(FOTO)Junaci akcije koja je pokrenula konačno slamanje okupatora pričaju o vrlo teškim uvjetima: ‘Kad to vidiš, čini ti se da nema šanse, ali kad kreneš, ne osjećaš ništa’
Vrijeme:10 min, 22 sec
Iste večeri, ove srijede, u Domu HV-a u splitskoj Lori i na Prvom programu državne televizije prikazan je dokumentarni film “Zima 94.”, nastao prigodom 25. obljetnice jedne od najsloženijih akcija Hrvatske vojske, HVO-a i Specijalne policije HR HB u Domovinskom ratu. Redatelj i scenarist filma je Davor Šarić, a nastao je u produkciji Hrvatske televizije i privatne produkcijske kuće “Prvi Red Fotelja” iz Zagreba.
Operacija je počela 29. studenoga, a okončana je na Badnjak. Pripreme su bile vrlo kratke, no valja podsjetiti kako je Hrvatska vojska te 1994. godine bila jedna od najspremnijih vojnih snaga u Europi, uz to iznimno motivirana, dobro opremljena i obučena – kaže pukovnik Marko Vukasović.
Kako nam je pojasnila stožerna narednica Julija Budimir-Bekan, sudionica ove akcije i članica Upravnog odbora Udruge veterana Četvrte gardijske brigade, inicijativa za snimanje pedesetominutnog filma nastala je prije godinu dana na ideju Zbora hrvatskih gardijskih postrojbi, a sredstva su omogućili HRT i Ministarstvo branitelja, kako ova važna akcija ne bi ostala zapostavljena.
– I naša udruga pridružila se projektu, premda nismo imali iskustva u snimanju filmova prionuli smo svim srcem, uz prikupljanje arhivske građe, snimali smo i na autentičnim lokacijama na Dinari, Livanjskom polju i planini Staretina. Zanimljivo, zatekli smo slične uvjete kao i tog studenoga 1994. godine kad je krenula akcija; snijeg, led, magle, vijavica… Uz podršku HRT-a, Ministarstva branitelja, Ministarstva obrane, Hrvatskog konzulata u Livnu i Šumarije Kupres, uspjeli smo napraviti film koji će, uvjereni smo, sačuvati dostojanstvenu uspomenu na ovu tešku akciju koja je omogućila sljedeće operacije Hrvatske vojske na konačnom slamanju srpskih okupatorskih snaga na hrvatskom području, ali i dijelu BiH kojem je prijetila katastrofa tih dana – tumači Julija Budimir-Bekan.
– Operacija je započela 29. studenoga, a okončana je na Badnjak, 24. prosinca 1994. godine. Pripreme su bila vrlo kratke, ali valja podsjetiti kao je Hrvatska vojska te 1994. godine bila jedna od najspremnijih vojnih snaga u Europi, uz to iznimno motivirana, dobro opremljena i obučena za sukob s neprijateljem u to doba kad su srpske snage pod okupacijom držale 25 posto područja Hrvatske i 70 posto područja Bosne i Hercegovine – kaže pukovnik Vukasović, ističući kako su pripreme i akcije vođene u iznimno složenim političkim okolnostima za mladu Republiku Hrvatsku.
Hrvatska je, naime, bila potpisnica međunarodnih ugovora koji su joj prijetili sankcijama u slučaju vojnih operacija kojima bi pokušala vratiti svoja okupirana područja, a hrvatske i srpske snage razdvajao je UNPROFOR. Pokušavalo se na miran način reintegrirati okupirana područja, no brzo se pokazalo da od toga neće biti ništa jer vlasti tzv. SAO Krajine nisu pristajale ni na kakav dogovor.
Početkom studenoga 1994. godine postrojbe HVO-a i Armije BiH oslobodile su Kupres, no srpske jedinice opasno su pritiskale to područje pokušavaju povratiti izgubljene položaje. K tome, važno je bilo i pitanje Bihaća, kojem je prijetila sudbina slična srebreničkoj, u slučaju da se obrana slomije, jer je taj grad bio ključan u spajanju linije Beograd – Banja Luka – Knin, čime bi se srpski okupirani teritoriji objedinili.
– Međunarodno ratno pravo omogućavalo je Hrvatskoj da uđe u teritorij susjedne države, ako se s tog područja ugrožava njezin teritorijalni integritet, i u tim okolnostima hrvatsko vrhovništvo donijelo je odluku da se Hrvatska vojska angažira na području Dinare i Livanjskog polja, kako bi se popustio srpski vojni pritisak na Bihać i ujedno odgurnule neprijateljske snage koje su ugrožavale Cetinsku krajinu. Akcija “Zima 94.” stoga je bila jedna od najvažnijih hrvatskih vojnih operacija u Domovinskom ratu s mnogostrukim učincima: bio je to početak slamanja srpske okupatorske vojske te stvaranje uvjeta za Vojno-redarstvenu akciju “Oluja”, ali i za Bosnu i Hercegovinu jer je Bihać spašen od sigurnog pada i humanitarne katastrofe koja bi u tom slučaju nastupila. Izlaskom na vrhove Dinare stvoren je manevarski prostor za daljnja djelovanja naše vojske a Knin se našao na dometu našeg dalekometnog topništva – navodi Vukasović.
– Riječ je o vojnoj operaciji izvođenoj u izuzetno teškim psihofizičkim uvjetima, uz temperature od minus 20 stupnjeva, nanose snijega i do tri metra, na planinskim vrhovima od 1800 metara. Hrvatska je vojska bila dobro opremljena, ali u tim uvjetima nikakva oprema nije dovoljna, straže su trajale po dvadeset minuta, a imali smo pothlađene vojnike, jer se tijelo znoji a na tim temperaturama se svaka vlaga smrzava – opisuje pukovnik Vukasović, u kratkim crtama prenoseći tijek operacije.
“Zima 94.” počela je 29. studenoga uvođenjem više borbenih skupina 126. domobranske pukovnije u neprijateljske pozadinske položaje uoči početka frontalnog i bočnog napada, a istog dana dosegnuta je crta Golo brdo – Begdarova motka. U isto vrijeme lijevom stranom Livanjskog polja uz planinu Dinaru uvedena je 114. brigada HV-a s IX. bojnom HOS-a, ojačanih topništvom i oklopom Četvrte gardijske brigade i napadom dostižu crtu Rujani – Provo. Dan za danom hrvatske postrojbe osvajaju predjele Vještić gore, Velike glavice, Malog i Velikog Troglava, visove Bat i Srt, sela Radanovce i Vrbicu, Veliku Divjakušu, Staretinu, Veliku Goliju…
Napad Oklopno-mehanizirane bojne Četvrte brigade započinje 23. prosinca na glavnom pravcu Sajković – Crni Lug – Kazanci – Pržine, a na pomoćnom pravcu napada 3. pješačka bojna sjevernim padinama Dinare, ojačana tenkovskim vodom brigade. Vode se teške bitke na nepristupačnom terenu kod dobro utvrđenih neprijateljskih bunkera, a 1. pješačka bojna zamjenjuje 3. pješačku bojnu te se osigurava dostignuta crta Bojine – Krst – Kurilj – Crni bunari – Ninkovići – Bogdaši – Bastasi.
Tijekom dvadeset i sedam dana oslobođeno je područje dubine dvadeset kilometara a širine deset kilometara i veći dio Livanjskog polja našao se pod nadzorom hrvatskih snaga. U operaciji je na hrvatskoj strani bilo 29 poginulih, jedan nestali vojnik te 58 ranjenih, od čega 19 teže.
Umirovljeni pukovnik Nenad Žure, zapovjednik Oklopne bojne Četvrte brigade u ovoj operaciji, prisjeća se nevjerojatno teških uvjeta u kojima su postrojbe ratovale na Dinari i izvukle tenkove na nezamislive položaje planinskih vrhova.
– Premda smo se podrobno pripremali za zimsku akciju teško je predvidjeti sve okolnosti, primjerice, kako provući oklopnjake preko močvarnog područja prekrivenog snijegom, sve pod neprijateljskom vatrom. Taknete li golom rukom smrznuto željezo mogli ste biti sigurni da će vam pola ruke ostati na tenku. Prilikom prodora tenkova preko nepristupačnog terena posebnu nam je pomoć dala inženjerija, koja je napravila čuda pomoću kojih smo izišli na dinarske vrhove. U tim uvjetima hrvatski su vojnici pokazali iznimno visoki moral. Svima je bilo hladno, smrzavali smo se, ali nitko nije ni spomenuo smjenu niti napustio borbeni položaj – ističe pukovnik Žure.
Naši sugovornici ostali su šokirani svirepošću srpskih okupatora kad su zatekli hrvatske i bošnjačke civile koje je srpska vojska dovela s banjolučkog prostora kao robove; kopali su rovove, cijepali drva, fizički su iscrpljivani na samoj liniji sukoba….
Među hrvatskim vojnicima bio je i razvodnik Frane Bačić, pripadnik 1. pješačke bojne Četvrte brigade, Splićanima poznat i kao nećak čuvenog Joška Bačića Žile.
– Možete zamisliti mene, rođenog Getanina, u zimskim uvjetima na planini koje nisan ni na filmu vidija. Nosija san mitraljez težak dvanaest kila i još dvadeset kila opreme, kad to vidiš čini ti se da nema šanse, ali kad kreneš, ne osjećaš ništa, ni hladnoću ni snig do brade, ni težinu opreme. Noćili smo ispod jele, u vriću uletiš deset minuti da se malo ugriješ, zapališ duvan i ideš dalje. Naši zapovjednici išli su s nama, nitko nije bio “utoplo”, zapovjednik brigade Damir Krstičević obilazio je prve linije, a logistika nas je neprestano opskrbljivala hranom, municijom, suhom odjećom, vojnici iz “veze” stalno su vukli žicu kako smo napredovali. Moram spomenuti i naš sanitet, ja san na minus dvadeset uspija dehidrirat, ne znan ni sam kako, i na prvoj liniji mi je mala Beti iz Pule ubola infuziju. Ne vidiš ništa od vijavice, ali znaš da su tvoji s live i desne strane, da se iza neko brine za tebe, a isprid je neprijatelj i to je sve šta te zanima. Nije ti lako u toj situaciji, laga bi da je, ali vidiš svoju braću i sestre iz Četvrte čiji moral nikad nije bija upitan i to je sva snaga koja ti triba, volin ih i danas ka svoju ženu i dicu – zaključuje Frane Bačić.
Svi sudionici
U operaciji “Zima 94.” sudjelovale su postrojbe HV-a: 4. gardijska brigada, 5. gardijska brigada, 7. gardijska brigada, 1. hrvatski gardijski zdrug, 126. domobranska pukovnija, 114. brigada i IX. bojna HOS-a, 40. inženjerijska bojna, antiteroristička grupa 72. bojne Vojne policije, helikopterske snage HRZ-a iz Divulja, Oklopna bojna 113. brigade HV-a, 14. topnički divizijun, manja skupina 6. domobranske pukovnije, Samostalna satnija bespilotnih letjelica GS-a, Središte za elektroničko djelovanje Split. Potom: Specijalna policija MUP-a HR HB, 1. gardijska brigada HVO-a, 2. gardijska brigada HVO-a, 3. gardijska brigada HVO-a, 60. gardijska bojna “Ludvig Pavlović”, 80. domobranska pukovnija, 22. diverzantski odred, 55. i 79. domobranska pukovnija HVO-a, Miješana bojna domobranskih postrojbi ZP Vitez.
Svečana premijera u Splitu: ‘Hvala vam za našu djecu i mladež koji moraju biti svjesni koju ste žrtvu podnijeli’
Te zime temperatura na Dinari spuštala se do minus 35 stupnjeva. U tim ekstremnim uvjetima bilo je i gladi, iznemoglosti i straha. Hladnoća je prekinula komunikacijske kanale vojnika sa zapovjedništvom. No, sve to nije stalo na put jedne od najsloženijih akcija Hrvatske vojske, Specijalne policije HR i Hrvatskog vijeća obrane Herceg Bosne.
Dvadeset i pet godina kasnije emocije su preplavile sudionike oslobodilačke akcije “Zima 94” i njihove prijatelje. Oni su, naime, u srijedu navečer prisustvovali pretpremijeri dokumentarnog filma o toj složenoj akciji. Svečani događaj je održan u Domu hrvatske vojske “General-bojnik Ivo Jelić” u Lori. Bilo je to samo par sati prije prikazivanja istog filma na prvom programu HTV-a.
Hrvoje Pupić-Vurilj, predsjednik Udruge veterana Četvrte gardijske brigade i domaćin, pozdravio je Andru Krstulovića Oparu, splitskog gradonačelnika i izaslanika predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Zatim Antu Bačića, saborskog zastupnika HDZ-a i izaslanika predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića. Potom kapetana vojnog broda Željka Kusića, izaslanika načelnika Glavnog stožera generala Mirka Šundova…
U ime ministra Tome Medveda, koji zbog obveze u Gospiću nije mogao doći u Split, svečanoj pretpremijeri je prisustvovao Ivan Vukić, državni tajnik u Ministarstvu branitelja. U ime ministra obrane Damira Krstičevića, koji je u Afganistanu, stigao je Ivica Ušljebrk. Događaju je prisustvovao Krešimir Maretić u ime Zbora hrvatskih gardijskih postrojbi, te Mijo Jelić, najmlađi hrvatski ratni general.
– Veterani Četvrte gardijske brigade su sa Zborom hrvatskih gardijskih postrojbi inicirali snimanje filma i realizirali ga u suradnji s Ministarstvom hrvatskih branitelja i HRT-om. Film prikazuje kako smo u nemogućim uvjetima planine i s temperaturama koje su se spuštale do 30 stupnjeva ispod nule, krenuli u oslobađanje Livanjskog polja i planina Dinare i Staretine. No, ekstremni vremenski uvjeti nisu mogli spriječiti uspjeh akcije jer je moral, koji smo tada imali, bio ogroman. To je bila među prvim akcijama u kojima su združeno sudjelovali Hrvatska vojska i Hrvatsko vijeće obrane Herceg Bosne. “Zima 94” je omogućila krajnje rušenje SAO Krajne i oslobađanje hrvatskog teritorija – kazao je Hrvoje Pupić-Vurilj, te istaknuo da je to bila iznimna akcija koja je neizravno spasila grad Bihać.
U akciji su sudjelovale – naglašava predsjednik Udruge veterana Četvrte gardijske brigade, 22 postrojbe – što brigade, što bojne. Poginulo je 29 ratnika, 58 ih je ranjeno, od čega 19 teško. Mnogi su promrzli, a jedan pripadnik Hrvatske vojske se smatra nestalim.
– Snimanje dokumentarnog filma i prepričavanje akcije budi sve uspomene i sjećanja na teškoće koje smo imali. Ali budi i onaj stari osjećaj ponosa i adrenalin, kao da je to bilo jučer, a ne prije 25 godina – nastavlja Pupić-Vurilj.
Andro Krstulović Opara je okupljenima kazao da ih pozdravlja u ime građana Splita i vrhovnice, misleći na predsjednicu države.
– Hvala vam za našu djecu i mladež koji moraju biti svjesni koju ste žrtvu podnijeli da bi oni sada živjeli u slobodi. Operacije “Zima 94” i “Oluja” su vođene iz Splita i to ima veliku važnost u prošlosti ovog grada – kazao je splitski poteštat.
U filmu je rečeno: skidamo kapu Trećoj bojni Četvrte gardijske brigade!
– U najgorim vremenskim uvjetima bila je moja ekipa iz Treće bojne. Toliko je snijega napadalo da se nisu mogli vidjeti ranije locirani neprijateljski bunkeri, dok nismo došli ispred njih. No, dobro smo znali gdje idemo i što nas čeka. Naši suborci i prijatelji su izgubili živote na samo nekoliko metara udaljenosti od nas koji smo preživjeli – ispričao nam je nakon pretpremijere filma Ivan Poleš, koji je tada bio vojnik.
Tanja Gattin
slobodnadalmacija.hr/ https://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatsko nebo
