoga zračnog prostora, s najviše četiri operativna MiG-21 i uspijevaju obučiti “do jednog” novog pilota godišnje.

S tako malo zrakoplova, međutim, nije moguć i puni nadzor neba s obzirom na zemljopisni oblik Hrvatske, pa nam se događa da u slučaju incidenta nad Jadranom i jugom zemlje moraju uskakati talijanski borbeni avioni. Već je poznato da su u tijeku pregovori MORH-a s Italijom o potpisivanju međudržavnog sporazuma, koji bi onda i definirao automatizam “uskakanja” Talijana u čuvanju hrvatskog suvereniteta.

Takav ugovor s Mađarskom već je potpisan. Kad je propala prva nabava, svima je bilo jasno da Hrvatska nema vremena za “regularne” natječaje. Apeliralo se na državni vrh da sam izabere najviše dva ponuditelja i organizira brz pozivni natječaj. To se, međutim, nije dogodilo, nego je odabran ovaj “transparentni” način.

Davor Ivanković
Večernji list
(cijeli tekst može se pročitati ovdje)

hkv.hr/ https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo