Fragmenti hrvatske zbilje – D. Dijanović: Kavansko nadmudrivanje, a ne predsjedničko sučeljavanje

Sinoćnje sučeljavanje 11 predsjedničkih kandidata izazvalo je, naravno, različite komentare i reakcije. Analiziraju se komunikacijske i retoričke vještine kandidata te se nastoji utvrditi tko je najbolje iskoristio sučeljavanje, a tko je najviše izgubio.

Možemo i mi sada govoriti o duboko poremećenim i nebuloznim stavovima Katarine Peović koja bi u SF scenariju dolaska na Pantovčak očigledno vodila šmajser-politiku prema neistomišljenicima, ali i tome kako je dotična odlično iskoristila sučeljavanje za obraćanje svojim biračima, kojih, usrdno se nadamo, u Hrvatskoj nema mnogo.

Možemo primijetiti kako se Milanović (na stranu njegova dosadašnja politika i stavovi) pokazao kao iskusan političar i vješt retoričar kojemu su debate prirodno okruženje, ali i o tome da je Anto Đapić (opet na stranu njegova prijašnja politika) ponajbolje artikulirao stavove desne političke opcije. Možemo istaknuti i da je aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović dobro odradila sučeljavanje (mnogo bolje nego dosadašnju kampanju), a da je Škoro bio solidan iako je možda i previše gospodski trpio neke uvrede te da je trebao rezolutnije reagirati (dopuštamo, naravno, da je neobaziranje na nebitne pojave legitiman dio strategije).

Možemo i odmahnuti rukom na taktiku Mislava Kolakušića i Ivana Pernara o ideološkom nesvrstavanju: birači, naime, imaju pravo znati što kandidati misle o svim bitnim temama pa i ako one nisu u ovlasti predsjednika Republike. Možemo govoriti i o jasno ideološki obojanoj satiri trolera Daria Juričana, o dobroćudnosti, ali i komunikacijskoj potkapacitiranosti Nedjeljka Babića ili o nedovoljno artikuliranim stavovima i komunikacijskoj strategiji Dejana Kovača ili Dalije Orešković.

Kavansko nadmudrivanje i najbolja preporuka za Njemačku ili Irsku

Prepustimo, međutim, te vrsta analiza komunikolozima i PR-ovcima. Sučeljavanje u kojemu kandidat ima jednu minutu za odgovor i pola minute za repliku nije sučeljavanje, nego jeftino bacanje floskula, doskočica i uvreda. U najboljem slučaju riječ je o kavanskom nadmudrivanju ili PR-ovskom manipuliranju. Za ozbiljne kandidate takva vrsta debate uvreda je za zdrav razum. A za prosječnog Hrvata najbolja preporuka za Njemačku ili Irsku. Cenzus od 50.000 potpisa prikupljenih za kampanju bio bi odličan filter kako na sučeljavanjima ne bismo gledali ridikule.

U bilo kojoj ozbiljnijoj debati jedan na jedan (ili s najviše 3-4 kandidata) kandidati poput, primjerice, Peovićke bi bili razmontirani na proste faktore iz jednostavnog razloga što plasiraju teze koje nemaju doticaja sa zdravim razumom ili jednostavno predstavljaju nebuloze (Hrvatska kao članica NATO-a 1995.) ili laži. Reći da je Tuđman kršio ljudska prava, a ne spomenuti Tita u tome kontekstu mogu samo ljudi koji imaju ozbiljne probleme s percepcijom i sa zdravim razumom. U pljuvačina sučeljavanju takvi dobro prolaze jer nema vremena za ozbiljnije analize i polemike, nego tek za plasiranje sitnih laži, uvreda i floskula.

Pripaziti u drugome krugu

Predsjednik Republike ima manje ovlasti od predsjednika Vlade, no riječ je o bitnoj funkciji. Uz postojeće ustavne ovlasti predsjednika Republike (ovlasti de iure), postoje i mnoge faktičke ovlasti koje jednostavno proizlaze iz pozicije koju predsjednik uživa u društvu, medijima i međunarodnoj politici. Nije isto kad o nekoj temi progovori predsjednik države ili kad progovori tzv. običan građanin. Predsjednička funkcija daje odlične mogućnosti za promjenu politike na bolje, ali jednako tako i odličnu mogućnost za sramoćenje i uništavanje Hrvatske o čemu nam svjedoče mandati od 2000. do 2014. godine.

Pisac ovih redaka nije se eksplicite svrstavao tijekom ove kampanje jer ne želi sudjelovati u često kanalizacijskim prepucavanjima ljudi između kojih u stvarnosti ne postoje nikakve bitne ideološke razlike, a koji su nerijetko vrlo naivni i vrlo politički nepismeni. Svatko neka glasuje prema svojoj savjesti, no u drugome krugu, neovisno tko u njega ušao, pripazimo da se kotač povijest ponovno ne zavrti unatrag i da zbog vlastite političke gluposti ponovno na Pantovčaku ne dobijemo uzgajalište ustaških zmija i fašističkih aždaja. Geopolitičke okolnosti u svijetu iz temelja se mijenjaju i ako u budućim godinama na čelu države ne ćemo imati ozbiljne ljude ili barem one koji Hrvatsku ne će otvoreno sabotirati ne piše nam se dobro.

Davor Dijanović

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo