Miroslav Škoro o pobačaju, okupljanju desnice, NDH, Bleiburgu, Jasenovcu…

Razgovor Miroslava Škore za Hinu

Miroslav Škoro, jedan od troje kandidata kojima ankete daju najveće šanse za preuzimanje dužnosti čelnika države idućih pet godina, u intervjuu za Hinu kaže kako ne okuplja desnicu nego građane željne promjena te odbacuje teze da je nečiji projekt.

Također govori o motivima koji su ga potaknuli da se kandidira, svojoj viziji obnašanja te funkcije, svom svjetonazoru i čiju potporu očekuje.

Početkom travnja u jednom ste intervjuu kazali da ste se, kao svestran čovjek, okušali u mnogim djelatnostima i da više nemate nekih velikih želja i planova osim zdravlja, pisanja još koje pjesme, održati koji koncert i možda postati djed. Samo dva i pol mjeseca kasnije najavili ste predsjedničku kandidaturu. Što se u tom kratkom razdoblju dramatično promijenilo da ste donijeli tako ozbiljnu odluku? Dojam je da ste nečiji projekt ili eksponent neke politike.

Ostvaren sam čovjek na svim poljima i nikad si ne bih dozvolio biti nečiji projekt. Upravo je intervju na koji se pozivate dokaz da iza moje kandidature nema nikakvog zavjereničkog plana jer, da ima, onda bih ja u travnju, pa i puno ranije, otvoreno politički nastupao i gradio si imidž političara. Ja to nisam radio jer u tom trenutku nisam znao da ću se kandidirati. Jedino što sam znao je da želim doprinijeti razvoju naše države, a potom se iskristalizirala ideja da bih to mogao učiniti s predsjedničke funkcije.

Volite o sebi govoriti kao čovjeku iz naroda, a protiv establišmenta, ali čini se da to ipak niste. Bili ste i konzul i saborski zastupnik, što vas čini dijelom elite.

Elite mogu tvoriti pojedinci koji su u području svog djelovanja dosegnuli najviše domete, ali ta riječ ima i svoju, ponešto drukčiju, političku konotaciju. Nisam uzgojen u stranačkim inkubatorima niti sam predodređen za dužnosnička mjesta. Ja sam narodni čovjek koji je sam izgradio svoje ime i prezime i možda postao dio elite kada je u pitanju hrvatska suvremena pop glazba. S druge strane, dužnosti koje sam obnašao prihvatio sam zato što su mene političari tražili pomoć, a ne ja njih. Kad sam vidio da sustav ne dozvoljava promjene, zahvalio sam se i vratio mandat. Nisam bio ‘žetončić’ i parazitirao na račun poreznih obveznika. Takvu praksu smatram sramotnom i zato želim mijenjati izborni sustav.

U predsjedničku utrku ulazite s prijedlogom promjena Ustava kojim bi se proširile ovlasti predsjednika koje su velikim dijelom u koliziji s parlamentarnom demokracijom, nagriza trodiobu vlasti i daje preveliku moć u ruke jedne osobe. Želite povratak u polupredsjednički sustav?

Vaša konstatacija da moj prijedlog promjene Ustava daje preveliku moć u ruke jedne osobe jednostavno ne stoji. Upravo suprotno, predsjednik države tako će postati protuteža šefu najveće stranke koji u velikoj mjeri određuje sastav Sabora i iza zatvorenih vrata bira ustavne suce, glavnog državnog odvjetnika, ravnatelja HRT-a i zaposlenike na naplatnim kućicama u Šestanovcu. Trodioba vlasti kod nas postoji samo na papiru, a predsjednik kao korektiv može jamčiti neovisnost i stabilnost demokratskih institucija.

Kažete da ste tu kako društvo ne bi bilo podijeljeno, a okružili ste se radikalnim desničarima. Kako onda mislite ostvariti jedinstvo u društvu?

S velikim zanimanjem svakodnevno pratim medije da vidim što radi taj zločesti Miroslav Škoro kojega su stvorili ti isti mediji. Taj neki ekstremist, osvetnik, mrzitelj i divljak koji oko sebe okuplja zlikovce kao iz filmova. Ali osim imena i prezimena nas dvojicu ne spaja baš ništa. Nikad nisam bio čovjek podjela i ne planiram to postati. Ako su Most i Zeleni radikalna desnica, onda vaša i moja definicija radikalizma i desnice nije iz iste knjige.

U vašim istupima prevladavaju nacionalni, domoljubni i vjerski narativi. Ne vjerujete u građansko društvo?

Po vašem pitanju ispada da građani ne smiju biti domoljubi i vjernici koji vole svoju naciju, ako sam dobro razumio. Ne vidim kako je to suprotstavljeno jedno drugome. Svi smo mi hrvatski državljani i među nama ne smije biti diskriminiranih, ali ni privilegiranih. Domoljublje je velika pokretačka snaga koja nas vodi prema zajedničkom cilju koji kao nacija moramo imati, a svatko neka ga iskazuje na svoj način. Vjerske slobode važna su odlika upravo građanskoga društva i moramo ih čuvati.

Predsjednica Grabar Kitarović napokon je objavila kandidaturu. Čini li vam se nedostižnim i nepobjedivim ono što je prezentirala i je li pet proteklih godina zalog za potvrdu mandata?

Djela govore više od riječi. Od Kolinde Grabar Kitarović čuli smo puno toga, ali praktički ništa o rezultatima njezina rada. Zato što ih nema. S jedne strane pravda se da s postojećim ovlastima više nije mogla, a s druge se protivi proširenju ustavnih ovlasti predsjednika. Pa kako će išta napraviti u budućnosti ako, po postojećem modelu, do sada nije napravila ništa? Ona želi novi mandat da može nastaviti s neradom, a ja želim suštinske promjene. I siguran sam da će ljudi birati promjene zato što vide da s postojećim elitama propadamo.

Sadašnje ovlasti predsjednika koje vi želite proširiti ocijenila je primjerenim potrebama države i građana?

Prema istraživanju rejting agencija, 64 posto građana Hrvatske slaže se s mojom ocjenom da predsjednik mora imati veće ovlasti. Ovaj podatak potvrđuje da je aktualna predsjednica, kao i ostatak političke elite, potpuno odvojena od naroda, njegovih želja i interesa.

U stožeru Grabar Kitarović u drugom krugu očekuju Zorana Milanovića. Uvjereni su da je ne možete ugroziti?

Tako su nedavno bili uvjereni da će osvojiti šest mandata u Europskom parlamentu. Ali narod je taj koji odlučuje.

Što smatrate svojim prednostima i adutima u odnosu na Grabar Kitarović i Milanovića?

Ja ovo ne radim zato što moram, nego zato što želim. Za razliku od njih, imam puno toga za raditi i izvan politike, a u nju ne ulazim radi sebe, nego da dam svoj obol u stvaranju bolje budućnosti za Hrvatsku.

Očekujete li da ćete raskoliti HDZ-ovo biračko tijelo i možete li uopće parirati njihovoj infrastrukturi i financijama?

Obraćam se svim hrvatskim državljanima i biračima. Poštujem njihovo stranačko opredjeljenje, ali je ono meni kao nezavisnom kandidatu sporedno. Oko sebe okupljam široki pokret ljudi i stranaka različitih uvjerenja s ciljem da Hrvatsku konačno učinimo funkcionalnom državom na korist svih njezinih državljana.

Nadate se značajnoj potpori Crkve i vjernika?

Prema posljednjem popisu stanovništva, 93 posto građana izjasnilo se vjernicima, a katolika je među njima više od 90 posto. Tako da naravno da računam na potporu vjernika, bez nje ne bih imao nikakve šanse. Isusovci su me odgojili, a kršćanske vrijednosti i tradicije davno sam opjevao u svojim pjesama i zagovaram ih u javnom prostoru. Siguran sam da je vjernički puk to već prepoznao.

Što je za vas NDH i treba li zabraniti ZDS?

NDH je za mene prošlost. Što se tiče zabrane ZDS-a, taj pozdrav stoji na službenim insignijama HOS-a kao legalne vojne formacije iz Domovinskog rata koja se borila za demokratsku Hrvatsku. Imam osjećaj da se inkriminiranjem tog pozdrava, koji čak ni pokojnom Ivici Račanu nije naročito smetao, želi baciti ljagu na HOS, a time i na cijelu Hrvatsku vojsku i Domovinski rat. Takvo što ne smijemo dopustiti.

Iako to negirate i skrivate se iza kondicionala “ako se steknu uvjeti“, koketirate sa zabranom SDSS-a. Vi i vaši formalni i neformalni suradnici otvorili ste tu temu. Zašto?

Kao što sad odgovaram na vaša pitanja, tako sam odgovorio i na novinarsko pitanje o potencijalnoj zabrani SDSS-a. Nema tu nikakve velike zavjere. I iza svojih riječi i dalje stojim – ako bi se stekli uvjeti za zabranu rada SDSS-a ili bilo koje druge stranke, kao predsjednik Hrvatske uputio bih zahtjev Ustavnome sudu koji jedini može donijeti odluku o zabrani. Isto tako, ako već hoćete, ne mislim da je dobro to što sudionik u vlasti odlazi na četničke derneke po instrukcije, u zemlju koju ne možemo nazvati prijateljskom i koja nije članica euroatlantskih integracija, te potom na temelju tih instrukcija destabilizira našu državu. To je pitanje nacionalne sigurnosti i predsjednik tu mora pokazati odlučnost.

Najavili ste da biste kao predsjednik išli na komemoracije i na Bleiburg i u Jasenovac? Kamo vas srce više vuče?

Ne dozvoljavam si različiti tretman žrtava. Moje je srce zbog svih tih žrtava žalosno. Predsjednik i tu mora pokazati da je faktor stabilnosti koji ljude spaja, a ne razdvaja. Smatram da svaki zločin moramo jasno osuditi, a svaku žrtvu jednako dostojanstveno komemorirati.

Jeste li za vjeronauk ili građanski odgoj u školama? Ili nijedno? Ili oboje?

Ne vidim kako to isključuje jedno drugo. Smatram da je duhovna dimenzija čovjeka iznimno važna i zato vjeronauk mora ostati u školama koje nisu samo obrazovne, nego i odgojne ustanove. Ali jednako tako potreban je i građanski odgoj da djeca budu dobro informirana o pravima i obvezama svakog državljanina, radu demokratskih institucija i funkcioniranju modernog društva.

Biste li se kao predsjednik zalagali za pravo istospolnih parova na usvajanje djece?

Zalagao bih se za rješenja koja su u najboljem interesu djece. Kod ovog pitanja prioritet nisu prava odraslih, nego interes djece, a ja smatram da je u interesu svakog djeteta odrastanje u obitelji s majkom i ocem.

Treba li zabraniti pobačaj?

Prema odluci Ustavnog suda iz 2017. to bi bilo neustavno. Zakonsku regulaciju ovog pitanja može donijeti samo Hrvatski sabor. Ja sam protiv pobačaja i kao predsjednik Republike zagovarat ću pravo svakog čovjeka na život.

Niste isključili mogućnost daljnjeg bavljenja politikom ne uspijete li na predsjedničkim izborima. Znači li to da biste okupljali desnicu za parlamentarne izbore?

Ni sad ne okupljam desnicu, nego sve građane željne promjena koje su potrebne da bi Hrvatska krenula naprijed i otrgnula se iz šapa korumpiranih i odnarođenih elita. Potpuno sam koncentriran na predsjedničke izbore i ono što će uslijediti nakon mog dolaska na Pantovčak.

Kako komentirate istup svog direktora komunikacija koji je u HRT-ovoj emisiji “Otvoreno“ izjavio da tražite veće ovlasti kako biste, umjesto šakom po stolu, mogli lupati po nosu?

Shvatio sam to kao figurativni govor. Nekoga, u prenesenom značenju, možete, opomene radi, lupiti po prstima, džepu, nosu, ušima… naš narod ima puno tih izraza. Predsjedničino lupanje šakom po stolu pokazalo se kao obični folklor bez ikakvog učinka, a na tom je obećanju dobila izbore. Da bi bio korektiv Vladi, predsjednik mora imati određene mehanizme u svojim rukama. I nedavni događaji pokazuju nam da mnogi uistinu trebaju dobiti po mnogočemu, a ne da sve prolazi po onoj “ujeo vuk magare”.

hkv.hr/ https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo