Brigadir HV-a Ilija Vincetić: Za Dom Spremni

Nakon oružane agresije na Hrvatski narod i Republiku Hrvatsku, zlonamjerno je poklič “Za Dom Spremni” stavljati u kontekst pozdrava “Za Dom i Poglavnika – Spremni”
iz vremena Nezavisne Države Hrvatske, a neinteligentno povezivati s nostalgijom za tom hrvatskom državom koja je (na povjesnici) prestala postojati 1945.godine.

Naime, u Domovinskom ratu Hrvatske Obrambene Snage su se, s puškom u ruci i tim pokličem na usnama, borile za svoju djecu, roditelje, braću,sestre, bližnje, (obitelji), za sveti Dom, za svoja sela, gradove, za (uži i širi) zavičaj, za slobodu svoga naroda, za Domovinu!!

Slobodu!

Svih i svakoga.

Bez obzira na vjeri i naciju.

Političko opredjeljenje!!

Za Demokraciju.

Mnogi su časno herojski poginuli pod zastavom HOS-a i njegovim amblemima na prsima!

Nadlaktici (desnice) ruke.

Svejedno.

Mnogima je zadnja misao, bilo to, danas mnogima sporno, “Za Dom Spremni”!!

Kao zavjet!

Obećanje!

DOKAZ!!

Kako se Za Dom Spremno, UMRIJETI.

Doista, upitajmo se:-“Što su to HOS-ovci, osim UMRIJETI, bili Za Dom Spremni??!

Jesu li koga ugrožavali!!

Jesu li ubijali nemoćne, civile, nenaoružane!!

Jesu li zagovarali totalitarizam li demokraciju?

Jesu li napadali tuđe ili branili svoje?

Čime je taj Natpis na njihovom stijegu i amblemu kompromitiran u Domovinskom ratu?

Ne dopustimo im vraćati nas u prošlost i uvlačiti u bespotrebne rasprave na pogrešnoj “crti razdvajanja”!!

Da se razumijemo, ovom prigodom ne želim otvarati rasprave o periodu II SR na prostorima koji su tvorili Nezavisnu Državu Hrvatsku, još manje o njenom režimu.
Malo je (u ovoj prigodi ) vremena i prostora, iako o tome treba argumentirano raspravljati.

Suprotstaviti argumente.

Neutralno.

Kao i o svim drugim povijesnim aspektima, neposredno prije i poslije perioda 1941. – 1945.godine.

No, vratimo se temi.

Hrvatske obrambene Snage službeno su bile dio Oružanih Snaga Republike Hrvatske, a i da nisu, imale bi temeljem odredaba međunarodnog ratnog prava status “dragovoljačkih snaga”, koje su u svemu izjednačene s “regularnom” vojskom, pod uvjetom da su:

– “bile pod odgovornim (i identificiranim) zapovjedništvom,

– imale (jasno) određeni i na daljinu vidljivi znak,

– otvoreno nosili oružje i pridržavali se odredaba međunarodnog ratnog prava”.

Postrojbe HOS-a su zadovoljile sve te uvjete.

Čak niti najljući neprijatelji ih ne dovode u vezu s činjenjem “ratnih zločina”!!

“Jasan i prepoznatljiv znak” je, uz grb, bio i natpis, (koji je bio ispisan na amblemima i u grbu na zastavi) “ZA DOM SPREMNI”!!

Nije to bio ni poklič ni pozdrav, ni pomodarstvo niti kopija nekog povijesnog pandana.

Bio je to CREDO, zavjet, svjedočanstvo kako je Hrvat za Dom spreman boriti se i umrijeti.

Što pravom Hrvatu i Domoljubu, (osim uspomene na herojsku obranu Naroda i Domovine od jugoslavenske i velikosrpske (JNA i četnika) agresije danas znači “Za Dom Spremni”?

Znači zavjet, obećanje, riječi (formula) “svete zakletve”, da smo za Dom i Domovinu, za svoj Narod, obitelji i Državu SPREMNI živjeti, uživati u blagostanju i demokraciji, suverenoj političkoj volji, prekrasnim krajobrazima, ponosni na svoju prošlost i odgovorni prema budućnosti.

Ali i, ponovno, UMIRATI!!

Za njenu slobodu, pravo na život, neovisnost!!

Kome to smeta?

Neprihvatljivo je, ali i uvrijedljivo da o tome javno govore oni koji to u godinama pogibelji nisu bili, koji su izdali, dezertirali, bili anemični.

Tko se toga boji?

Svi oni koji su odgovor hrvatskog ratnika na agresiju osjetili, a ponovno o agresiji snatre.

U ime čega nam žele to zabraniti?

U ime ponovnog nametanja krivnje.

U ime ubijanja Domoljublja.

Morala.

Spremnosti na žrtvu.

Osude ljubavi, i sijanja mržnje prema Hrvatskoj.

Smijemo li na to pristati?

Svatko prema savjesti i svetinjama.

To su prava pitanja i naši političari su nam DUŽNI na njih odgovoriti!!

Na crti onoga što sadrže ti odgovori se možemo dijeliti ili miriti.

Zašto bi mi, pobjednici u Domovinskom ratu, tvorci moderne Hrvatske bili nostalgični za NDH, što nam žele pripisati?

Mi, koji smo svoje živote bili spremni položiti, a mnogi i jesu, na oltar Samostalne, Demokratske Republike Hrvatske, države slobodnih pojedinaca, vjera i rasa!!

Zar 25-godišnja povijest naše mlade, na našoj krvi i kostima stvorene države, njen pravac kretanja i prijeđeni put ne svjedoče “za što smo se mi borili i ginuli”?!!

Zašto bi mi bili nostalgični za državom koju nismo ni upoznali, kada IMAMO svoju državu koju smo svojom krvlju i suzama oživotvorili??!

Ne dopustimo im oduzeti nam radost pobjede, ali ni veličinu pobjednika!!

Pobjednici znaju i mogu praštati, ali znaju i obraniti svoje svetinje!!

Budimo pobjednici!!

Budimo Za Dom Spremni!

Živjeti i umrijeti!!

ŽIVJETI u demokraciji, slobodi, miru i blagostanju za sve, bez obzira na etnicitet, vjeru, boju kože, političko opredjeljenje!!

UMRIJETI, uvijek, u bilo kojem trenu, ako budu u pogibelji naše vrijednosti, svetinje, obitelji, Dom, Domovina Narod!!

Ilija Vincetić/Hrvatsko nebo