Der Standard: Nakon brexita ostaje borba na mnogim frontama

 U svađi s Londonom EU-u se radi o vlastitoj budućnosti

Tko se nadao da će se napetost između Londona i 27 partnera u EU-u nakon brexita smanjiti, prevario se. Upravo suprotno. Svađa tek počinje – i unutar zajednice. Prijeteće držanje na pregovorima o EU-ovu financijskom okviru, na kojima kancelar Sebastian Kurz prednjači kao kočničar, predigra je. Istovremeno počinje borba za interne reforme EU-a, za mehanizme odlučivanja. Radi se o vlasti, podjeli vlasti i kompetencijama država.

Sustav nakon brexita, proračun, reforme: elementi su tijesno povezani, djeluju međusobno. Sve zajedno obećava turbulentnu godinu u EU-u. U srpnju Njemačka preuzima predsjedanje EU-om. Za kancelarku Angelu Merkel, koja se priprema za svoju zadnju godinu na dužnosti, to će biti ultimativni izazov. Francuska nakon odlaska Britanaca traži (još) više utjecaja, njemačko-francuska osovina skoro automatski postaje važnija. Merkel želi i odrediti nasljednika, osigurati sebi dobro mjesto u povijesti.

Najveća i najmoćnija članica EU-a mora se na sve strane brinuti za kompromise – nimalo laka zadaća kad se pomisli na podjelu između zapadne i istočne Europe. Ali moguća. Ratoborno Ujedinjeno Kraljevstvo u dogledno će vrijeme ostati direktno i indirektno u EU-u. Kao član ono je za vikend samo formalno istupilo. Postojeći EU-ovi propisi u prijelaznom razdoblju do kraja 2020. neće se promijeniti ni za jednu ni za drugu stranu. Tako je i u posve normalnom životu ljudi s ove i one strane Engleskog kanala: ne osjećaju razliku između prije i poslije.

Bezbrižnost koja se trenutačno primjećuje u svakodnevici na objema stranama ima u sebi nečeg varljivog. Ona je okrenuta prema natrag, orijentira se (još) po onome što je desetljećima bilo uobičajeno. Sporazumom o brexitu uređena je samo prošlost, ono što je bilo. Planirani novi početak Ali odsad se u odnosu Britanaca i EU-a radi o nečem mnogo važnijem – o budućnosti, o uređenju odnosa u svijetu koji se digitalizacijom i globalizacijom mijenja dinamično kao nikad dosad. Iz govora koje su o planiranom novom početku kao „bliski partneri i prijatelji“ održali britanski premijer Boris Johnson i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen može se dobro pročitati zašto će biti svađe. Njih dvoje posve drukčije zamišljaju kako bi trebala izgledati budućnost društva, rada, gospodarstva i trgovine.

Johnson je oduševljeno govorio o konkurenciji i slobodnoj trgovini – s SAD-om, Kinom, Indijom, Australijom, Novim Zelandom. „Europski model“ nije uzor. Kod Von der Leyen sve zvuči obrnuto: ona vjeruje da bi Britanci uglavnom trebali ostati na EU-ovoj liniji. Negdje „između“ morat će se pronaći rješenje kako bi Britanci i EU ostali prijatelji. Ali ne treba imati iluzija: interne svađe u EU-u zbog sporazuma EU-a i Kanade prije tri godine pokazale su koliko je ta „sredina“ prijeporna i u 27 država članica EU-a. Još su nam u lošem sjećanju prepirke zbog Ceta-e u Austriji.

Thomas Mayer
Der Standard