NA DANAŠNJI DAN: 65 godina od najteže tramvajske nesreće u Hrvatskoj

Poginulo je 19 osoba, a 37 ih je teško ozlijeđeno.

Tramvaj jurio 80, 90 km/h

U trenutku kad je nesretna trinaestica iskočila iz tračnica, vozila je brzinom od oko 80 – 90 kilometara na sat, što je bilo znatno više od dopuštene brzine na tom području.

Tragedija se dogodila u nedjelju, uoči Svih svetih oko 9 sati prije podne, samo dvije minute nakon što je tramvaj prepun putnika krenuo s Mirogoja po strmoj dionici prema Gupčevoj zvijezdi.

Vozač tramvaja, motornih kola bez prikolice u kojima je bilo 56 putnika, počeo se spuštati nizbrdo, a kada je ulazio u prvi zavoj, primijetio je da tračnička kočnica ne radi. Pokušavao je zaustaviti tramvaj, ali uzalud.

Od tramvaja ostala samo hrpa željeza

Kad je htio zakočiti ručnom kočnicom uz sipanje pijeska, kola su na nizbrdici već dobila takvu brzinu da je bilo prekasno. Tramvaj je jurio sve brže i na zadnjem zavoju ispred Gupčeve zvijezde iskliznuo iz tračnica prema drugoj strani ceste i prevrćući se udario u tri stabla i čelični stup.

U stravičnom prevrtanju pri brzini oko 90 kilometara na sat poginulo je 19 putnika, a 37 ih je teško ozlijeđeno. Od tramvaja broj 13 ostala je samo hrpa željeza.

Nakon iscrpne istrage utvrđena je vozačeva krivnja jer je neoprezno i nepropisno krenuo i nije pravodobno kočio ručnom kočnicom, ali utvrđeno je i  da su tramvajska kola bila prilično istrošena te možda nisu niti smjela biti u uporabi.

Zbog te je nesreće ukinut tramvajski promet na relaciji Gupčeva zvijezda-Mirogoj, a zajedno s njim i nesretni tramvaj broj 13, koji je u promet vraćen tek 1996. godine.

“Poginuli su svi iz stražnjeg dijela tramvaja”

S jednim od preživjelih putnika razgovarao je reporter HRT-a prije nekoliko godina. U prilogu za emisiju “Hrvatska uživo” Željko Horvatić, u vrijeme nesreće 20-godišnjak, kazao je kako godinu dana nakon nesreće nije mogao stupiti nogom u tramvaj.

On tvrdi kako su za nesreću krivi kontrolori jer ih je vozač upozorio da nema pijeska za alternativni mehanizam kočenja.

“Tramvaj nije bio nakrcan… Vozili smo se i odjednom se tramvaj prevrnuo na lijevi bok i odsklizao… Zaustavio se na željeznom stupu. Oni koji su bili u stražnjem dijelu tramvaja su poginuli, a mi naprijed smo bili zatrpani njihovim leševima”, ispričao je preživjeli Horvatić.

“Bila sam u blizini prednjeg dijela tramvaja. Kada su kola pojurila velikom brzinom bilo nam je svima jasno da će doći do nesreće. Kočnica kao da nije radila. Vidjela sam kako se kondukter uznemirio i probijao prema stražnjem dijelu. Odjednom sam začula povik: Lezite!. Ja sam odmah legla i to mi je spasilo život”, rekla je tada za Večernji list jedna od žena koja je preživjela ovu nesreću.

“Krvavi muškarac ležao mi je na nogama”

“Svi smo mi vidjeli da nešto nije u redu, pa sam čula da ljudi viču da treba kočiti. Bila sam u sredini kola, ne znam je li se kočilo.

Znam da su to bili strašni trenuci, jer smo već kod prvog zavoja bili načisto s tim da jurimo u nesreću. Već koju sekundu poslije kola su počela posrtati, a oko mene se sve odjednom počelo okretati. Ubrzo zatim začula sam strahoviti tresak, čini mi se samo jedan.

Udar je bio vrlo jak, a kada se sve smirilo vidjela sam muškarca koji je bio sav u krvi i ležao mi je preko nogu. Bio je mrtav. Kada sam se sama počela izvlačiti osjetila sam oštru bol u lijevoj nozi. Bila je slomljena”, ispričala je druga žena za Večernji list te davne 1954. godine.