N. Nekić: Ima nade za bolji drugi mandat

Izbori 2020.

A sada bez puno mudrolija: treba izaći na izbore, i na ove za predsjednika/predsjednicu Republike Hrvatske i na one kasnije parlamentarne. Tužno i bijedno je slušati glasove koji ovih dana govore: ne ću glasati jer nemam za koga, moj je kandidat izgubio! Koliko jada i sebičnosti u tim riječima, koliko nepromišljenosti, koliko odsustvo strategije za hrvatsku budućnost! Ponajprije, tvoj kandidat nije izgubio, on je tu, nazočan u do sada velikom i jasnom broju onih duša koje žele istinu, put i život dostojan čovjeka. Sve što su govorili kandidati tijekom kampanje, sve ono bulažnjenje ili istine i laži koje su se izgovarale, znak su nezrelosti koje su svi pokazali. Neki više, neki manje. Ne pretvarajmo se u suce koji ne znaju istinu, a donose presudu.

Sada je jasno: ostaje nam kao i uvijek izbor između prihvatljivoga i puno manjega dobra. Namjerno ne kažem zla, jer svatko ima bar nešto dobra u sebi. Netko će od komentatora i ine publike odmah zagrajati u stilu svoje zagrižene i „neprikosnovene“ istine: i Ona je ista! Ista! Ne, nije istina da je ista! Netko griješi zbog nedorečenih i nedovršenih pouka, neposluha dobrih ljudi, a posluha loših savjetnika; zbog trenutnih neshvaćenih velikih strateških ciljeva mnoštva kojemu je na čelu, ponekad zbog slabosti ljudskoga bića koje ne odolijeva izazivu dopadljivoga i površnoga; ne odolijeva pritiscima drugih segmenata vlasti koji su možda i najveći uzročnici slabosti što su se pojavile u Njenom umornom licu.

Da, griješila je, i još uvijek griješi, diže svoje ruke i bez razloga lupa amo-tamo, kao da njima može postići ono što riječima ne može, umjesto da govori o programu, mukama svoga naroda, točno i precizno pokuša ispraviti riječi i djela iz protekloga mandata. Sluša opet savjete nedoučenih, ne uzima u obzir dobronamjerne kritike koje je ne tapšu po ramenima i šapću onu đavolju da je baš tako dobro kako radi!! Da, ima još toga pogrješnoga. Ali sve to nije zloćudno, ne teži uništenju hrvatske države, ne vrijeđa većinu, ne ponižava narod hrvatski, Crkvu, povijest, Domovinski rat, branitelje, mrtve i žive koji pamte i koji su ranjeni. Ima nade za bolji drugi mandat, ima.

Mrzitelji

Narod zna da se bitno razlikuje od zadrigloga i naprčenoga suparnika koji ne mari za zapaljene svijeće u koloni tuge vukovarske, koji je u stanju te svijeće zgaziti ako treba, branitelje prezirno promatrati u agoniji njihovih štaka i kolica, rugati se da postavljaju plinske boce na ulice, odmahivati rukom na Predsjednicu kao da je pas koji mu se našao na putu; ne izreći ni riječ sućuti kad se pokazalo da je otkrivena Huda jama, jer poznato je da krv loše djeluje na ziđe maltera koje mora kad – tad biti provaljeno, kao i onih tisuće grobnica diljem Slovenije i Hrvatske pa i dalje. Turobno je i morama ispunjeno NJIHOVO to jest NJEGOVO vrijeme koje nam opet obećava, slatko, kao da nismo živjeli više od pedeset godina taj splet tamnica i zabrana, nasilja, laži i pljačke.

Umrežen u čudnovati i Hrvatskoj nenaklonjeni dio Sabora, koji ONI sačinjavaju u cijelosti kao mrzitelji ove Države, (A i tko je većina u toj oporbi ? Kojem to narodu pripada? Jesu li to politički Hrvati ?) misli da može vratiti kotač vremena i podariti šinjelima što zaudaraju iz ormara vlast, kundak, pendreke i stisnutim šakama obračunati s preostalim Hrvatima. „Nosim kapu sa tri roga i borim se protiv Boga!“ To je poklik koji se izvikivao s tom stisnutom šakom u zraku ili na čelu. Tako naprčeno gazi oko sebe i u sebi gnjevan na tu žensku koja mu ometa uspon na tron, jer ta pozicija mu se čini kao tron, priča iznova ružnu bajku u kojoj bi Starčević ili Matoš svisnuli na samom početku. Zamislite samo da na njegov skup dođe Gustl i klikne: I dok je srca bit će i Kroacije! Usuđuje se u usta uzeti Radića i Tuđmana (i izjednačiti ih s ubojicom Titom) kao podlogu svojih političkih opcija, ljude koje su njegovi progonili i ubijali, trovali, zabranjivali, utamničili. Usuđuje se strašne zločine pripisivati drugima, a nema hrvatske obitelji koja nije iskusila tu stisnutu šaku na neki način.

Umna i etička bijeda

Hrvatska zaista zna dobro kako izgleda kad se po dolasku „normalnih“ na vlast odmah gasi svjetlost na Oltaru domovine, kad se skida ploča s Hrvatskoga državnoga sabora, te se izbacuje riječ „državni“, a evo i on misli da je ovo slučajna država, ili nikakva, beznačajna, bez jugovine ništica koja će propasti. Sjećamo se kako se uvodi ćirilica u Vukovar, tuku branitelji na vratima sakristije naše drevne crkve Svetoga Marka baš kad ovi „normalni“ vladaju. Znamo i kako se brane ubojice tipa perkovića i mustača, kako se likvidiraju heroji poput Praljka… Jednostavno. Za „normalnoga“ ratovi su gotovi!!! Nama je plaćena golema ratna odšteta, vraćeni su nam naši mrtvi, vraćene su pokradene umjetnine, koljači su nam se ispričali!!! Juriš na zajedničko tržište od Triglava do Vardara na čelu s jugoslavenkom!

Ova koalicijska vlast strašnu je umnu i etičku bijedu uhljebila na najvažnija mjesta koja razaraju hrvatsko biće – škole, kulturu, medije, znanstvene i umjetničke ustanove preplavili su polupismeni i zloćudni tipovi, lijevo nagnuti, otrovno raspoloženi prema svim svetinjama hrvatskoga naroda. Pajdaši iz nekakvoga opskurnoga HNS čuče u svim mogućim porama od 2000. u kojima su ostali do danas. Nekada slavna i časna stranka HSS spala je na razbojnika pljačkaša i to čak i kad se u lice kaže, on svojim četvrtastim čeljustima samelje nekoliko laži, a Sabor šuti. Čijom krivicom? Sadašnje većine u kojoj državotvorna stranka drži i tu bijedu skupa s još nekim toliko otrcanim i neznatnim strančicama koje jasno zavijaju kao vukovi za komunizmom i jugovinom, ali drže se vlasti jer to je profitabilno. A tko je kriv? Ne samo spomenuta HDZ-ova većina, nego i desnica, legendarni suverenisti, desnica koja se kida kod svakih izbora, svi bi htjeli biti predsjednici bilo koje frakcije, pa makar imali tri člana! Konačno, nisu glasači „normalnoga“ samo deklarirani ljevičari, nego i ovi iz koalicije i preživjeli crvendaći koji pune dvorane cajkama. Oni su spremni i već sada ujedinjeni po najvećoj oluji izaći na izbore i glasati za „normalnoga“. A naši mudraci koji ostaju kod kuće i laprdaju iz fotelje o svemu i svačemu, ne će, jer njihov je kandidat izgubio!!!

„Normalna“ zemlja

A suparnik Predsjednice bi da se predsjednik Hrvatske Države bira u Saboru!!! U sadašnjem Hrvatskom saboru sramotno je gledati lica, neznanje, plaćeništvo, mržnju koja kipi iz oporbe, pozive za linč tipa stazića koji misli da su onomad posao obavili „šlampavo“!!! Da, mnoge su jame otkopane, mrtvi se dižu, trebalo je to dublje zakopati, još lovišta i betona, još drveća i jezera! Još Ovčara i kablara! Strašna je bezočnost laži koje blebeće taj NJIHOV netko „normalan“ neupućen u mnoge važne stvari iz suvremene politike svijeta, a o znanjima iz općih humanističkih područja, ne govorimo. Hvali se kako je obnašao važne dužnosti! Preskočit ćemo ih. Ne govorimo ni o njegovoj mržnji prema našim iseljenim Hrvatima kao ni o onima iz BiH.

To je ta „normalna“ zemlja koju će donijeti oni birači koji ne žele izaći na izbore, koji misle da su oba kandidata jednaka! Sram nas bilo!

Gospođo Kolinda Grabar Kitarović, nemojte čitati, govorite, kažite činjenice, jednostavnim i jasnim riječima, ne smiješite se kad čujete laž i porugu, odgovorite ozbiljno, ne ulazite u područje koje nije važno ili je nepoznato, ne govorite o nebuloznim projektima, držite se važnih projekata koji imaju strateško značenje za život Hrvatske, odgovorite na uvrede taksativnim navođenjem groznih komunističkih povijesnih zločina koji nisu bili tako davno – bili su u Domovinskome ratu. Maknite čuperke koji vam pokrivaju oči i usta, to je primitivno i nedostojno ozbiljne osobe.

Nevenka Nekić

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo