Đ. Vidmarović: Hoće li Hrvatska vlada ikada predložiti zakon o hrvatskome jeziku?

Hrvatski jezik

Kao novoizabrani predsjednik Društva hrvatskih književnika u prvim javnim nastupima upozoravao sam na katastrofalan položaj hrvatskog književnog jezika u javnoj uporabi, te sukladno tome, neophodnost donošenja Zakona o hrvatskome jeziku. Ukazom bivšega ministra Jovanovića ukinut je Savjet za hrvatski jezik koji je postojao pri Ministarstvu prosvjete, a na čelu mu je bio pokojni akademik Katičić. U jednom razgovoru za novine potužio se kako su mu „dali pakrački dekret“, bez imalo poštovanja prema zaslugama koje je stekao za hrvatsku znanost, kulturu i hrvatski jezik. Potom je Institut za jezik izišao s kontroverznim „Jozić-Jovanovićem“ rječnikom. Glavi savjetnik za hrvatski jezik bio je kod državnog Poglavara pokojni Slavko Goldstein.

Hrvatski jezik, usuđujem se kazati, namjerno se uništava. Ako smatrate kako pretjerujem, prošećite Ilicom i pronađite naziv firme napisane na hrvatskom jeziku – sve su na engleskom i nešto njih na talijanskom. Kao da smo kolonija. Nikoga briga što se time krši Ustav RH koji određuje status hrvatskog jezika! Poslušajte naše spikere i novinare na državnim TV postajama i bez napora može ustanoviti kako ne poznaju akcente hrvatskog jezika, a o glagolskim vremenima da se i ne govori. Nemaju pojma o futuru I. i futuru II., o aoristu i imperfektu, a, na žalost brkaju i padeže. Isti je slučaj s novinama. Kao da im je lektor došao iz Burkine Faso, gdje se govori lijepim engleskim jezikom! Učenici-maturanti masovno padaju na maturi jer nemaju pojma o Tinu Ujeviću!?

Na žalost, ostao sam usamljen. A unitaristi rade marljivo i tumače urbi et orbi kako hrvatski jezik ne postoji. Domaći orjunaši i titoisti likuju.

Novinari i o ostala odlično plaćena čeljad u javnome prostoru, koji bi trebali prednjači u odličnom poznavanju hrvatskoga jezika, pokazuju ravnodušnost. Umjesto ocjene odličan, zadovoljavaju se s dvojkom.

Matica hrvatska je svojevremeno raspravljala o prijedlogu Zakona o hrvatskom jeziku. Tresla se brda rodio se miš!

Gosti iz Moskve ispred stolova s izloženom donacijom knjiga, drže motivirajuće govore.

U Zagrebu je 13. studenoga 2019. Katedra za rusku književnost na Filozofskom fakultetu organizirala svečanost povodom donacije ruskih knjige od strane državne ustanove za Ruse izvan granice. Pristigla je delegacija iz Moskve, nazočila je i delegacija Veleposlanstva Ruske Federacije, skup je pozdravila Dekanica FF-a, a potom su nazočni Rusi držali nadahnute govore o veličanstvenosti ruske književnost i skrbi za Ruse u „zarubežju“ – vrlo motivirajuće za hrvatsku rusku manjinu. Stjecajem okolnosti ovdje sam se zatekao i ja, kao Poncije Pilat u Evanđelju. No, naučio sam dosta, a saznao još i više.

Dekanica Filozofskog fakulteta pozdravlja goste iz Rusije

Stoga podsjećam: ova je svečanost održana 13. studenoga 2019., a samo tjedan dana ranije, tj. 5. studenoga iste godine u Moskvi je održana sjednica „Vijeća za ruski jezik pri Uredu predsjednika Ruske Federacije, Vladimira Putina“. Na sjednici su pretresena pitanja realizacije Saveznoga zakona “O državnome jeziku Ruske Federacije”, potpori i popularizacije ruskoga jezika i književnosti u inozemstvu.

Vijeće za ruski jezik stvoreno je 2014. godine u cilju usavršavanja državne politike u području razvoja, zaštite i potpore ruskoga jezika. 2. kolovoza 2019. godine utvrđen je novi sastav Vijeća. Osim poznatih ruskih filologa i jezikoslovaca u njegov sastav su ušli povjesničari ruske književnosti, voditelji književnih muzeja, književnici i izdavači. U Rusiji postoje dva jezičnih zakona: “O jezicima naroda Ruske Federacije” koji je prihvaćen 25. listopada 1991. godine i zakon “O državnom jeziku Ruske Federacije” – 1. lipnja 2005. godine.

Predsjednik Putin je na ovoj sjednici dao važan nalog glede ruskog jezika:

“Važnost ruskoga jezika bio je i ostao najvažniji zadatak za našu zemlju, za Rusiju gdje on služi kao temelj duhovno-povijesnoga zajedništva desetaka osebujnih kultura i naroda. On u velikoj mjeri osigurava suverenitet, jedinstvo i identitet ruske nacije”. Putin je tada posebno istaknuo kako Rusija kao država „snosi ogromnu odgovornost za stanje, očuvanje, razvoj i širenje ruskoga jezika u domovini i iseljeništvu“. Na sjednici Putin je izričito naredio da se pripremi jedinstveni skup rječnika i priručnika s normama suvremenoga ruskog jezika kao državnoga jezika Rusije. Propisane norme toga jezika moraju biti obvezatne za sve državne strukture, kako za organe izvršne, sudske i zakonodavne vlasti, tako i za škole i medije.

Hoće li i hrvatski narod ikada doživjeti nešto slično? Nisam pobornik Putinove imperijalne politike, ali u ovom slučaju treba mu odati priznanje.

Đuro Vidmarović