Osvrt knjižare Libri Alos d.o.o. iz Omiša na knjigu Codex moralis Croaticum autora Mile Prpe
Vrijeme:3 min, 5 sec
Čitajući knjigu Codex moralis croaticum zamijetio sam kako je svaka stranica precizno uravnotežena sa činjenicama povijesne istine i s duhovnim osmišljenjima. Misli su protkane žarkom ljubavlju za domovinom, za hrvatskim narodom i ljudskom dobrotom općenito. Što nam svjedoči da je nadahnuće Svetog Duha pomoglo autoru usredotočeno razmišljati, analizirati i sintetizirati povijesne istine s kojim ukazuje hrvatskom narodu na očite zablude jer su: ”Dugih 888 godina neslobode i vlasti tuđina nad Hrvatima (od Pacta convente 1102. do 1990.) stvorilo, osim velikog teritorijalnog oskrnuća, jednu duboku gospodarsku i duhovnu rupu u našoj povijesti, ali i u našim dušama, što je rezultiralo našom nezrelošću za uspješno vođenje hrvatske države u njenu prosperietnu budućnost…”, riječi su u Proslovu.
Sadržaj knjige (na 259 stranica) uokviren je u 190 poglavalja i svako je poglavlje utkano u cijelovititost studija, a može se također kao kanon održati samo za sebe. S isto takvom lakoćom u knjizi je oblikovana duhovnost u zbir s 189 gnoma (kako ih autor naziva – misaonih krijesnica) s čim je autor još znatnije obogatio sadržaj, kao što su apostoli osnažili Bibliju sa svojim poslanicama.
Učimo svoju djecu domoljublju
Narodna izreka glasi – da se nitko nije sa znanjem rodio. ”Uči se igra, uče se slova, uči se čitati i pisati, uči se profesija, uči se vjera, uči se sve na svakom mogućem planu, pa je potrebno našu djecu učiti i domoljublju, onom zdravom domoljublju koje nije ni šovizam, ni ekstremni nacionalizam, već samo želja za stvaranje dobrobiti svom vlastitom narodu.” Autor u istom dahu nastavlja dalje: ”U svakom odgoju , preduvjet njegova uspjeha je i učenje kako nije dobro mrziti. Što znači da ljubav prema svome narodu i državi nije istovremeno i mržnja naspram drugih naroda ili njihovih nacionalnih manjina u svojoj domovini. Postoje narodi koji ne mrze svoje susjedne narode ali ipak kad im se pruži prilika pokušavaju se domaći njihove imovine ili teritorija. Ali postoje i narodi koji druge narode mentalno mrze, takvi će i svako domoljublje u drugim narodima proglašavati za fašizam i sl. Hrvatska se suočava i s takvim stanjem.” (str. 120.).
Na najjednostavniji način autor je podsjetio na posljedice kojih se ni danas ne možemo osloboditi, jer našu se djecu ne uči u školama o onom zdravom domoljublju nego ih se hrane (anti)fašizmom i mržnjom nacionalne samobitnosti, a posljedično tome mržnja se izražava i na susjede i njihove nacinalne manjine u Hrvatskoj, posebice na Istočne susjede. ”Narod koji ne proučava svoju povijest ne zna ni upravljati svojom budućnosti. Narod koji lažira ili prešućuje svoju povijest nije dostojan imati ni budućnost” (str. 121.).
Hrvatska i njezina nezavisnost
Autor je unio novu pojavnost u povijesnom pristupu pojašnjavanja činjnica. Naime, rasčlamba pojedinih poglavlja (tema) su sveobuhvaten u ono što je najbitnije, ili što je bitno za sveukupnost bibliofilskog izdanja. U knjizi ”Blaženi Alozije Stepinac i Hrvatska država” šitajući tu knjigu autor Condexa se ne može oteti dojmu – u kolikoj je mjeri bio surav napad na svaku ideju hrvatske državotvornosti tijekom dvadesetog stoljeća. ”Taj napad je bio i izvana i iznutra, s boka – sdesna i slijeva, od Banovine Hrvatske pa sve do današnje Republike Hrvatske. Ne mogu se oteti dojmu u kojoj mjeri je bilo nejedinstvo unutar hrvatskog nacionalnog korpusa, pa ne samo nejedinstvo već i pravo međusobno neprijteljstvo, sve usmjereno u pravcu da se onemogući bilo kakav oblik nezavisnosti, pa i one najmanje nekakve autonomije Hrvatske unutar Jugoslavije… Bitka za nezavisnost nije završena, ona će trajati dovijeka, jer će se pretvoriti u bitku za obranu hrvatske slobode. Nikad ne će biti vrijeme da nemamo na svojim granicama ili u blizini Hrvatske one koji stalno razmišljaju i čekaju da ugrabe naš teritorij ili da cijeli hrvatski narod pokore.” (str. 182.).
Libri logo/Alos d.o.o./Hrvatsko nebo
