RAGUŽ ZA HMS: Oni koji osporavaju potrebu osnivanja HZ HB su neprijatelji Hrvata

Razgovarao: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

-Vanjske okolnosti bile su proces raspada Jugoslavije te mirovno posredovanje međunarodne zajednice u tom procesu, a unutarnje, politička neslaganja tri konstitutivna naroda oko budućeg statusa BiH, u ili izvan Jugoslavije, te teritorijalnog unutarnjeg državnog uređenja Bosne i Hercegovine nakon stjecanja njezine neovisnosti. Bošnjaci, Srbi i Hrvati, nisu mogli, u to vrijeme, nažalost, kao i danas, naći zajedničko rješenje kakva treba biti BiH, unitarna, konfederalna ili federalna država, kaže Raguž.

HMS: Je su li osnivanje HZ HB i kasnije HVO-a bili jedini mogući izbor da bi se Hrvati u BiH obranili i sačuvali svoj politički subjektivitet?

RAGUŽ: Oni pojedinci ili skupine iz međunarodne zajednice ili iz BiH koji Hrvatima osporavaju pravo na samoorganiziranje kroz HZ HB, nakon stradanja Ravnog i sudbine Vukovara naši su politički protivnici ili bolje kazano veliki su neprijatelji hrvatskom narodu. Samo neprijateljstvo može biti razlogom negiranja našeg prava na samoorganiziranje kroz HZ HB. Nedvojbeno je kako bi bez HZ HB i bez Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) Hrvate u BiH zadesila sudbina Hrvata iz Vukovara, Bošnjaka iz Srebrenice ili Srba iz Podrinja, a većinu Hrvata iz Središnje Bosne sudbina naših sunarodnjaka iz Zenice, Kaknja, Vareša ili današnje Republike Srpske. Kriminaliziranje HZ HB znači zapravo negiranje prava na politički subjektivitet i slobodu hrvatskog naroda u BiH.

HMS: Što bi se dogodilo da je hrvatsko politički vodstvo prihvatilo da se, recimo, Hrvati bore u postrojbama ARBiH, koju je bošnjačko političko vodstvo predstavljalo kako multinacionalnu i jedino legalnu vojnu formaciju u BiH?

RAGUŽ: Na kraju rata 31.12.1995. godine, bilo je 211.036 pripadnika Armije RBiH čija je nacionalna struktura bila sljedeća: Bošnjaka 203.368, Hrvata 2.283, Srba 1.087 dok su ostali bili Jugoslaveni i pripadnici nacionalnih manjina. Koliko se bošnjačka vojska ARBiH bez opravdanja zvala ARBiH govori i podatak da je u HVO-u bilo više Bošnjaka, nego u ARBiH Hrvata. Hrvati su postupili slično kao i Srbi i Bošnjaci te organizirali svoju vojsku HVO-e. Neki Hrvati, u manjem broju, su zbog okolnosti u kojima su se nalazili bili u ARBiH. Opet, slično, iako u većem broju i jedan broj Muslimana (Bošnjaka) odlučio je biti u HVO-u, što je bila stvar njihova izbora ili okolnosti u kojima su se nalazili. Hrvatsko političko vodstvo u BiH nije moglo prihvatiti da se, Hrvati bore u postrojbama ARBiH, koja je od njezinog osnivanja zamišljena kao bošnjačka vojska, jer bi to bilo nemoguće kao što su pokazali kasniji događaji u ratu na području BiH.

HMS: Koliko je u proteklom ratu ubijeno Bošnjaka, od strane HVO-a, koliko ih je prošlo kroz logore i protjerano, a koliko je ARBiH ubila Hrvata i protjerala, koliko je Hrvata prošlo kroz logore?

RAGUŽ: Zanimljivo je istaći prema više međunarodnih i domaćih istraživanja, da je s područja pod nadzorom Muslimana (Bošnjaka) u Bosni i Hercegovini protjerano, ili su napustili taj prostor zbog ratnih okolnosti, 170.000 Hrvata, a iz Republike Srpske 142.000 Hrvata. Prema rezultatima istih istraživanja s područja pod vlašću Hrvata u Bosni i Hercegovini u razdoblju 1991.-1995. godine protjerano je, ili su napustili taj prostor zbog ratnih okolnosti, 52.000 Bošnjaka. U ratu Hrvata i Bošnjaka stradalo je, i na jednoj i na drugoj strani, ukupno 8.000, odnosno oko 4.000 Bošnjaka i 4.000 Hrvata, skoro podjednako na obje strane. U logorima i zatvorima bilo je ukupno 30.000 Hrvata i Bošnjaka, odnosno po 15.000 na obje strane.

HMS: Kako je s obzirom na te podatke moguće da su dužnosnici Herceg Bosne i HVO-a u Haagu za zločine nad Bošnjacima osuđeni na 273 godine zatvora, a bošnjački generali za zločine nad Hrvatima na samo 5,5 godina zatvora?

RAGUŽ: Za zločine nad Hrvatima na Haškom kaznenom sudu osuđena su dva zapovjednika bošnjačke vojske ARBiH na ukupno 5,5 godina zatvora, general Hadžihasanović na tri i pol godine, kako ste kazali, i pukovnik Kubura na dvije godine zatvora.Nečuveno svakako, ali sudskim konstrukcijama i bošnjačkim medijskim ponavljanjima osmišljenih laži, nažalost to se dogodilo. U dobrom dijelu hrvatske javnosti u BiH sve se više razvija uvjerenje kako su navedene presude bile ustvari naručene pravosudne istine kojima je bio cilj nametanje političkih rješenja za BiH što neće u budućnosti donijeti ništa dobroga ovoj zemlji koja vapi za istim kriterijima poštovanja žrtava i osude zločinaca na svim stranama kao temeljnim pretpostavkama za pomirenje i trajni mir u budućnosti.

HMS: U hrvatskoj javnosti špekulira se kako je presuda Haškog suda protiv dužnosnika HR HB dobro plaćena, kako bi se Herceg Bosna, mogla sotonizirati, te borbu za ustavom zajamčena prava Hrvata kao suverenog naroda proglašavati fašističkom, zločinačkom, retrogradnom. Koliko su takve špekulacije utemeljene?

RAGUŽ: Bili smo svjedoci nečuvenih postupaka tužitelja i sudaca Haškog kaznenog suda i njihove šetnje po BiH u organizaciji bivših pripadnika ARBiH, izravnih sudionika u bošnjačko-hrvatskim ratnim sukobima u BiH. O kakvoj se nepristranosti Haškog kaznenog suda može govoriti kada se njegovi sudci i tužitelji stavljaju na takav način na stranu jedne od sukobljenih strana sijući opravdane sumnje u hrvatskoj javnosti u BiH. Vrijeme, ali i potrebna istraživanja mogu potvrditi ili odbaciti takve špekulacije. U realnoj stvarnosti BiH, od 1991.-1995., vidjeti u HZ HB nelegalnu, jednonacionalnu paradržavnu tvorevinu, a ne vidjeti to isto na drugoj ili trećoj strani, mogu samo propagandni manipulatori, plaćenici i nasilnici, međunarodni i domaći, koji žele vladati nad drugim narodima mimo njihove demokratske političke volje.

HMS: Kako bi danas izgledala BiH da je u Daytonu Herceg Bosna, kao i RS-a, prihvaćena kao jedna od tri federalne jedinice, koje tvore BiH?

RAGUŽ: Danas najveći dio bošnjačke političke elite želi od BiH napraviti svoju bošnjačku nacionalnu državu. Srpska politička elita nastoji očuvati i učvrstiti Republiku Srpsku, dok se Hrvati u BiH bore za očuvanje političkog subjektiviteta i mogućnosti biranja svojih političkih predstavnika u institucijama vlasti u BiH. Kako Bošnjaci ne mogu, bar u skoro vrijeme, napraviti svoju nacionalnu državu od cijele BiH jer u sadašnjim okolnostima nije moguće ukinuti Republiku Srpsku nastoje u međuvremenu na račun Hrvata, napraviti od Federacije BiH svoj bošnjački nacionalni entitet, u dobrom dijelu sličan Republici Srpskoj. Da je u Daytonu Herceg Bosna, prihvaćena kao jedna od tri federalne jedinice, koje tvore BiH bilo bi to, ne samo, ostvarenje ravnopravnosti Hrvata u BiH u odnosu na Bošnjake i Srbe, nego bi nedvojbeno postojanje Herceg Bosne bilo i siguran oslonac miru i stabilnosti BiH.

HMS/https://hms.ba/Hrvatsko nebo