Sljednica komunističke partije Istočne Njemačke ‘die Linke’ denuncira Hrvate u Njemačkoj i Hrvatskoj

Hrvatski tjednik u posjedu je Odgovora njemačke Savezne vlade na Upit nekolicine zastupnika sljednice istočnonjemačke Komunističke partije, stranke ‘Die Linke’ (Ljevica), u kojemu je riječ o navodnim ‘hrvatskim nacionalistima i neofašistima u Saveznoj Republici Njemačkoj’. Vlada je odgovorila preko Ministarstva unutarnjih poslova, građevina i zavičaja zastupnicima ‘Ljevice’ u Bundestagu Martini Renner, dr. Andre Hahnu, Gäkayu Akbulutu i drugima dana 20. srpnja 2018. , a mi ćemo radi jednostavnosti samo prepričati njihova objašnjenja i pitanja te citirati cjelovite odgovore Njemačke savezne vlade u tiskovnici 19/3547.

Zastupnici Ljevice navode, prije postavljanja triju pitanja, kako je u Frankfurtu, Darmstadtu i Offenbachu prikazan film Jakova Sedlara o Jasenovcu u kojemu se iznose krive brojke o usmrćenju 83 do 100 tisuća logoraša kako se to službeno tvrdi, a film da je pohvalio tadašnji hrvatski ministar kulture Zlatko Hasanbegović koji se povoljno izrazio i o jednom časniku 13 nacističke SS-divizije. Potom, da u Njemačkoj često nastupa rock bend ‘Thompson’ koji veliča ustaški režim povezan s njemačkim nacizmom i hvali u svojim pjesmama ubijanje Židova i Srba u Jasenovcu. Zamjerka se odnosi i na nastup bivšega hrvatskoga ministra vanjskih poslova Zvonimira Šeparovića u Offenbachu, kome se uzima za zlo djelovanje Hrvatskoga etičkog sudišta. Ista zamjerka odnosi se na navodno ekstremno desničarskoga moderatora Velimira Bujaneca koji je u prošlosti pozirao s kukastim križem. Denuncijacije ide dalje pa se spominje govor bivšega hrvatskog admirala Davora Domazeta Loše koji navodno iznosi teorije zavjere s antisemitskim, rasističkim i antisrpskim izjavama. Onda je riječ o svećeniku Tomislavu D. u Offenbachu koji napada one koji kritiziraju ustaše, a to su po njemu ‘neokomunisti, antikršćani i slobodni zidari’. Dalje se citira ‘Dokumentacioni arhiv austrijskoga otpora’ u kojemu se napadaju skupovi u Bleiburgu kao najveće sastajalište hrvatskih i europskih nacionalista i neofašista. I onda dolazi ‘šlag na torti’, tvrdnja kako su brojni njemački neonacisti i plaćenici sudjelovali u ‘Jugoslavenskom ratu’, (misle na Domovinski rat ), pa su neki čak prokrijumčarili oružje iz Hrvatske u Njemačku i to jednu strojnicu hrvatske proizvodnje ‘Pleter’. Nakon ovih navoda njemački filokomunisti postavljaju Vladi u Berlinu tri pitanja s pet potpitanja kakve spoznaje ima o navedenim podatcima, a Vlada na to lakonski odgovara: Der Bundesregierung liegen hierzu keine Erkentnisse vor ili u prijevodu : Savezna vlada nema o tome spoznaje.

Naše opaske: Sve rečene zamjerke nemaju nikakvu pravosudnu važnost jer spadaju u slobodu izražavanja drukčijih mišljenja od onih službenih ne samo u Hrvatskoj nego i u Europskoj uniji . Iz aviona se vidi da su podatci o broju usmrćenih u Jasenovcu krivi, film J. Sedlara o tom sabirnom logoru slobodno je prikazan u Hrvatskoj (neki su ga hvalili, neki napadali), a Sedlar je upravo u to vrijeme dobio Nagradu grada Zagreba za životno djelo; mišljenje Z. Hasanbegovića o jednom muslimanskom časniku SS-divizije također spada u slobodu izražavanja; djelovanje prof. Šeparovića u Hrvatskome nacionalnom etičkom sudištu nije i ne može biti zabranjeno; slika V. Bujanca s kukastim križem iz njegovih mladenačkih danas prenesena je iz biltena srpske manjine u Hrvatskoj ‘Novosti’, a očito je ironična kao slična slika britanskog princa Harryja kojemu to nije škodilo.

Bivši admiral Domazet Lošo doduše ponekad zna pretjerati u svojim ‘vizijama’ zakulisnih radnji svjetskih moćnika, ali i to spada u slobodu mišljenja koje nije antisemitsko; da su neki njemački neonacisti sudjelovali u Domovinskom ratu (što Hrvati nisu mogli provjeriti) nije novost, ali njihov je broj bio toliko zanemariv da nije utjecao na njemačko-hrvatske odnose u Hrvatskoj i Njemačkoj. Sve ostalo u ovim pitanjima njemačkih filokomunista spada u sugestije čiji je cilj ‘demaskirati’ navodnu neučinkovitost njemačke Savezne vlade u suzbijanju kontakata između tobožnjih njemačkih i hrvatskih desnih ekstremista onako kako ih definira stranka ‘Die Linke’ koja je sljednica bivše komunističke partije istočne Njemačke, a nju je od osnutka god. 2007. do 2014. nadgledao Bundesverfassungsschutz, njemačka Savezna služba za zaštitu ustavnosti, pa ona nema političku i moralnu vjerodostojnost da Vladi u Berlinu predbacuje ‘neaktivnost’ glede nadgledanja navodnih veza između hrvatskih i njemačkih krajnjih desničara. Treba navesti i činjenicu da su neki osnivači ‘Ljevice’ bili neslužbeni suradnici, (kratica IM) istočnonjemačke Službe državne sigurnosti, Stasija. Iz ovih zamjerki može se pročitati da bi njemački ekstremni ljevičari htjeli u ujedinjenoj Njemačkoj uspostaviti takav sustav nadgledanja političkoga života kakav je postojao u komunističkom DDR-u, a to Saveznoj vladi i njemačkim demokratskim strankama i javnosti ne pada na pamet.

Postkomunisti su posebno bijesni na Thompsona

Denuncijacije njemačke ‘Ljevice’ protežu se i na veze hrvatskih manjih skupina i pojedinaca u Njemačkoj s krajnje desnim organizacijama i publikacijama koje, međutim, nisu zabranjene, a kao jedan od primjera navodi se intervju dr. Tomislava Sunića na platformi stranke ‘Der III. Weg’ koja slobodno djeluje. Njemačka je ipak demokratska zemlja u kojoj važe zakoni, a po potrebi i čista politička pragma, pa je tako njezin Ustavni sud po drugi put odbio zabraniti neonacističku ‘Njemačku nacional-demokratsku stranku’ premda je ustvrdio da je ‘neustavna’, pa zašto bi onda bilo kojemu Hrvatu mogli biti zabranjeni kontakti s takvim i sličnim organizacijama koje su toliko nejake da ne ugrožavaju ustavni poredak Savezne Republike Njemačke, ali kriptokomunisti trebaju neprijatelje da bi opravdali svoj opstanak. Tako se s posebnom žestinom obaraju na rijetke nastupe Thompsona koji navodno hvali nacizam, ustaše i koncentracijske logore, što je više puta opovrgnuto citatima iz njegovih pjesama, premda su neke inozemne vlasti ta uvjeravanja ignorirale, što je dokaz njihova straha od ljevičarske harange. Nakon niza lažnih tvrdnja skupine zastupnika partije ‘Die Linke’ o Thompsonu, njemačka vlada lakonski odgovara: Der Bundesregierung liegen hierzu keine Erkentnisse vor ili u prijevodu : Savezna vlada nema o tome spoznaje .

Bleiburg je kost u grlu njemačkih kriptokomunista

Desetljećima su komemoracije na Bleiburgu prolazile nezapaženo u austrijskoj i njemačkoj javnosti. No od prije četiri godine ekstremni ljevičari u Austriji i Njemačku organiziraju prave hajke protiv tih odavanja počasti nevinim žrtvama jugokomunističke soldateske s nakaznim tvrdnjama da se na Bleiburgu održavaju najveći mitinzi europskih neonacista. U tu trubu pušu i zastupnici njemačke ‘Ljevice’ koji traže od njemačke vlade da se izjasni o godišnjim skupovima u austrijskom Bleiburgu, o tomu koliko je neonacista i pripadnika njemačke desne scene, ekstremnih organizacija i stranaka iz Njemačke sudjelovalo na tome skupu, koliko je hrvatskih nacionalista i desnih radikala koji žive u Njemačkoj kao i njihovih organizacija bilo na tim komemoracijama i jesu li službenici njemačkih organa sigurnosti bili u Bleiburgu. Njemačka je vlada i na to odgovorila na jedini mogući način:

Die Bundesregierung nimmt eine Bewertung von Veranstaltungen außerhalb ihres Zustendigkeitsbereich nicht vor. Es waren auch keine Mitarbeiter ders Bundeskriminalamts beziehungsweise des Bundesamtes für Verfassungsschutz in Österreich in Einsatz ili u prijevodu: Savezna vlada ne ocjenjuje priredbe izvan područja svoje mjerodavnosti. Suradnici Saveznog kriminalističkog ureda, odnosno Saveznog ureda za zaštitu ustavnosti, također nisu službovali u Austriji.

Hrvatski hodočasnici u Bleiburgu 2019.

Kriptokomunisti ‘Ljevice’ postavili su i pitanje zna li Vlada koliko je oružja hrvatske proizvodnje pronađeno kod njemačkih desnih ekstremista, odnosno koliko su oružja donijeli Hrvati u Njemačku nakon 1990.? I u ovom slučaju Vlada u Berlinu suvereno je odgovorila (naš prijevod): U okviru pretresa izgorjeloga automobila neonacističke skupine NSU 4. studenoga 2011. u Eisenachu/Thüringija pronađena je jedna strojnica hrvatske proizvodnje ‘Pleter 91’. Osim nalaza toga oružja, drugih spoznaja nije bilo.

Pitanja idu dalje kao: koliko se neonacista i pripadnika ekstremno desne scene kao plaćenika prema saznanju Savezne vlade borilo u ‘Jugoslavenskom ratu’ na strani hrvatskih oružanih i paravojnih snaga te koje su ekstremno desne organizacije imale plaćenike u Njemačkoj i koliko je sudskih postupaka s time u svezi bilo protiv njemačkih neonacista i drugih pripadnika ekstremno desne scene? Vlada u Berlinu suho je na to replicirala kako je na upit prethodnice ‘Ljevice’, istočnonjemačke ‘Partije demokratskoga socijalizma’, na to odgovorila u tiskovini njemačkog Bundestaga pod naslovom ‘Kaznene konzekvencije za njemačke plaćenike u Jugoslavenskom ratu’.

Naše opaske: Nevjerojatno je drsko da zastupnici ‘Ljevice’ traže od Vlade u Berlinu mišljenje o komemoraciji u Bleiburgu, o tomu koliko je ondje bilo ekstremno desnih pojedinaca, organizacija i stranaka, koliko je Hrvata sudjelovalo na tim skupovima i jesu li ih nadgledali pripadnici njemačkih obavještajnih služba. Ovdje izgleda kao da je njemačka ‘Ljevica’ prespavala propast III. Reicha kad je Austrija bila njegov dio ili misli kako njemački sigurnjaci smiju biti djelatni u neutralnoj Austriji koja nije članica NATO-a ili bilo kojega drugog vojnog saveza. Službeni je Beč morao prosvjedovati protiv ove drskosti njemačkih ljevičarskih zastupnika. Također su hrvatske institucije kao Hrvatska biskupska konferencija , Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine te Hrvatski svjetski kongres u Njemačkoj morali dignuti glas prosvjeda zbog ovakvih podmetanja partije ‘Die Linke’.

Ponovno jer riječ o plaćenicima koji su navodno sudjelovali u Domovinskome ratu, premda bi svima trebalo biti poznato da su inozemni borci listom bili idealisti koji su došli pomagati Hrvatima u obrani naše domovine, a neki su to platili glavom, no očito takav idealizam nije poznat nasljednicima bivše istočnonjemačke Komunističke partije koji su u svoju zemlju došli na sovjetskim tenkovima. Ukupno uzevši, ovaj dokument Njemačke savezne vlade napisan kao odgovor na pitanja partije ‘Die Linke’ govori u prilog stavu svih njemačkih parlamentarnih stranaka da s ‘Ljevicom’ nije moguće surađivati u bilo kojemu obliku na federalnoj razini jer je ta Partija duboko ukorijenjena u svojoj komunističkoj prošlosti koja nije bila časna jer je ona bila kvisling jedne okupacijske sile, Sovjetskoga Saveza. Stoga ne začuđuje da neki pripadnici te partije danas simpatiziraju Rusiju unatoč činjenici da je ona prekršila barem tri međunarodna ugovora u svojim odnosima prema slobodarskoj Ukrajini pa zagovaraju labavljenje, odnosno ukidanje sankcija imperijalnoj Moskvi, što otkriva nedemokratski karakter te partije.

Uredništvo Hrvatskoga tjednika

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo