Zorica Vuković: “FINCI” 1

„Ja sam jučer dosta temeljito, na početku sjednice Vlade i u nastupima u medijima, sasvim jasno hrvatskoj javnosti objasnio stav Vlade, HDZ-a i mene o cijelom ovom problemu koji traje nekoliko tjedana. Pupovac je, na svoj način i u svom stilu, reterirao od stavova od prije dva tjedna, a koje smo jasno odbacili ja i svi drugi akteri na političkoj sceni. On će se kao saborski zastupnik ponašati kao zastupnik HDZ-a, kao lojalan član HDZ-a, a to je sto posto,“ drobio je Plenković tijekom posjeta Krapinsko-zagorskoj županiji, nakon što je Vučićev potrčko zacvilio i digao ‘prašinu’ ugroženosti, osmišljenu u lažljivom bizantskom stilu.

„Meni je bitno da sam ja protumačio onako kako to zaista je i to je stav stranke (stranka to sam ja). …Moja politička logika je da tenzije smanjujem, da nasilje osudim, (pojavu osuditi, plačljivca spasiti) da kažem da je policija munjevito otkrila kaznenog djela s predumišljajem u Uzdolju. Netko tko je par dana nakon toga spreman doći u Ceranje Donje i napisati ‘Ubij Srbina’ taj ima za cilj destabilizirati situaciju u Hrvatskoj,“ opet će Plenki, ali ne reče tko je to i što je, ustvari, policija otkrila.

Da baš svi ne misle kao on, konstatirao je Miro Kovač, ali je Plenki opet spašavao Vučićeva vojnika:  „Njegov stav (Kovačev) je za politiku HDZ-a i Vlade kompletno irelevantan. On utječe na politiku HDZ-a isto kao građanin Finske u Finskoj.“ Što je ovim mislio? Je li Kovač Miro postao ‘finac’ u vlastitoj zemlji ili su ‘finci’ HDZ-a Finskoj irelevantni. Kako bilo, bahatost je bahatost: „Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!“ Lk 12,9. Ali bahatost ne zna da je sve prolazno i da će jednog dana morati položiti račun.

No, pokazalo se da je europska parlamentarka, građanka Finske, neka Tytti Tuppurainen uskliknula 18. rujna u Strasbourgu kako je Europa sam med i mlijeko i da su oni (EU zastupnici) jedina generacija koja nije iskusila rat. Kako su EU parlamentarci inače obrazovan i uviđavan svijet, baš kao što su njihovi prethodnici žmirili, začepljenih ušiju 91., podsjetila ju je Ruža Tomašić da baš nije u pravu: „Htjela sam govoriti o komunizmu, fašizmu i nacizmu, ali nisam mogla prijeći preko toga gospođo Tuppurainen i gospodine Avramopoulous, kada tvrdite da smo mi jedina generacija koja nije iskusila rat. Gospodo, Hrvatska nije bila članica Europske unije 1991. godine, ali je bila i ostala dio Europe. Vrijeđa me da zaboravljate srbočetničku agresiju na Hrvatsku uz pomoć jugo-vojske, tada treće vojne sile u Europi. Gospodo, braneći svoju neovisnost i slobodu, u Hrvatskoj je poginulo 8 257 hrvatskih branitelja i 5 657 civila, među njima puno djece. Još uvijek tragamo za negdje oko 1 200 nestalih, a da ne spominjemo milijarde eura štete počinjene u ratu. Za jednu malu Hrvatsku od 4,3 milijuna stanovnika, to je velika tragedija za koju je dijelom kriva i inertnost Europske unije pa sam očekivala da ćete spomenuti ovaj rat nametnut Hrvatskoj 1991., makar usputno,“ podučavala je Ruža Finkinju i Bizantinca. Je li bilo koristi?

Isti je dan u Hrvatskom saboru bio tzv. aktualni sat na kojem je Hrvoje Zekanović postavio nekoliko pitanja Plenkoviću. Pita ga, između ostalog, Hrvoje: „Znate li koja osoba nedostaje danas u Šibeniku na proslavi Rujanskog rata, a bila je ključna u obrani Šibenika u ’91. godini?“

„Što se tiče ovog pitanja o vezi Rujanskog rata u Šibeniku, ja ne znam na koga vi mislite. Jeste l’, možda to vi? Ja ne znam… Ja sam pretpostavio logički, kada sam htio reći vjerojatno ste to vi, možda ste to vi,“  petljao je veliki poznavalac povijesti Domovinskog rata, okrećući se prema generalu Krstičeviću, koji se sfrkao, želeći propasti pod stol od stida. A, kad je vidio da mu odgovor nije baš dobar, Plenki je počeo ‘obrambeni rat’: „Ako i jedna vlada obilježava sve bitke Domovinskog rata, onda je to ova vlada.“

Doista, obilježavaju. I treba obilježavati, a čini mi se da je to po onoj generala Philipa Sheridana iz 1860.-te kada je izrekao poznatu rečenicu: „Samo je mrtav Indijanac dobar Indijanac.“

Zekanović, koji je u doba bitke za Šibenik, bio tinejdžer, odgovorio je: „Nisam ja bio ključna osoba u Rujanskom ratu. Ključna osoba je general Milivoj Petković, zapovjednik 113.-te šibenske brigade koji sada čami u Hagu.“

A kako stvar stoji s hrvatskim braniteljima?

U evidenciji je 508 325 hrvatskih branitelja. Krajem 2018. godine živih je 438 437. U radnom odnosu je 192 305 branitelja,a nezaposlenih je 63 236 i oni nemaju primanja.  U Domovinskom ratu poginula su 8 394 branitelja, nestalo ih je 438, a 56 994 su ratni invalidi. Od početka Domovinskog rata, umrlo je više od 61 000 branitelja. 

Evidentirano je da je suicid je počinilo 3 267 hrvatska branitelja. Jakov Sedlar je snimio dokumentarac o ovim teškim temama. Film se zove 3069, jer je toliko branitelja počinilo suicid kad je on počeo snimati film prije dvije godine. Dakle, za vrijeme Plenkovićeve vlade, ubilo se još 198 branitelja.

Da se podsjetimo suđenih i osuđenih hrvatskih branitelja. Osuđen je Mirko Norac, organizator obrane  Gospića i Like. Suđen je i osuđen Vladimir Milanković iz Siska 2011. na osam godina zatvora za navodno ubojstvo civila, a Vrhovni sud mu je povisio kaznu na 10 godina zatvora. U zatvoru je umro branitelj Siska i Banije Đuro Brodarac u vrelom srpnju 2011. kada je ministar pravosuđa bio Dražen Bošnjaković, a Kosorica premijerka. Suđen je i osuđen Tomislav Merčep koji je nakon organizacije obrane Vukovara došao u Pakrac u komu je vladao totalni kaos (sjetimo se dr. Šretera) gdje srpski ekstremisti nisu dozvolili da se provedu ni prvi demokratski izbori. Vrhovni sud je teško bolesnom Merčepu povisio kaznu s 5 na 7 godina zatvora. Sudili su generalu Gotovini i Rahimu Ademiju iz Dalmacije, herojima Domovinskog rata, čiji bi ratni putovi teško bili opisani jednom rečenicom. Sudili su generalu Mladenu Markaču rodom iz  Đurđevca, iz Podravine, sudionik Bljeska i Oluje. Sudili su Branimiru Glavašu, organizatoru obrane Osijeka… Obuhvaćeni ‘zločinci’ diljem Lijepe naše, a da o tuzi zbog Darija Kordića i šestorke iz BiH da ne govorim.

Toliko o vijencima i obilježavanjima obljetnica, jer o ovom ‘zlatni’ predsjednik vlade šuti. Ali se zato prolomio krik smijenjenog istražitelja zločina u Vukovaru na FB zbog obmana i laži. 

Nikola Kajkić (FB): Moram reagirati, moram … koliko god dosadan bio!

Nećete vjerovati …danas (3.10) je Županijski sud u Osijeku podigao optužnicu protiv Nikole Dukića zvanog Giđa, (sakrili su mu identitet, imaju naravno i razlog za to). Tereti ga se da je iz hangara izveo osobu pod nadimkom Kole i usmrtio ga? Žalosno, žalosno… Ovo temelje na iskazu stvarnog počinitelja koji živi u Engleskoj i sve krivo i lažno govori da bi sa sebe skinuo odgovornost. Ali nećeš banditu!!

Evo istine: NIKOLA DUKIĆ zvani GIĐA u Srbiji izdržava zatvorsku kaznu od 40 godina u Padejskoj skeli. Nikada neće izaći živ na slobodu. Toliko o NIKOLI DUKIĆU i ovoj smiješnoj optužnici … sve vam je jasno. Sa Dukićem sam razgovarao. Nećete vjerovati: sve ih je prokazao. Sve. Neću više šutjeti pa što bilo da bilo. Iz Hangara je te večeri izveden Darko Kovačić zvani Kole, kojeg je vjerujte ubila druga osoba, a ne Nikola Dukić zvani Giđa. Ubio ga je kako sam i naveo lik koji živi u zemlji EU a ne u Srbiji. Tu večer 20/21.11.1991 iz hangara na Ovčari zajedno sa Koletom izveden je i Ivan Vulić zvani Salaš. Njih su prije izvođenja iz hangara pred očima svjedoka tukle dvije osobe. Meni je ta osoba, koja ju je izvela, rekla da ih nije tukao nego davao cigaretu da puši, sto je naravno laž; svjedoci su mi rekli drugačije. Svjedoci  su mi rekli da ih je izveo obojicu i da je rekao da ih vodi da ih ubije. Nikakve cigarete, nikakvo spašavanje …laž i konstrukcija!!

Ali svima nam je jasno, da sve dok ova ‘koalicija’ ne ode s vlasti nema istine. Istina je voda plitka u ovom slučaju. Ja iskreno vjerujem da ćemo dobiti priliku reći istinu i kazniti prave krivce i to uskoro. Ja ništa ne govorim napamet niti bez argumenata, ali zaista je sve ovo smiješno i žalosno. Obitelji ovih ubijenih heroja ne zaslužuju ovo poniženje. Ovo  je sramota! Nemam riječi.  Stvarni počinitelj živi u zemlji EU. Na slobodi je i nije u optužnici. Treba nas sve biti sramota sta se radi i kako se radi!

Povodom Dana neovisnosti u dvorištu franjevačkog samostana postavljen je popis svih poginulih i nestalih u agresiji i obrani Vukovara. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, župnik u Šarengradu. Početak prikupljanju popisa svih žrtava krenuo je u vrijeme došašća 2017. godine. Zahvala za ovo djelo pripada mnogima, a ponajprije radnom timu koji čine Antonija Zaoborni, Marija Hardi, Ena Mor i Darko Raguž, dobročiniteljima fra Jozi Grbešu i braći franjevcima iz Franjevačke kustodije sv. Obitelji u Chicagu. Zahvale slijede Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru i ravnatelju dr. Anti Nazoru, Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar i pomoćniku ravnatelja dr. Draženu Živuću, brojnim udrugama, društvima i mjestima iz bivše općine Vukovar, te Uredu državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji koji je provjerio popis.

„Moralo je proći 28 godina kako bi bio kompletiran popis žrtava. Na popisu se nalazi imena 2 717 osoba, a među njima nalaze se svi poginuli branitelji, pripadnici civilne zaštite u gradu Vukovaru, svi zatočeni i ubijeni u srpskim koncentracijskim logorima, brojni nestali, hrvatski branitelji iz drugih gradova koji su došli braniti Vukovar. Njihova imena nalaze se na najčasnijem mjestu s pogledom na Vukovar i rijeku Dunav. Vječno mogu promatrati kako grad živi i kako Dunav teče,“ rekao je gvardijan fra Ivica Jagodić.

Zašto to nisu učinile državne institucije koje su za to plaćene?

Ne mogu. Jer se bave korupcijom.

Tako je  Plenkovićev ‘stručnjak’ za okoliš, pravnik Tomislav Ćorić,  kao ravnateljicu Nacionalnog parka Krka zaposlio Nellu Slavicu, s dvostrukom partijskom iskaznicom: HDZ i HNS, a nije zaposlio braniteljicu dr. sc. Ljiljanu Zmijanović, koja je doktorirala na temi Poslovna ekonomija u turizmu i ugostiteljstvu. 

Stalno prozivanje ustaša i cmoljenje nad ugroženošću ‘nejači’ razotkriva statistika ako se usporedi popis stanovništva Jugoslavije iz 1931. s onim iz 1948. godine. Pravoslavno  stanovništvo imalo je porast od 14,7 % (oko milijun ljudi), dok su katolici, u istom razdoblju imali pad od 0,3 % (18 000) ljudi. Ako se uzme u obzir činjenica da je drugim popisom obuhvaćen teritorij naseljen većinom katolicima koji nije obuhvaćen prvim popisom (Istra, Rijeka, Zadar) onda je taj pad značajno veći. Da su katolici imali porast 14 % kao pravoslavni, bilo bi ih oko 800 000 više, a ako se tome dodaju navedeni teritoriji u drugom popisu, ispada da nedostaje oko milijun katolika. Gdje je nestalo milijun katolika u razdoblju 1931.-1948.? To govore brojke, a i materijalnih dokaza ima napretek. Tu leži i odgovor tko je u stvarnosti i nad kim počinio genocid. 

Nedavno su u Gračanima sahranjene 294 žrtve VI. ličke proleterske brigade Nikola Tesla pod zapovjedništvom Đoke Jovanića. Na njihovu grobu piše da su poginuli u II. svj. ratu. No oni nisu poginuli u ratu. Mučki su ubijeni 10. i 11. svibnja 1945., po završetku rata. Veliki broj njih je bio srednjoškolskog uzrasta. Sanitarni inspektor Miroslav Haramija je zapisao da je bilo 783 žrtve. Gdje su pokapani ostali?

Kada su počela ova masovna ubojstva Hrvata, od strane Srba, pisao je Miroslav Krleža: „U Odesi je počelo. U krvavoj Odesi, u ‘Kanatnom zavodu’, gdje se masakriralo en mass i gdje su pokapajući mrtvace rekli onom grobaru, da ne treba da znade tko su ti ljudi, ‘jer to su Hrvati’. U Odesi se klalo, tamo su pucale kosti i tamo su se davili utopljenici.“ Ubijeni su zato što nisu pristali biti Srbi. Koliko se o tome uči u hrvatskim školama?

Nastavilo se stupanjem u babilonsku tvorevinu, nazvanu Jugoslavija. Već 5. prosinca 2018., Pusićkin predak naredio je na Jelačić placu da se puca u demonstrante koji je nisu željeli. Pucnji su nastavljeni 1928. kad je ubijen Stjepan Radić, Đuro Basariček i Pavle Radić, a ranjeni Ivan Pernar i Ivan Granđa u Narodnoj skupštini u Beogradu.

Milana Šufflaya hrvatskog književnika, prevoditelja, povjesničara i političara dotukli su čeličnom šipkom ili čekićem ispred njegova stana u  centru Zagreba. Umro je od posljedica atentata slijedeći dan 19. veljače 1931. godine. Ubili su ga policijski agenti Kraljevine Jugoslavije Ljubomir Belošević i Branko Zweger pripadnici režimske organizacije Mlada Jugoslavija. Poslije ubojstva srbijanski kralj ih je sklonio u Beograd i nije dopustio da se, poslije uspostave Banovine Hrvatske, izruče Zagrebu za okrutno i podmuklo ubojstvo hrvatskog znanstvenika i velikana čije je ubojstvo u svijetu izazvalo velike proteste o čemu pišu svjetske novine: Tribuna, San Francisco Examiner, Berliner Tagblatt, Chicago Herald, Frankfurter Zeitung. 

Između ostalog, Albert Einstein i Heinrich Mann preko Međunarodne lige za prava čovjeka pozvali svjetsku javnost na prosvjed zbog ovog zločina. njihovo pismo je objavljeno u New York Timesu:

„Istaknuti prijatelji!

Ne možemo dopustiti da prođe prilika da upozorimo Međunarodno udruženje za ljudska prava na događaje koji su doveli do ubojstva hrvatskog znanstvenika dr. Milana Šufflaya 18. veljače 1931.. Kada je znanstvenik išao kući tog dana, na ulici Zagreba je napadnut odostraga i, prema izvještajima koje smo primili, ubijen željeznom šipkom. Idući dan podlegao je teškim ozljedama. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj 22. veljače, kraj drugih hrvatskih mučenika.

Profesor Milan Šufllay je bio poznat po svojim brojnim istraživačkim člancima i aktivnostima. Zagrebačke novine, ipak, nisu mogle izvještavati o aktivnostima ovog znanstvenika. Obavijest o smrti je oduzeta, a telegrami sućuti se nisu smjeli slati. Nije bilo dozvoljeno objaviti vrijeme pokopa, a vješanje zastave tugovanja na zgradu Sveučilišta bilo je zabranjeno. Studenti koji su bili na pogrebu su protjerani iz Zagreba od strane policije, a hrvatske nacionalne trobojnice koje su ukrašavale vijence su uklonjene.

