Hoće li Hrvatska izabrati konkretne promjene ili status quo?

Sudeći prema istraživanju agencije Ipsos za Nova TV, predsjednički bi izbori mogli biti napeti i krajnje neizvjesni s obzirom da su rezultati između troje glavnih kandidata za predsjednika – Kolinde Grabar Kitarović, Zoran Milanovića i Miroslava Škore, unutar statističke pogreške.

Iako takva istraživanja treba uzeti ne sa zrnom, nego grumenom soli, jer su uvijek u službi dviju najvećih stranaka, pokazuju određen trend, u konkretnom slučaju nepovoljan upravo po HDZ i SPD jer njihovi kandidati zajedno nemaju 50% glasova.

Samo su četiri kandidata: gore naveden trojac i bivši sudac Kolakušić kojega uporno ignoriraju unatoč velikoj podršci među lijevima, desnima i centru. Ostali kandidati se bore za 5% glasova i time ne otkidaju nikome od usta, što otvara mogućnost da se u drugom krugu nađu Miroslav Škoro i Mislav Kolakušić. Obojica nude promjene, jedan radikalne, ali provedive, a drugi značajne, ali odmjerene, a zanimljivo je da se obojica zalažu za jačanje ustavnih ovlasti Predsjednika Republike, za razliku od dijametralno suprotnog Milanovića koji bi predsjednika birao u Saboru, dok aktualnoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović najviše odgovara status quo.

Nadalje, upravo će Škoro i Kolakušić značajno povećati svoju popularnost čim započnu televizijska sučeljavanja, jer Škoro ima uglađen, čvrst nastup, a Kolakušić „profesionalnu deformaciju“ suca koji je u sudnici suveren pa mu je i svaki nastup takav. Milanović, ukratko, lupeta i on ima najveće šanse za ulazak u drugi krug ako do izbora uspije držati jezik za zubima, dok aktualna predsjednica, oslanjajući se na loše savjetnike, ima možda dobre namjere, ali neiskren i neuvjerljiv; jalov nastup. Zato će se sučeljavanja odgađati, a u međuvremenu intenzivirati (anti)kampanja, vjerojatno najprljavija u hrvatskoj demokratskoj povijesti.

I dok Kolakušića cenzuriraju i obezvrjeđuju, odnosno ne pripuštaju ga u javni prostor, što je i najučinkovitija taktika protiv njega, aktualnu predsjednicu sabotiraju, a Škoru opako ocrnjuju i blate. Ironično, Milanovića kao najranjivijeg kandidata, odnosno prvog i odgovornog čovjeka najnesposobnije vlade otkako je hrvatske samostalnosti nitko ne napada, a radi se doslovno o političkoj vreći za napucavanje.

Zoran Milanović nije samo glavni protivnik HDZ-u, nego hrvatskoj državi i svim hrvatskim državljanima, što nakon one njegove vlade nije uopće tendenciozna tvrdnja, ali su se u HDZ-u fokusirali na Škoru, i to žestoko pljuvački, a bome i nisko.

Višeslav Dokoza, bivši dopredsjednik mladeži HDZ-a iz Starigrada poslao je Zadarskom listu priopćenje u kojem je naveo kako je „pod punom odgovornošću, svojom voljom i kao izraz svoje domoljubne dužnosti na Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske u Zagrebu u četvrtak, 5. prosinca podigao kaznenu prijavu protiv pjevača Miroslava Škore zbog kaznenog djela ratnog dezerterstva.“

Dakle, neka stranačka korisna budala podnese kaznenu prijavu i to javi lokalnim novinama pa se vijest o tomu rasprši svim medijima?! Tko je osuđen za dezerterstvo u RH, postoji li ijedna presuda ili će baš predsjednički kandidat Miroslav Škoro imati „čast“ biti prvi osuđen po tom članku Kaznenog zakona? Koliko je tek ozbiljnih i utemeljenih kaznenih prijava podneseno državnim odvjetništvima diljem Hrvatske pa se ni po jednoj nije postupilo, i to upravo zbog sustava kojeg poput čak dva Atlasa na plećima nose HDZ i SDP? Koliko je kaznenih prijava podneseno povodom donošenja i sprovođenja lex Agrokora, o tomu hrvatski puk ni jedan medij nije izvjestio.

Tragikomičnije ne može kad čovjeka radi „dezerterstva“ optužuje stranka čiji je predsjednik „dezerter“, a ujedno predsjednik vlade; glavni tajnik je „dezerter“, ujedno i predsjednik Sabora; muž europske povjerenice Dubravke Šuice se bogatio dok je Dubrovnik gorio, dakle „dezerter“; muž aktualne predsjednice, Jakov Kitarović je „dezerter“, a i predsjedničin brat, Branko Grabar, je „dezerter“. Označava li kratica HDZ – Hrvatska dezerterska zajednica? – postaje retoričko pitanje jer vrh stranke čine „dezerteri“ koji su rat vidjeli eventualno na televiziji, a istovremeno se sve branitelje i sudionike Domovinskog rata unutar HDZ-a marginalizira ili im se izmišljaju afere.

Ako je Mitoslav Škoro ovom i ovakvom, Plenkovićevom, Jandrokovićevom, Šeksovom i Božinovićevom HDZ-u glavni protukandidat, a prema dosadašnjem tijeku kampanje ispada da jest, onda će taj i takav HDZ, po nekoj logici stvari i ako predsjednica ne uđe u drugi krug, podržati Zorana Milanovića?

Upravo zbog trendova koji pokazuju da predsjednički kandidati HDZ-a i SDP-a možda ne će završiti u drugom krugu, razlog su ovakvih bjesomučnih i gnjusnih napada. Nijedan predsjednik osim prvog nije bio u Domovinskom ratu, svatko iz svojih razloga, pa su po tom pitanju izjednačeni stoga je svako ustrajavanje u istom bespredmetno. Narodu je dosta ove agonije u kojoj Hrvatska stagnira od 2000. godine, umjesto da napreduje i prosperira nakon teških ratnih godina. Ulazimo uskoro u 20. godinu da političari varaju narod, lažu i ne ispunjuju predizborna obećanja. Lijeva ruka-desni džep (i obratno) je standardizirani način ponašanja političara i vođenja zemlje od strane tih istih političara.

Hrvatski je puk izigran, birači su prevareni nakon svakih izbora, a u tim prijevarama se naizmjence izmjenjuju HDZ i SDP, onemogućavajući bilo koju vrst promjene. Škoro i Kolakušić nakon dugo vremena nude konkretne, da ne kažemo radikalne i ozbiljne promjene. Hrvatski će im puk zato dati glas, jer, najgore što se može dogoditi jest da ne održe predizborno obećanje.

Mila Marušić

HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo