Karađorđeva “Oбзнана“ zabranila je “Hrvatsku riječ”

 Podsjetnik na h r v a t s t v o Splita između dva svjetska rata (17)

Splitski dnevni list Novo doba objavio je 4. siječnja 1925. u gradskoj kronici kratku noticu pod naslovom “Primjena Obznane u Splitu”:

“Jučer je državno redarstvo izvršilo premetačine u »Hrv. Kolu«, u društvu Hrvatske Narodne Omladine, u redakciji »Hrv. Riječi«, te kod gg. dr. Bulića, dr. Brkiča, dr. Sokola dr. Cuzia i Gj. Kirigina. Redarstvo je zaplijenilo prepisku. Takodjer je redarstvo obustavilo daljnje izlaženje «Hrv. Riječi« na temelju Obznane, dotično zakona o zaštiti Države. To bi značilo da se progonima misli ići dalje i od same Obznane! jer se ona ograničuje na JLRSIS, dočim je »Hrvat. Riječ« organ Hrvatske Zajednice.”

Nakon dva dana (6. siječnja) isti list objavljuje opširni “Ispravak”, zapravo odgovor P. Magazina šefa splitske policije:

PRIMJENA OBZNANE U DALMACIJI. TUMAČENJE DRŽAVNOG REDARSTVA Zašto ]e obustavljena »Hrvatska Riječ« — Što je nadjeno pri premetačinama.

“U vezi s noticom štampanom u časopisu “Novo Doba” od 4. januara 1925. br. 3 u Gradskoj Kronici pod naslovom “Primjena Obznane u Splitu”, a na osnovu Zakona o štampi izvolitćete u Vašem časopisu donijeti slijedeći

ISPRAVAK:

Nije istina da se s progonima misli ići dalje i od same Obznane;

nije istina da se Obznana ograničuje na HRSS;

nije istina da je Redarstvo obustavljajući daljnje izlaženenje “Hrvatske Riječi” išlo dalje i od same Obznane;

Naprotiv istina je ovo:

Državno redarstvo postupa i postupit će samo protiv svih onih koji su se ogriješili ili će se ogriješiti o propise pozitivnih zakona te samo proganja krivce po zakonu. (…) Odluka Ministarskog saveta od 23. decembra 1924. koju Novo Doba naziva Obznanom odnosi se doduše na HRSS i upućuje vlasti da strogo postupe o zakonu o zaštiti javne bezbjednosti i poredka u državi od 2. augusta 1921. ali ovaj zakon duži policijske vlasti protiv s v a k o j razvratnoj i komunističkoj propagandi, bez obzira pod kojim se vidom i imenom ova prikazuje i krije. Tako je istina da je usljed toga ovo Državno Redarstvo proti Uredništvu “Hrvatske riječi” podnijelo redovitu prijavu Državnom Odvjetništvu u Splitu, predložilo da se zabrani daljnje izlaženje i rasturanje časopisa “Hrvatska Riječ” te da se povede subjektivni postupak po zakonu o zaštiti javne bezbjednosti i poredka u državi proti glavnom i odgovornom uredniku i ostalim sukrivcima. U tu svrhu Državno je Redarstvo već poapsilo krivce i predalo ih u sudske tamnice na raspoloženje Državnog Odvjetništva i Sudske vlasti.

Istina je još da je Državno Redarstvo sve gore izloženo pored ostalog na osnovu ovih utvrđenih djela:

1. Časopisa »Hrvatske Riječi« izdavatelj je; Hrvatska Štamparska Zadruga s. o. j. u Splitu, u čijem je odboru i dr. Damjan Sokol glavni predstavnik HRSS.. »Hrvatska Riječ« ranije, dok su se legitimiisali kao glasilo dalmatinskih Hrvata, pak ovo potonje doba odkada se legitimiše kao glasilo Hrvatske Zajednice, javno zastupa uvjek ista Identična načela i program.

2. I prije od početka njenoga Izlaženja, pak do posljednjega dana izlaženja, nju je Izdavala ista Hrvatska Štamparska Zadruga sa uvjek Istim članovima, uredjlvao ju Jeisti urednik, odgovarao je za nju uvjek isti odgovorni urednik, saradjivali su isti saradnici, medju ovima ima ih koji po političkim načelima I potajnom djelomičnom radu spadaju medju one zbog kojih je blo sankclonlsan zakon o zaštiti javne bezbjednosti.

3. Kod pretresa obavljenoga u uredništvu »Hrvatske Riječi« dneva 2.1.1925. izmedju ostaloga našlo se je I jedno originalno pismo jednog aktivnog čuvara javnog reda i poredka, što ga je ovaj uputio glavnom uredniku »Hrvatske Riječi«. U tom pismu izmedju ostaloga grdi se »srpske kenjce« i psuje se svoga komandanta što je izdao »ludu naredbu«.

4 .Kod istoga pretresa našla se je rukom prepisana  jedna strogo povjerljiva naredba žandarmerijskog komandira čete. Ta je naredba bila štampana i komentarisana u uvodniku »Hrvatske Riječi« broj 127 od 20. rujna 1924. Već se je ustanovilo da je spomenuta naredba  bila prepisana rukom jednog aktivnog organa, s kojim je uredništvo »Hrvatske Riječi« stajalo u posrednoj ili neposrednoj vezi.

5. Gore navedeno pod 3. i 4. očito dokazuje, da Je  »Hrvatska Riječ« radila u cilju rušenja državnoga pravnog poretka, jer je preko uredništva snubila državne organe kojima je dužnost da se pokoravaju vlastima i zakonu i da čuvaju postojeći državni poredak. Rušenje državnog pravnog poretka bilo bi svakako slično snubIjenju za bilo koje političke ciljeve i programe, a očito je i nedvojbeno kod ciljeva, kao što je ovdje slučaj, koji su u očitome sukobu s postojećom formom države i vladavine.

6. Kod istog pretresa našlo se raznih pisama, što su  ih razna lica pisala svojim prijateljima u razna mjesta,  ali zbog razvratnog djelovanja dotična pisma nijesu  stizala adresatima nego su protuzakonitim načinom dospijevala u uredništvo »Hrvatske Riječi«.

7. Na taj isti način uredništvo »Hrvatske Riječi«  došla su i pisma Gospodina Velikog Župana Splitske oblastl dr. Perovića, što ih je na zvaničnom papiru i o zvanlčnim poslovima, kao strogo povjerljive, opremao redovitom Poštom raznim uglednim licima i višim funkcionerima.

8. »Hrvatska Riječ« je snubila i druge pomagače iz  drugih nadleštava za ostvarenje svoga cilja, tako da je
u njoj bilo objelodanjeno više službenih spisa strogo povjerljivog sadržaja.

9. Iz svega navedenoga vidi se da sva lica koja notorno snose odgovornost za pisanje i za rad »Hrvatske Riječi« radila su u duhu, pravcu i cilju što je sve u protivnosti sa zakonom o zaštiti javne bezbjednosti od 2. augusta 1922. i ostalih postojećih zakona.

Upravitelj: MAGAZIN.

Neposredno ispod ovog “Ispravka” Novo doba objavljuje i sljedeću vijest:

PREMETAČINE I UAPŠENJA U SPLITU I PROVINCIJI.

“Glavni odsjek državnog redarstva izvršio je ovih  dana premetačine kod Hrvatskog Kola, Hrvatske Zajednice, uredništva »Hrvatske Riječi«, predsjednika Hrvat-ske Zajednice dra Brklća, kod Hrvatske Omladine, dra. Sokola, dra Cuzza, dra Bulića, Iva Čulića, GJanka Klrlglna. Paške Kallterne, te radnika Iva Marića, Jelića i Jakutina. U subotu bili su uapšeni u Splitu dr. Damjan Sokol  i odgovorni urednik »Hrvatske Riječi« g. Vlaho Ralć. G. Vlaho Ralć jc bio pušten da podje na večeru pod obećanjem da će se sam poslije večere prijaviti policiji, ali se on nije više javljao. Policija je bila Izviještena da Je pobjegao talijanskom jedrenjačom »Andora« preko Hvara za Italiju. Na traženje mjesne policije b|o Je uapšen u Hvaru i jutros doveden u mjesne sudske zatvore.”

Poslije nekoliko mjeseci uslijedio je sudski proces na kojem će državni tužilac, među ostalim, optužene teretiti:

“… da su inspirlsani duhom mržnje, nevjerno, razarali l tako postali elemenat pogibeljan za mir i poredak u državi. Svojim su pisanjem stvarali atmosferu vrlo zgodnu za rušenje svih postojećih drž. institucija. Optuženik Šegvić je bio glavni urednik a Ralć odgovorni urednik, te su svojim načinom pisanja preko »Hrvatske Riječi« išli za tim da ugroze opstanak države i dovedu u opasnost javni poredak i mir. Drž. tužilac dalje kaže da je ustanovljeno sudski da je njihov list bio zapljenjen zato što je širio mržnju protiv države, kao cjeline i radi izazivanja plemenskog i vjerskog razdora. Nabraja više brojeva u kojima su se redom napadale sve državne vlasti i svi društveni predstavnici, od vladara, vlade, suda, profesora i učitelja do žandara. Prikazivalo se našu državu kao divljačku i primitivnu u kojoj da je hrvatski dio našeg naroda, zlonamjerno, krivnjom Srba, u duševnom i materijalnom ropstvu. Srpsko pleme da je silom i prevarom prigrabilo svu političku, vojničku i inu vlast na štetu izrabljenih Hrvata. Prikazivali su državu trulom i u takvom stanju, u kakvom je bila Austro-Ugarska Monarhija prije rasula. Iz svega toga proizlazi da je proračunato i sistematski vodjena rabota protiv države kao cjeline i protiv dijela srpskog naroda…”

Već iz ovih, nekoliko navedenih tužiteljevih riječi, možemo zaključiti da je Hrvatska riječ zapravo istinito i kritički pisala o političkim prilikama u tadašnjoj Kraljevini SHS.

NAPOMENA:

Splitska Sveučilišna knjižnica dosad je digitalizirala nekoliko splitskih izdanja iz svog fundusa periodike, ali (začudo!) ni jedno od onih s hrvatskim predznakom… a ipak ih ima: HRVATSKA DRŽAVA (1910), HRVATSKA RIJEČ (1921, 1924), HRVATSKA SVIJEST (1923), HRVATSKI NAROD (1924) HRVATSKA SLOGA (1924), HRVATSKI GLASNIK (1938-1940), HRVATSKI POMORAC (1938), HRVATSKI OMLADINSKI TJEDNIK (1938.)… Vrijedilo bi saznati zašto je tako? Ili je možda još uvijek na snazi “interna zabrana” koja je postojala u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji!?

Frano Baras/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo