Što se događa s aktualnom predsjednicom – gaf za gafom uoči samih izbora
Vrijeme:3 min, 41 sec
Svakim novim javnim istupom postaje sve jasnije da se aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije imala namjeru upuštati u utrku za drugi predsjednički mandat. Aktualna je predsjednica i prije no što je postala šefica hrvatske države obnašala visoke dužnosti u relevantnim međunarodnim organizacijama tipa NATO, stoga definitivno ima kontakte, simpatizere i prijatelje na visokim položajima diljem svijeta koji su joj pravovremeno dali mig o tomu treba li ili ne ulaziti u novu predsjedničku utrku. S obzirom na njezino ponašanje na predizbornim skupovima, ali i neke druge indicije, jasno je kakav je taj mig bio.
U tim je diplomatskim krugovima saznala da je izgubila potporu SAD-a kao jedine svjetske sile i najvažnijeg hrvatskog saveznika. Američka joj je administracija oprostila navijanje za Hilary Clinton, no nije joj htjela niti mogla oprostiti odustanak Hrvatske od inicijative 3. mora, odnosno osovine Baltik-Jadran, nečinjenja po pitanju izgradnje LNG terminala pa sve do prepuštanja i pripuštanja Rusa i Kineza kako kroz gospodarstvo (lex Agrokor) tako i kroz pomorsku, odnosno lučku, pomorsku i prometnu infrastrukturu (npr. Pelješki most).
Nitko ne može kazati da nije bila upozorena, isto kao i Andrej Plenković, počev s ratifikacijom Istanbulske konvencije, potpisivanja Marakeškog kompakta, a crveni se alarm definitivno trebao upaliti nakon debakla s nabavom izraelskih borbenih zrakoplova, što se prelomilo na leđima ni krivog ni dužnog ministra Krstičevića.
No, da je vanjsko unutarnje, a unutarnje vanjsko, odavno je već zapisao Hegel, stoga je aktualna predsjednica zapečatila svoju političku sudbinu potpunim priklanjanjem Andreju Plenkoviću i briselskom središtu moći, ne shvaćajući da nikad ne će imati njihovu iskrenu potporu. Štoviše, dobila je ne potporu, nego otvorenu sabotažu iz vlastitih redova, a praktički je bila prisiljena ući u predsjedničku utrku kako ne bi došlo do prevrata u HDZ-u, a time i u državi.
I tako se našla, kako kaže onaj pjesnik, sama bez igdje ikoga, nemirna i očajna. Ljudi koji su predsjednici na raspolaganju joj ne žele pomoći jer nije njihov kandidat, a oni koji su joj pomogli – njih se pak odrekla, u vanjskopolitičkom i unutarpolitičkom smislu. Možemo samo zamišljati kako se osjeća osoba koja zna da će skončati poput Ive Josipovića… Isto je tako prosječnom čovjeku teško pojmljivo kakvi su sve pritisci vršeni da se aktualna predsjednica nanovo kandidira, ironično, da bi se na položaju i vlasti još barem nakratko održali oni koji će je sustavno sabotirati. Najzad, nije li vrhunska antikampanja, ravna onom Josipovićevom imbecilnom spotu, kad tvoju kandidaturu najave Lovro Kuščević, Branko Bačić i Gordan Jandroković?
Karakterno najsnažniji ljudi u takvoj i sličnoj situaciji pokleknu, jednostavno ih slomi sva ta beskrajna neiskrenost, spletke, podmetanja, ali još više očekivanja, nada, a možda najteže padne bezuvjetna potpora najbližih i najbliskijih prijatelja i članova obitelji. Sva ta nakupljena silna frustracija, nemoć, očaj i posvemašnji osjećaj beznadnosti i bezizlaznosti mora negdje pronaći svoj ispušni ventil, što je za javnu osobu čiji svaki korak prate kamere, fotografi i novinari, teška ako ne i nemoguća misija, pogotovo u predsjedničkoj kampanji.
Najčešće se takav ventil nađe u obliku stvaranja određenih navika i rituala koje s vremenom postanu vrlo ozbiljni poroci; negdje gdje se tražila sloboda i što je služilo kao trenutak predaha gotovo nezamjetno postane izvor svekolike neslobode. O čemu se radi kod aktualne predsjednice i kandidatkinje za novi mandat, valjalo bi priupitati njezine najbliže suradnike,
Jer drukčije se ne može objasniti njezino lupetanje koje postaje ravno onom Zorana Milanovića: da je Luka Modrić („moj Lukica“) poput njezina sina, da će Hrvati preko interneta zarađivati 8000 dolara mjesečno, Slavonce je usporedila s lipicanerima, odvela je (nerođenu) djecu u Vukovar nakon mirne reintegracije, kazala je da joj muž čuva djecu, a on na utakmici… Vrhunac je pak najnoviji gaf o korupciji u obavještajnom sektoru protiv koga se ona navodno bori pet godina, izrečen tijekom sučeljavanja. Dan kasnije, očito pod nečijim utjecajem, uslijedilo je posipanje pepelom i pokušaj skretanja pozornosti na pravosudno eksponirani slučaj Preost&Grdić, te na najavu pomlađivanja strukture SOA-e.
Na koncu, gdje smo nekoć navikli slušati elokventni diplomatski izričaj na finom hrvatskom jeziku, sad čujemo petljanje jezika, promašene padeže i nijednom hrvatskom podneblju svojstven naglasak. Gdje je nekoć bio bistar pogled, odmjerena, uvježbana artikulacija i govor tijela, sad je lamatanje rukama i nesuvisle izjave.
Vodstvo ovog i ovakavog HDZ je upropastio ne samo svoga predsjedničkog kandidata nego i samu osobu kandidata prisilivši aktualnu predsjednicu na kandidaturu koju po svemu sudeći nije željela. Takav bi mogao biti i rezultat!
F. Perić/HRSvijet.net/http://www.hrsvijet.net /Hrvatsko nebo