Ime ubojice, Branka Zwegera, se zna. Organizacija čiji je član je također poznata (Mlada Jugoslavija). Znano je da je ubojstvo dogovoreno u noći između 11. i 12. veljače u stanu koji pripada zapovjedniku grada, generalu Belimarkoviću. Brkić, Godler, Marčec i ubojica Zwerger su članovi Mlade Jugoslavije, organizacije koja je sudjelovala u atentatu. Unatoč tome, zagrebačka policija je objavila 19. veljače da je ubojica nepoznat.

Sljedeće činjenice su prethodile ubojstvu profesora Šufflaya:

1. Prilikom posjete kralja Srbije Zagrebu u siječnju, velik broj poznatih ličnosti – hrvatski vođa dr. Vlatko Maček, dr. Ante Trumbić, dr. Mile Budak, sveučilišni profesori dr. Filip Lukas, dr. David Karlović, dr. Milan Šufflay i drugi – su dobili prijeteća pisma s potpisom ‘Za kralja i otadžbinu’, prema kojima će njihovi i životi njihovih obitelji biti u opasnosti ako bude demonstracija ili prosvjeda tijekom posjeta.

2. Kralj Aleksandar je održao javni govor terorističkoj organizaciji Mlada Jugoslavija, u kojoj je govorio o uklanjanju hrvatskih predstavnika koje je izabrao narod, što je i proveo u djelo. Rekao je: ‘Uklonio sam zastupnike’. On je inicirao i dao zapovijed da formalno uklanjanje iz parlamenta postane i fizičko, trajno, uklanjanje 20. lipnja 1928., kada su hrvatski vođe ubijeni u parlamentu u Beogradu, treba biti uzet kao nit vodilja.

3. Nakon toga, vladini mediji su tražili od javnosti ubojstvo hrvatskih vođa. O tom se pisalo u vladinim novinama ‘Naša sloga’ u Sušaku 19. veljače: ‘Glave će biti razbijane’.

4. Iste noći, profesor Šufflay je ubijen u Zagrebu. Drugi primjer otvorenog poziva na ubojstvo je članak od 28. veljače u splitskim novinama ‘Zastava’, dok su ostali pozivi objavljeni u mariborskim novinama Jugoslaven. Neki članovi Mlade Jugoslavije koji su imali zadatak obaviti ubojstvo Hrvata u stranim zemljama, su 12. ožujka u Beču uhvaćeni u pripremama za ubojstva i predani su bečki sudovima na postupanje.

Delegacija hrvatskih nacionalnih zastupnika predala je Ligi naroda u Ženevi memorandum datiran na 25. siječnja 1930. koji je poslan i vladama i organizacijama svih kulturnih država, u kojem se upozorava na situaciju u Hrvatskoj. Memorandum je bio optužba pred cijelim svijetom protiv apsolutističke vladavine Kralja Srbije i protiv terora i horora vladavine protiv hrvatskog naroda. Kako činjenice pokazuju, strava je od tada postala samo gora. S obzirom na alarmantno stanje stvari, tražimo od vas, Međunarodne organizacije za ljudska prava, da poduzmete sve potrebne mjere da stanete na kraj ovoj beskrajnoj i nasilnoj tiraniji.

Ubojstvo kao sredstvo postizanja političkih ciljeva se ne smije tolerirati. Slavljenje ubojica kao nacionalnih heroja se ne smije tolerirati.

Smatramo da je dužnost Međunarodne organizacije za ljudska prava da traži od svih koji poštuju slobodu i ljudska prava nacija, da se suprotstave tiraniji koja vlada Hrvatskom i počnu dostojanstvene prosvjede. Sve zemlje, osobito Francuska, Njemačka, Poljska, Austrija, mjesta gdje Međunarodna organizacija za ljudska prava djeluje, imaju odgovornost djelovanja kao štit za ovu malu, miroljubivu i prosvijetljenu naciju.

Čekamo vaš odgovor i šaljemo vam srdačne pozdrave.

Njemačka liga za ljudska prava Albert Einstein, Heinrich Mann, travanj 1931., Berlin“

Godinu i pol kasnije, 7. lipnja 1932., nije uspio atentat na Mile Budaka. Ali su ga dohvatili ’45. 

Prilično čudno sa scene je nestao Ivo Pilar 1933. godine. Ali to zahtjeva još jedan članak. 

Uz pomoć ‘suhih zlata iliti hrvatskih Juda’ ubojstva su se nastavila do momenta kad je Franjo uskliknuo: „Imamo Hrvatsku!“

Kako to danas rade? 

Imaju kriške limune, Uzdolje, imaju ćirilične ploče, arsiće, pravoslavne popove i naravno biltene, revizionističko ustaštvo, te ‘prijatelje u svijetu, koji će sve to objaviti …’suha zlata’ i Lore Vidović koja će sve blagosloviti. Čudo je kako broje ‘krvna zrnca’. Imaju novaca i prate sve. I opet je izašao Bilten SNV, plaćen iz hrvatskog državnog proračuna, koje je odobrila Plenkovićeva vlada, s uvodnim tekstom o npr. nepoćudnim portalima:

 „U 2018. godini nije zabilježeno značajnije pokretanje novih internetskih portala putem kojih bi se promovirao historijski revizionizam, ustaštvo i pozivi na nasilje, ali je već postojećim portalima porasla čitanost, a neki su od njih i učvrstili svoju mainstream poziciju. Interesantnu promjenu bilježi portal Direktno.hr, koji je prije bio jedan od vodećih desno-revizionističkih portala, a sada je pod novim uredništvom zauzeo poziciju koja je desno-konzervativna, ali s vidno smanjenom tendencijom govora mržnje i historijskog revizionizma, iako je to i dalje konstanta što se tiče nekih kolumnista koji tamo pišu (npr. Davor Dijanović i Zvonimir Hodak). Za razliku od ranijih godina, povećala se aktivnost na najgledanijoj video-platformi na internetu — YouTubeu. Tako je vrlo popularan u desnim i nacionalističkim krugovima postao podcast Projekta Velebit koji vodi i uređuje Marko Jurič, nekadašnji voditelj emisije Markov trg na Z1 televiziji, zbog kojega je Z1 TV bila kratko sankcionirana jer je u svojoj emisiji pozivao na nasilje protiv mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija te poticao korištenje ustaškoga pozdrava ‘Za dom spremni’. Protiv Juriča je zbog toga i podignuta kaznena prijava. Osim Juriča, podcast Velebit vode još Marko Ljubić (kolumnist portala Narod. hr), Domagoj Pintarić (samozvani stand-up komičar i zagovornik ideje o ravnoj Zemlji) i Dražen Stjepandić (novinar portala Tjedno.hr i bizarni književnik). Što se tiče ostalih internetskih medija, valja, već standardno, izdvojiti Narod.hr, Maxportal, Hop.com.hr, Dnevno.hr, Braniteljski portal, Dragovoljac.com, Priznajem.hr, Hrvatsko nebo, Hu-benedikt, Kamenjar, Tjedno.hr, Nacija.hr i dr.“

Posebno su napadnuti ‘revizionisti’ Roman Leljak, Igor Vukić, Nada Prkačin, Karolina Vidović Krišto… No nisu opisali atentat kriškama limuna i Pupovčevo ‘upucavanje’ mladoj ženi. 

I dok oni tako svojataju Hrvatsku kao svoje leno, 30 majki i očeva iz Sotina, te hrvatskih branitelja iz Vukovara, prema Tomislavu Josiću heroju Vukovara, osuđeno je za skidanje protupropisno i protuustavno postavljenih ćiriličnih ploča u Vukovaru, a za čije je postavljanje Matica srpska pohvalila Pupovca. „Oni moraju žalovati u tišini,“ kako tvrdi hrvatska krivosudkinja. 30, kako bi Plenki rekao ‘finaca’, ne smiju oplakivati svoje ubijene i nestale. 

