DOMOVINA; Kardinal Kuharić “zacrtao” smjer do pobjede u Domovinskom ratu!
Glas Evanđelja
Kardinal Kuharić je u tim teškim danima, kad se nad čitavu Hrvatsku nadvila tama zla i rata, jasno i glasno rekao svima koji su ga čuli:
“Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre! To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede. To moraju biti naša načela. To moraju biti naši postupci, jer u protivnom i mi bismo bili žrtve Zmaja! Obraćenje, molitva i post su najmoćnija sredstva u borbi sa Zmajem! Ljubiti istinu, činiti dobro i vršiti pravednost, zakoni su Božjega svijeta u kojem nema mjesta Zmaju. A mi hoćemo takav svijet, svijet mira i slobode! Za takav mir mi molimo. Bog neka pobijedi Zmaja u svakoj duši i savjesti da ljudi budu ljudi mira, a ne rata!” (Kuharić: Mir je djelo pravde, Zagreb, 1995., str. 162-163).
Pravi pobjednici
A nedugo nakon Oluje, točnije 24. kolovoza 1995., kardinal Kuharić je u netom oslobođenoj Hrastovici kod Petrinje rekao:
“Neka mi bude dopušteno ponoviti ono što sam govorio pred tisućama hodočasnika na blagdan Velike Gospe u Mariji Bistrici 1991. godine. Već je onda terorizam planuo u rat! Već se onda moglo predviđati nesreće, razaranja, smrt. Što sam poručio onda, ponovit ću sada: Bogoljublje je nužno i čovjekoljublje, a čovjekoljublje je i rodoljublje! Stoga i naše rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mržnje ili želje za osvetom. Obrana slobode i mira je pravo i dužnost, ali uvijek u zakonitosti pravne države. Zato se ne smije ni protiv ljudske osobe, ni protiv njene imovine učiniti ništa što bi bilo izvan zakonite obrane i što bi bilo samo izraz mržnje i osvete! Stoga naše rodoljublje ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko. Naše je rodoljublje kršćansko.”
Bogata ostavština sluge Božjega
Vrijedi se podsjetiti na još neke misli ovoga duhovnog velikana koji ni u najtežim trenucima nije odustajao od Evanđelja i vjernosti nauku Isusa Krista:
“U iskušenju rata može i kršćanin doći u veliku napast da, kad je nepravedno napadnut i nepravedno progonjen, padne u napast mržnje i osvete, da zapravo u sebi doživi razaranje svoje duše i svoga srca. Baš u kušnji, u nevolji, treba izdržati, treba gorjeti kao svijeća koja i u tami svijetli i ne da se ugasiti.”
“Četiri su godine prošle. Što se sve događalo kroz te četiri godine! Ima li smisla sada to ponoviti? Mislim, braćo i sestre, da ima. Oslobađanje područja na kojem se sada nalazimo, svi suci svijeta, ako su pravedni i pošteni, smatrat će pravom hrvatskoga naroda i pravom hrvatske države. Dakle, obrana i oslobođenje je djelo pravednosti. Ali ponovno naglašavam: to se djelo pravednosti ne smije okaljati nepravdom.”
Nisu li ove riječi nisu aktualne i danas? I ne nalazi li se u ovim riječima i kompas za budućnost Hrvatske i hrvatskoga naroda? Načela Evanđelja su vječna i nepromjenjiva i svima jamče život, sadašnji i vječni.
Dragi Kardinale, hvala na riječima Života kojima si nam čuvao vjeru!
https://hkm.hr/Hrvatsko nebo