ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA: Očići
Vrijeme:1 min, 59 sec
Posljednja nedjelja pred Božić u narodu se naziva OČIĆI. Na taj dan običaj je da očevi časte ukućane, a na poseban način djecu. Zamijetio sam da takav običaj njeguju gotovo svi kršćanski narodi. U našem selu očevi su koji dan prije pripremili svoje darove. Izbor njihovih darova i nije mogao biti raznovrsan. Šta su jadni mogli darovati, kada ništa nisu imali. Provjerili su da li je meso suho, ima li rakije. Odrasli su na dan očića dobivali koju čašicu rakije, mi djeca dobili smo koju krišku kobasice, pečenice ili slanine. Ne sjećam se da smo nešto drugo dobivali.
Nekako mi se čini kako su očevi siromašnije darivali svoje ukućane. Bilo je nekako i manje radosti, manje živosti i vedrine u kući. Očevi su više pažnje i vremena posvetili svojim odraslim susjedima koji su svratili na čašicu rakije i s njima raspredali svoje priče, nego nama djeci. Momci nisu odali po kućama, djeca nisu odlazila po selu i dobivala neke darove. Valjda je bilo lakše darovati nekomu šaku lješnjaka ili oraha, nego komadičak kobasice ili suhog mesa. Djevojke su od momaka očekivale neki dar – znak pažnje. Oni, u neimaštini darivali bi (rijetko) nekakav mali rupčić svojoj djevojci. Znalo se dogoditi da su djevojke momcima “otimale” rupce, a ovi su htjeli to dobiti natrag i tu je nasatalo neko kratko veselje. Sve je to bilo nekako stisnuto i suzdržano.
Djeci je bilo radosno to iščekivanje: kada će ćaća popeti se na čeren i koliko li će suhog mesa donijeti. Mjerkala su djeca na koliki komad će moći računati. Dobiveni komad mesa se pomalo grickao, liskao i čuvao kao velika dragocjenost. Znalo se dogoditi da neko dijete svoj komadičak mesa čuva sve do Božića, grickajući svakim danom po malo. Eh, Bože moj, kako je to bilo slatko i dragocjeno.
Ne znam njeguje li se ovaj običaj još uvijek u našim obiteljima. Iščekuju li djeca nestrpljivo i radosno što bi mogli dobiti od očeva. Vjerojatno bi danas, umjesto komadička kobacice mogli dobiti mobitel, koju igricu za računalo, koji autić (igračka) i sl.
„Faljen Isus, očići, božićno je vrime,
mi smo došli sada tražit’ vaše otkupljenje.
Pođite na tavan, donesite mese,
ako nije suvo, otvorite kese.
Ako ništa nema, višanje se sprema!“
Svim očevima neka su sritni Očići!
Očevi pazite da vaš darak ne bude manje vrijedan, da u njemu bude manje ljubavi nego kako to daruju majke, bake i sestre.
Hrvatsko nebo