„Zašto se u hrvatskoj javnosti prešućuje i potire istina, a za krivotvorinu dobivaju Zlatne arene na Filmskom festivalu u Puli?…Ove smo godine doživjeli još jednu nepravednu prosudbu o nadbiskupu Stepincu u Drugom svjetskom ratu. Njega, koji je za vrijeme rata riječju i djelom branio dostojanstvo ljudske osobe i osuđivao sva ubijanja i klanja s bilo koje strane učinjena, prikazuje se neosjetljivim za progonjenog čovjeka. …Redateljica filma prikazala je Dianu Budisavljević kao humanitarku koja je imala osjećaj za ratnu siročad i angažirala ljude radi njihova spašavanja. Proizlazi da su Hrvati katolici stajali bezbrižni i bezosjećajni,“ u propovijedi, početkom listopada u Krašiću, rekao je mons. Batelja i zapitao se: „Što bi bila mogla učiniti Diana Budisavljević bez pomoći nadbiskupa Stepinca i Caritasa Zagrebačke nadbiskupije? …Zašto se u hrvatskoj javnosti prešućuje i potire istina, a za krivotvorinu dobivaju Zlatne arene? Zašto se državnim novcem zločine komunizma transformira u lažni humanizam? Kako se za prvonagrađeni film u Puli Dnevnik Diane Budisavljević, koji je zapravo ideološki izmasakrirao izvornik može reći da je on potencijalno remek-djelo hrvatske kinematografije? To više što prešućuje istinu o spašavanju ratne siročadi i Stepinčevu odlučnu ulogu u njoj te unosi u javnost smutnju i sumnju u povijesne činjenice. Od protagonista napraviše statista! Zbog toga taj film ne zaslužuje antologijsku vrijednost ni u hrvatskoj, ni u svjetskoj kinematografiji,“ zaključio je mons. Batelja.

Dok postavljamo pitanja na koje ne znamo odgovor, Ruža Tomašić je poduprla Loru Vidović za eventualnu europsku pravobraniteljicu (Europskog ombdusmana) krajem rujna, ali Lora nije prošla kandidaturu: „Činjenica je da se nisam slagala s njom u vezi Thompsona i drugih stvari. O tome smo i ovih dana nas dvije razgovarale. Ali, odlično surađujem s Lorom Vidović, ispunila je kao pučka pravobraniteljica sve što sam od nje tražila i rješavala probleme ljudi za koje sam se zauzela. Ona dobro radi posao pučke pravobraniteljice, a čudno mi je da HDZ u Saboru glasuje za njezina godišnja izvješća dok joj u Europskom parlamentu nisu željeli dati potpis.“

Doista su čudni putovi i stavovi političara. Je li Lora napadala samo Thompsona ili je njen opus, u dosluhu s antifama i ‘nejači’, bio poprilično opsežan? Je li se ona, baš kao Šuica i Pejčinović-Burić, spremala za EU-karijeru pa je ‘svirala’ tako da se svidi ‘eliti’? 

https://www.facebook.com/bujicavelimirbujanec/videos/1288458354667050/

Mons. Batelja se osvrnuo na poruku sv. Pavla ‘da nas Bog tješi u svakoj našoj nevolji’ i istaknuo važnost očinske riječi kardinala Kuharića: „Ako budemo imali zdravu mladost i ako budemo imali zdrave obitelji, preživjet ćemo i živjet ćemo.“ 

Ako budemo…

Epilog:

Vice John Batarelo (FB): „Prvo sretan vam Dan neovisnosti! Mislili smo da ćemo danas ovaj prekrasan dan proslaviti s molitvom pred kipom Gospom Fatimskom na trgu Sv. Marka u Zagrebu, kao što je policija pismeno, prije više od tjedan dana, obavijestila ekipu iz Muškarci katolici. No onda su to iz nekih razloga promijenili i nisu ništa pismeno ekipu obavijestili nego samo usmeno. 

No sve u svemu; došli smo s kipom Naše Gospe malo iznad Kameniti vrata i tu nas je policija zaustavila i nisu puštali dalje. 

Izgleda da je nešto bilo na Trgu svetog Marka. Kada je to organizirano, zašto nas policija nije službeno (pismeno) o tome obavijestila, zašto se nisu službeno ispričali? To će dečki iz Muževi katolici (i mi iz Vigilare) sigurno zahtijevati. Stvarno je sramota da se MUP tako ponaša prema vjernicima katolicima koji su samo htjeli moliti.

No mi smo zahvalni Bogu i Našoj Gospi što smo u javnosti mogli moliti krunicu za Hrvatsku i kao zadovoljštinu za javne grijehe naših političara. Vjerujem da smo duhovno ojačali našu Domovinu.“

Nije li nešto slično činila policija kad je predsjednik vlade bio Niš’ Koristi, a sada želi biti predcjednik ‘slučajne države’?

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo