Bitka za legalitet pozdrava „Za dom spremni“ se nastavlja
Vrijeme:5 min, 0 sec
Nije nimalo slučajno da je Visoki prekršajni sud baš sada, čak četiri godine nakon događaja presudio da je u Makarskoj 2014. godine Marin Roso poklikom „Za dom spremni“ iz domoljubne pjesme „Bojna Čavoglave“ Marka Perkovića Thompsona počinio prekršaj.
To je samo još jedan dokaz da antidomoljubna jugokomunistička falanga u Hrvatskoj koristi sva raspoloživa sredstva moći da se kriminalizacijom tog pozdrava nastavi kampanja kriminalizacije Domovinskog obrambenog rata. Cilj je da ga se proglasi građanskim ratom kako bi Srbija bila oslobođena optužbe da je izvršila zajedno s pobunjenim hrvatskim Srbima četničku agresiju na Republiku Hrvatsku, a sama Hrvatska proglašena idejnom nasljednicom ustaške Nezavisne Države Hrvatske..
Ta protuhrvatska jugokomunistička falanga doživjela je pravi šok kad je na splitskoj Rivi 70.000 ljudi na koncertu uoči Dana pobjede i domovinmske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja zajedno s Thompsonom uskliknulo „Za dom spremni“. Iako je i dosad bilo primjera da je veliki broj ljudi, a prije svega mladeži na nastupima Marka Perkovića Thompsona podržao njegov usklik iz pjesme „Bojna „Čavoglave“ ovo je bio dosad najizrazitiji primjer da je uzvik “Za dom spremni“ stekao najširi narodski legitimitet.
Dosad se ta jugokomunistička falanga u koju spada militantna ljevica na čelu sa SDP-om i HNS-om, vodeći tiskovni i elektronski mediji na čelu s „YUtarnjim listom“, „Novim listom“ i „Večernjim listom“, zatim na određeni način Hrvatska radiotelevizija, pa čak po nekim kapitulantskim potezima i HDZ kao vladajuća stranka s koalicijskim partnerom vođom velikosrpske pete kolone Miloradom Pupovcem, te brojne ljevičarske nevladine udruge od kojih su mnoge financirane iz inozemstva ustrajavala na odlukama Ustavnog suda i Visokog prekršajnog suda da je usklik „Za dom spremni“ ustaški i da se njima krši Zakon o prekršajima. Tu je i izjava sad već notorne pučke pravobraniteljice Lore Vidović koja umjesto puka brani tu jugokomunističku falangu. U više su navrata međutim prvostupanjski prekršajni sudovi odbacili takvo tumačenje a time i prijave protiv osoba koje su koristile sporni pozdrav jednostavno zbog toga što on nije zakonski zabranjen, pa tako ne može biti ni predmet sudskog postupka.
Prije svega treba utvrditi pravnu dimenziju pozdrava „Za dom spremni“, polazeći od vrhovnog pravnog akta države, a to je naravno Ustav. U čl. 16. stoji: „Sloboda i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak…“, a u čl. 38. stoji: „Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa…“. Činjenica je da taj pozdrav ni u jednom zakonskom aktu nije zabranjen, jer bi to suštinski bilo protuustavno, a još je važnija činjenica da je HOS s tim pozdravom postao sastavni dio Hrvatske vojske, a sama udruga registrirana dok je na vlasti bila SDP-ova koalicija. Osim toga zahtjev za zakonsku zabranu jednog pozdrava je opasan presedan, jer su zabrane slobode izražavanja kao što je to bilo u komunističkoj Jugoslaviji karakteristične za totalitarne režime, a ne za demokratske sustave i države. Kad bi se donio takav zakon, onda bi on trebao obuhvatiti i komunističke simbole, podvlači poznati odvjetnik Zvonimir Hodak, kakvim se u raznim prigodama koriste krajnje ljevičarske stranke i udruge prije svega na obljetnicama u kojima se slavi komunistički diktator Josip Broz Tito.
Ključno je međutim da je u presudi Ustavnog suda sastavljenog pretežito od sudaca i pravnika iz prethodnog komunističkog režima, uključujući Josipa Leku i notornu „pipl mast trast as“ Ingrid Antičević Marinović, koji je ocijenio da je to ustaški pozdrav sudac Miroslav Šumanović u izdvojenom mišljenju osporio takvu kvalifikaciju.
Naravno dirigirani vodeći mediji ignorirali su izdvojeno mišljenje sudca Šumanovića, a u povodu najnovije odluke Visokog prekršajnog suda nitko ga ni ne spominje. Pozivajući se na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i njezin čl. 10. sudac Šumanović konstatira u izdvojenom mišljenju da značajan dio hrvatske javnosti i društva percipira sporni pozdrav izvan totalitarnog i rasističkog konteksta, jer je za razliku od NDH korišten u drukčijem općem okviru tijekom Domovinskog rata koji je bio „pravedan, legitiman, obrambeni i oslobodilački“ u „uspostavi i očuvanju Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države“. Konstatirajući da se radi o izrazito kontroverznoj temi od javnog interesa sudac Šumanović je čvrstog uvjerenja da nije misija Ustavnog suda arbitrirati u globalnim ideološko-političkim i historiografskim prijeporima, jer to treba ostaviti znanstvenoj i drugoj javnoj polemici i sučeljavanju stavova sukladno vrijednostima pluralizma demokratskog društva koji izvire iz spomenute europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Premijer Plenković podržao je presudu Visokog prekršajnog suda, izjavljujući da policija mora postupati kad procijeni da se radi o prekršaju, te da je o tome razgovarao s ministrom unutarnjih poslova Davorom Božinovićem. Ministar kao ni glavni ravnatelj policije Nikola Milina nisu međutim odgovorili na poziv novinarke „YUtarnjeg lista“ Slavice Lukić, koji je na čelu kampanje protiv Marka Perkovića Thompsona i pozdrava „Za dom spremni“, da se izjasne o ovoj presudi.
Andrej Plenković je praktički prihvatio obrazloženje Visokog prekršajnog suda ustvrdivši: „Što se nas tiče, mi nemamo nikakvih dilema kao Vlada i stranka u osudi svih zločina počinjenih u NDH i ustaškog režima. S te strane smo uvijek bili jasni i decidirani, a na sudovima je da razmišljaju kako ujednačiti praksu“. Po ovoj izjavi može se zaključiti da premijer i predsjednik HDZ kao vladajuće stranke podržava presudu Visokog prekršajnog suda, što očito ne će naići na potporu večeg dijela članstva, a pitanje je kako će se o toj presudi izjasniti njegovi izazivači. Protiv takve presude izjasnilo se nekoliko odvjetnika među ostalima i bivši državni odvjetnik Željko Olujić.
Predsjednički kandidat Miroslav Škoro stao je u obranu pjesme i poklika, zaključujući: „To nije dobro i ne vodi narod nikuda. Osim toga narodu je dosta te hajke i čeprkanja po povijesti”. Očito je da će ova presuda potencirati postojeći jaz između naroda i vladajuće kaste koji se dosad manifestirao u nizu slučajeva oko predloženih referenduma i drugih inicijativa u kojima je narod bio na jednoj strani a vladajuća kasta na drugoj. Nakon potvrđenog narodskog legitimiteta bitka za legalitet pozdrava „Za dom spremni“ se nastavlja.
Vjekoslav Krsnik
HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo
