Ima li predsjednik Republike Hrvatske pravo na razgovor?

Svako jutro jedna kajgana – o neovisnosti i mutavosti

Pročitah na portalu TELESKOP da je bivša predsjednica Vlade RH u emisiji „RTL Danas“ komentirala i utrku za izbor Predsjednika Republike Hrvatske, koja je upravo u fazi prikupljanja potpisa i, de facto, na startu službene predizborne kampanje. Zapamtio sam ju po dvije i lako pamtljive i trajno uporabljive izjave. Jedna je bila „kud Ivo, tud i ja“, a druga da će vladati Hrvatskom kao iz sedla, jašući na konju, držeći uzde…

Na reagiranje „navukla“ me izjava s RTL-a, objavljena na spomenutom Portalu. Izjava je: “ Nije mi se svidjelo kad je o slučaju borbenih aviona rekla (misli se na aktualnu predsjednicu KGK, istodobno i kandidaticu za drugi mandat, op. P.) da je nekoliko puta o tome razgovarala s DORH-om. Ona kao predsjednica nema o čemu razgovarati s DORH-om ili USKOK-om koji su neovisne institucije”.

Dakle, uz već poznate podcjenjujuće izjave o predsjedniku RH kao fikusu, predsjedniku bez ovlaštenja, odnosno s vrlo ograničenim minornim ovlaštenjima, sada se tomu pridružuje i gotovo zabrana razgovora Predsjednika RH s bilo kim izvan predsjedničkih ovlaštenja ubilježenih u Ustav. Dio izjave „… nema o čemu razgovarati“ je decidirana, odrješita, štoviše, moglo bi se shvatiti kao više zapovijed, zapovjedni ton autoritativne osobe, a manje preporuka…

Državne institucije neovisne o predsjedniku RH

Ako je to tako, zašto se bivša predsjednica Vlade RH, o izjavi koje se radi, svojedobno kandidirala, između ostaloga, i za Predsjednika RH, zašto je toliko zainteresiranih koji upravo danas marljivo prikupljaju potpise, za mjesto na kojem će biti izabrani, ako budu, za koje iskusna političarka sa stažem kaže da ne smiju razgovarati izvan onoga što piše u Ustavu. Teško je reći radi li se u sadržaju izjave o preporučenoj dozi razgovorljivosti, ili preporučenoj dozi mutavosti.

Ne znam reći, kada se radi o pojmu ili aktivnosti – razgovor – je li to temeljno ljudsko pravo ili samo ljudsko pravo, koje se treba štititi, ili ne. Jer ljudska su prava vrlo nježne „biljke“ koje uspijevaju koliko se NGO ratare plaća, a plaća ih se selektivno. Kod nas bi i da je to tako, bilo ionako, ponovimo još jednom, rađeno uglavnom selektivno ili je to mogućnost koju treba izbjegavati ako se želi izbjeći reagiranju orkestriranih ETIKETATRANSFORMERSA. Uglavnom razgovor je, po mojem mišljenju, način odnosa među ljudima bilo koje vrste ili razine, od elite prema margini. U demokraciji bajkovito, ali i moguće, kada nekomu treba, i od margine prema eliti. Razgovara se uvijek sa svakim od kada dijete progovori do odlaska na drugi svijet. Ako su Ustavom određene ograničene ingerencije, mjerodavnost, birokratska ograničenja zadiranja u tuđe resore, postavlja se pitanje koje i kakve je to države Predsjednik RH?

Je li razgovor ljudsko pravo?

Bivša predsjednica Vlade RH je istaknula primjer sadašnje Predsjednice RH, očito tendirajući na takvu vrstu komunikacije i razgovora. Konkretno je navela DORH i USKOk uz naglasak da su to neovisne institucije. Jesu li to države u državi, ako su neovisne, je li RH neovisna ili ovisna država. I na kraju ovog mini niza pitanja, je li Predsjednik Republike neovisan? Svatko neka sebi odgovori sam sebi na ova pitanja.

Moje je mišljenje da su teorija i praksa izražavanja mišljenja i stavova o Predsjedniku Republike Hrvatske kao „fikusu“ bez ovlaštenja i ingerencija politički palijativ. Koristi se kada i kako komu treba u političkim bitkama kakve su, besplodne i prljave, u nas uobičajene. Svaki čovjek ima ljudsko pravo na razgovor. I Predsjednik Republike Hrvatske. Svaki čovjek, pa i Predsjednik RH ima pravo na inicijativu o bilo čemu i svačemu. Bez obzira na s jedne strane podcjenjivanje, i tomu sukladnu oštru i skupu borbu i novac za borbu za tu neučinkovitu, bumo rekli, poziciju, koju takvom čini, moguće ciljano, upravo njezin izvršitelj, gledano od prvog demokratski izabranog Predsjednika RH, nadalje… Ocjena je također vaša…

Omalovažavanje dužnosti predsjednikaRH – fikus

Zanimljivo bi bilo čuti ili pročitati ako i kada bi spomenute neovisne državne institucije DORH odbile prijedlog za razgovor s Predsjednikom te iste države. I njihovo obrazloženje.

Ako se prihvati da je mutavost preporučljiva izvan zacrtanog resora, onda svi današnji, osim kandidata koji traže ustavne promjene, pretendiraju na fikusastu lezilebovićku poziciju – po onoj narodnoj, što mi leži ovaj režim, para i pozicija ide, a ja ležim…

Borci za mutavost, ne svoju, ali drugih, itekako su glasni. Ako imaju što reći onda govore i razgovaraju kada njima odgovara, ne dopuštajući to drugima i etiketirajući ih. Demokratski. Deja vu.

DRAN

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo