D.Dijanović ANALIZA IZBORA: Većina Škorinih glasača glasovat će za Grabar-Kitarović; ne smije se zaboraviti kako je loš premijer bio Milanović

Mislav Kolakušić četvrti je kandidat koji je ostvario više od pet posto glasova, ali je osjetno pao u odnosu na europske izbore. Troler Dario Juričan dobio je više od četiri posto, a još su Dalija Orešković i Ivan Pernar dobili više od dva posto. HSLS-ov Dejan Kovač nije dostigao jedan posto, a u teškoj bitci za posljednje mjesto iskusni Anto Đapić na kraju je pobijedio Nedjeljka Babića s time da niti zajedno nisu skupili više od 7000 glasova (za kandidaturu je inače potrebno 10.000 potpisa). “Antifašistička” udarnica Katarina Peović dobila je nešto više od jedan posto glasova onih birača koji su očito skloni “šmajser” politici. Peović je nakon objave rezultata izjavila da bi dobila više glasova da ljudi nisu birali manje zlo. I u pravu je, da su glasovali za veće zlo, ona bi zaista dobila više glasova…

Kandidati najvećih stranaka i dalje su najsnažniji

Sljedećih će se dana puno komentirati i analizirati rezultati izbora. Pritom treba krenuti od činjenice da su kandidati najvećih stranaka ponovno osvojili najviše glasova što znači da su stranačke mašinerije odradile svoj posao. Tzv. treća strana u nekoliko posljednjih izbora dobiva respektabilan broj glasova, no nedovoljno za bitnije promjene što je i očekivano kad se znade da je oko 60 posto ljudi u Republici Hrvatskoj na ovaj ili onaj način skopčano uz proračun.

Što se tiče predviđanja za drugi krug izbora, mehaničkim zbrajanjem glasova Kolinde Grabar-Kitarović i Miroslava Škore dobivamo više od 51 posto glasova. Međutim, drugi krug znači drugo miješanje karata. Nema nikakve sumnje da dio birača koji su glasovali za Škoru neće svoj glas dati Grabar-Kitarović. Tu prije svega treba ubrojiti one birače koji su za Škoru glasovali kao za protestnog kandidata, dio onih koji su mu glas dali kao “simpatičnom pjevaču”, ali i oni koji još od prije najavljuju da u slučaju da Škoro ne uđe u drugi krug neće izići na glasovanje u drugome krugu čemu je doprinijelo ponekad i pretjerano polariziranje birača Škore i birača Grabar-Kitarović.

Sam Miroslav Škoro, ako ima namjeru nastaviti političku karijeru, u drugome krugu vjerojatno neće izravno poduprijeti Grabar-Kitarović jer bi to značilo potpisivanje političke osmrtnice. Manji dio Škorinih birača mogao bi glasovati i za Milanovića (koliko god to zvučalo nevjerojatno, ali pisac ovih redaka poznaje i takve), no nema sumnje kako će većina Škorinih birača ipak glasovati za Grabar-Kitarović. U drugome krugu bit će vrlo važno kako će se kandidati pokazati na sučeljavanju. Kolindi Grabar-Kitarović bit će mnogo teže nego 2014. godine jer je jasno da je Zoran Milanović bolji retoričar i polemičar od Ive Josipovića. Pred pet godina na vlasti je bio SDP tako da je čitava politička konjuktura išla u korist pobjede Grabar-Kitarović. K tome, Milanović u drugome krugu, poučen iskustvom, više vjerojatno neće voditi kampanju “mi ili oni” kao pred parlamentarne izbore, nego će se odlučiti za pomirljiviju retoriku.

Za stožer Grabar Kitarović ključna je strategija kako da se što veći broj Škorinih birača privuče u njezin birački bazen

Pisac ovih redaka od samoga je početka upozoravao da pretjerana prepucavanja, vrijeđanja, a često i kanalizacijska komunikacija između pristaša Škore i Grabar-Kitarović u konačnici može koristiti jedino Milanoviću. Na posljednjim izborima, 2014., vrlo je mali broj glasova odlučio o pobjedi Grabar-Kitarović. Pritom je, kako smo napomenuli, Josipoviću velik uteg predstavljala Milanovićeva najgora vlada u povijesti Hrvatske. Ako uzmemo da se u posljednjih pet godina iselio podjednak broj birača ljevice i desnice (iako nije isključeno da se više iseljavalo iz područja koja su desna biračka baza), jasno je da je glavna Milanovićeva prilika u što žešćem polariziranju birača Škore i Grabar-Kitarović. Za stožer aktualne predsjednice u drugome će krugu od ključne važnosti biti kako osmisliti strategiju da se što veći broj Škorinih birača privuče u njezin birački bazen. Rezultat predsjedničkih izbora, takav kakav jest, velika je poruka HDZ-u, ali na neki način i uvod u parlamentarne izbore sljedeće godine. K tome, u HDZ-u slijede i unutarstranački izbori. Ishod predsjedničkih izbora determinirat će i procese unutar samoga HDZ-a. Kako god, velik dio birača pokazao je da u Hrvatskoj žele snažnu suverenističku opciju, a i da im je dosta klijentelizma i partijskoga mentaliteta. Tu poruku više jednostavno nije moguće ignorirati osim ako se ne teži stvaranju velike koalicije.

Srednja Europa ili Balkan

Neki od onih koji su glasovali za Škoru reći će da su Kolinda Grabar-Kitarović i Zoran Milanović isti i da među njima nema razlike. Razumijem ljude kojima je dosta kandidata velikih stranaka, no zdrav razum nam govori da Grabar-Kitarović i Milanović ipak nisu isto. Uzmimo za primjer vanjsku politiku; sukreiranje vanjske politike, naime, možda je i ključna funkcija predsjednika Republike. I Kolinda Grabar-Kitarović je na vanjskopolitičkom planu imala gafova kao što je loše pripremljen dolazak Vučića u Zagreb. No u bitnome njezina vanjska politika svodila se na pozicioniranje Hrvatske u srednjoj Europi, posebno u okviru Inicijative triju mora.

Milanović je nedavno jasno izjavio da su Baltik i Crno more opasna mora, a da je Mađarska “beznačajna država”. Oni koji Hrvatsku svađaju sa srednjom Europom Hrvatskoj ne žele dobro i jasno je da Hrvatsku i dalje vide na Balkanu. K tome, Milanović je rekao da će svojega saveznika tražiti u Emmanuelu Macronu, a to je jasna poruka i potpora federalističkoj platformi stvaranja europske superdržave.

Čovjek kad je u paklu, mora tražiti gdje je manje vruće

Ljevica će u drugome krugu napraviti totalnu mobilizaciju kako bi Milanović došao na čelo “slučajne države”, što bi značilo značajan korak u trasiranju puta za pobjedu ljevice na parlamentarnim izborima iduće godine. Kako će se postaviti desnica, koja je inače jako sklona podjelama i svađama? Kolinda Grabar-Kitarović učinila je pogreške koje joj desnica opravdano zamjera. No Milanović je kao predsjednik Vlade učinio mnogo gore stvari. Dovoljno je spomenuti dug od 70 milijardi kuna, lex Perković i slučajnu državu. Grabar-Kitarović, budući da se ne može kandidirati tri puta, u eventualnome drugom mandatu ne bi imala pritisak reizbora pa bi mogla voditi slobodniju politiku u odnosu na svoju stranačku bazu. Dakle, mogla bi (s naglaskom na “mogla”) voditi kvalitetniju politiku. Kakvu bi politiku vodio Milanović pokazao je kao predsjednik Vlade.

U prvome krugu čovjek ima mogućnost birati “za” (takva prilika ponovno će postojati sljedeće godine na izborima za Hrvatski sabor), a u drugome krugu često je osuđen na “pragmatično” glasovanje protiv kako se ne bi dogodilo veće zlo. Glasovati u prvome krugu za “manje zlo” je grijeh prema katoličkome nauku, ako imaš mogućnost opredijeliti se za dobro. No jednako je tako grijeh u drugome krugu, kad imaš samo dvije mogućnosti, dopustiti da pobijedi veće zlo, ako već želimo komunicirati u teološkim i metafizičkim kategorijama. Čovjek kad je u paklu, mora tražiti gdje je manje vruće. Toga su svjesni razumni ljudi, a oni bez političke pameti, sektaši koji sve koji drugačije misle proglašavaju nečijim plaćenicima (pa i one koji u prvome krugu nisu glasovali za kandidate glavnih stranaka), neka nastave sa svojom sektaškom politikom, ali neka se kasnije ne začude kad budu potpisani kao suautori nove knjižurine enciklopedijskog formata pod naslovom “Zoranizmi 2”.

Davor Dijanović/Direktno.hr/https://direktno.hr/Hrvatsko nebo