N. Nekić: Sloboda čovjekova izbora

Sloboda izbora

Upoznala sam u životu vrlo malo slobodnih ljudi. Možda ih mogu nabrojiti na prste jedne ruke. Većina je sputana obvezama, dužna zbog nekog nedjela, ovisna o nekom moćniku, sebična poradi čuvanja položaja, obuzeta silinom poriva zgrtanja materijalnih dobara, bijedna u morama svakodnevice, zabrinuta za sudbinu djece. Tako mnogi odžive svoj život u neslobodi.

S druge strane postoji manji broj ljudi koji su bivajući lomljeni u zatvorima ili progonjeni do smrti, ostvarili san o slobodi pa i u trenutku najveće muke. Nismo svi rođeni za mučeništvo, ali snaga onih koji to mogu, koji požive u tom oksimoronu zatvorskih rešetaka i svjesne slobodne misli koja ih ne napušta, postaje i dio nas koji smo slabiji ili nismo iskusili takav paradoks. Poznavala sam takve ljude od kojih su neki poznati javnosti, a neki su utonuli u bezimenu masu žrtava jednoga represivnoga i zločinačkoga režima ili rata, pa i ovoga posljednjega obrambenoga Domovinskoga.

Neizostavno zastupati istinu ne tražeći alibi za kukavstvo i šutnju u nakaznom i opakom karakteru vlasti koju smo podnosili, mogli su oni koji su izašli iz onoga nepodnošljivoga inkognita (pseudonima, promjena imena i sl.) u kojem mnogi provedu život kao u mračnoj rupi pod zemljom.

Rekli smo kad je trebalo bar dio optužbi na laži i zločinačke namjere protiv hrvatskoga naroda, tražeći od samih sebe da ponos nadvlada strah i istina potre dokazima moćne i okrutne. Pisali smo i javno govorili i bili ponajviše usamljeni u moru vlastitih strahova, a sami nismo bili ni heroji ni hrabri preko neke ljudske mjere.

Poznavali smo staroga Tužitelja, onoga iz Gospodinova pustinjskoga iskušenja, i znali smo da je on simbol Vremena, ali ne Vječnosti. Biti jak kad stara Zmija misli da si slab, prisegnuti za svagda da ne ćeš napustiti Istinu i živjeti na političkoj dijeti okružen mračnim silama u svojoj hrvatskoj domovini, ružnim čudovištima koja se povremeno javljaju u nama samima u obliku ravnodušnosti, zaborava, nebrige, prijezira, kukavičluka. A to se događa svaki puta kad nastupi hrvatska šutnja i kada u sebi zatomimo potrebu za istinom. Ljudska je priroda sklona zabludama, konformizmu, užitcima, razumskim opravdanjima svojih slabosti, željom za mirnim snom bez odaziva svojoj savjesti. Svoju oštrinu razdjelnice dobra i zla, zamijenili smo tolerancijom i povlađivanjem neprirodnim zakonima, materijalnim dobitcima, trgovinom sa svojom savješću.

Otac Laži

A u toj našoj mirnoj savjesti najviše uživa Otac Laži. On je u nama, on je onaj protivnik kojega ćemo naći u svojem srcu, u svojem skupom odijelu, u svojoj fotelji, u svojoj garaži, u vikendici s pogledom na divni morski arkadijski pejzaž,u sjedalu Sabora na kraljevskom i banskom Griču, a isto tako i u nekada titovskim dvorima na Drugom brdu.

Onaj koji ima dio vlasti, trebao bi imati mudrost okružiti se boljima od sebe koji znaju da se ne može bježati pred stvarnošću, bježati od značajnosti u beznačajnost efemerija, u ništavilo kućnoga mira i umišljene vrline.

Kao dionik vlasti dobro treba ciniti brzo i neodvlačno: pomiluj branitelja domovine kad imaš pred sobom bolesna čovjeka koji je sve ostavio i pošao na krvoloka goloruk i s krunicom u rukama; pomozi ocu koji je u rat poveo i sina, pa i drugoga sina, pa i trećega sina pa i četvrtoga sina. Reci toj majci Kati neku lijepu riječ i postavi je na pijedestal heroine; pomozi im da nađu svoje mrtve i ne pristaj na manje od istine o njima; ne smješkaj se tiraninu i krvniku jer stojiš na mjestu kamo te stavio tvoj narod pa moraš biti izraz ponosa svoga naroda; slušaj kako mudri zbore o skromnosti u svemu pa i vanjštini; visoko digni čelo i ne guraj dlake u usta dok govoriš jer se gubi misao i smisao izrečenoga; ne odazivaj se sirenskome zovu površnih ukusa češljača i krojača, otužnih „stejđera“, budi jak, budi svoj. Budi slobodan sve do mjere da ne povrijediš maloga i nevidljivoga. Ne obećavaj ono što znaš da ne možeš izvršiti. Nikome se ne ulaguj. Izdat će te baš onaj kojem si vjerovao dok si bio moćan a on je imao koristi od tvoje moći. Ne vjeruj onima koji te samo tapšu po leđima i dive ti se.

Da, budi slobodan za odabir državničkoga puta pa ma kako završio trku. Snažan, samosvojan, pravedan, istinit, obrazovan osobito u poznavanju povijesti svoga naroda. Budi dostojanstven i naravan u svojoj ljudskosti, bez izvještačenosti. Dijeli laž od istine uvijek sam provjeravajući činjenice i ne dopusti da tebe ponize, jer time ponižavaju tvoj narod koji te izabrao.

Mnogi hrvatski intelektualci šute, neki govore uvijek isto jer nisu upali u zamke opisane u tekstu, neki su se pokajali za počinjene grješke i posvetili veliki dio života svojoj domovini, neki mladi zadojeni velebnim obećanjima sjajnoga života tamo negdje i obuzeti prkosom nalik na revoluciju koja kaže da želi odmah i sada na licu mjesta sve i sva, završit će onako kako se to uglavnom već stotinama godina zbiva – povratkom korijenu, a kad budu umirali shvatit će da su starčevićanci. Možda ne će svi biti spremni to priznati, ali duboko u duši čekat će ih upravo on, sinonim za tvrdu istinu, odricanje, skromnost i dar ljubavi za onaj dio sebstva koji se zove pripadanje narodu.

Nevenka Nekić