Zorica Vuković: Spašavanje Dadinog proračuna

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja ove godine trebao se svečano proslaviti na Krbavskom polju uz Marka Perkovića Thompsona. 

Što Krbavsko polje znači za hrvatski narod? 

Jednu tešku povijesnu tragediju koja se zbila  9. 9. 1493. godine kada je osmanlijska vojska napala Hrvate koje je vodio ban Emerik Derenčin. Bitka je trajala od jutarnjih do popodnevnih sati. Napad na hrvatske snage predvodio je kruševački sandžak-beg Ismail i Hadim Yakup-paša. 

Hrvatska vojska je u početku bila raspoređena na obroncima istočnog dijela Krbavskog polja, kako bi spriječila frontalno sučeljavanje i bila je podijeljena u tri skupine. Prva je skupina bila sastavljena od vojnika iz Slavonije kojima  je zapovijedao Franjo Berislavić, druga je bila pod zapovjedništvom Ivana Frankopana Cetinskog, dok su trećom zapovijedali Nikola VI. Frankopan i Bernardin Frankopan. 

Otomanske su snage najprije odgurnute i počele su povlačenje, ali je u zasjedi bilo oko 3 000 turskih konjanika i hrvatska je pješadija pretrpjela težak poraz s golemim posljedicama. Turska pobjeda bila je strašna i okrutna. 

U bitki je poginuo mladi vitez Juraj Vlatković, knez Karlo Krbavski te mnogobrojni hrvatski velikaši iz obitelji Frankapan, Zrinski i Blagajski, te svećenici i redovnici… 

Ban Derenčin, Nikola Frankapan i Karlo Gusić bili su zarobljeni, dok se Bernardin Frankapan uspio probiti i spasiti.

Mjesto je nakon bitke posjetio ninski biskup Juraj Divinić. U izvještaju papi Aleksandru VI. biskup Divinić piše petnaest dana nakon što je  posjetio ovo strašno mjesto. Pet dobro očuvanih stranica pisma čuva se u Biblioteci Marciani u Veneciji. Centralni dio pisma je opis bitke i poraza, te situacije nakon bitke.

 „U onaj jedan dan na tijesnom prostoru trinaest tisuća ljudi bilo je što zarobljeno, što ubijeno. Po putovima, na sve strane, leži vrlo mnogo ukočenih tjelesa što ih razdiru vuci… i ostale zvijeri, a nema nikoga da ih pokopa. Tko da ispripovjedi poraz onoga dana, tko da ispriča onu propast!? 

Osim toga, ni to se Turcima nije činilo dovoljnim za trijumf pa su sjekli nosove ubijenima i spljoštili ih da ih mogu lakše donijeti svome caru kao znak pobjede i da se mogu hvaliti pričajući o tako žalosnom trijumfu. 

Neke sapeše u negve teškog sužanjstva i odvedoše. I samog bana baciše u okove, a njegovu sinu, također vrlo hrabrom vojniku, pred očima oca odrubiše glavu i toplom krvlju jedinca sina poprskaše očevo lice. I koliko god je jadnik prisiljen bio uzeti hranu, toliko mu put na stol mjesto zdjele stavljahu na tanjur glavu ljubljena sina…“

Zbog katastrofalnog poraza na Krbavskom polju, kroničari su zaključili da je u toj bitki poginuo ‘cvijet hrvatskog plemstva’. U narodu je ove polje upamćena kao krvavo. Bitka je bila i posljednji pokušaj hrvatskog plemstva da se samostalno odupre Turcima.

Krbavsko polje bilo je naseljeno od davnina, a Krbavska župa spominje se u 10. stoljeću i razvija se kao biskupski grad  1185. godine u političkom okviru srednjovjekovne hrvatske države do tatarske provale sredinom 13. st.. Nakon toga, brzo se oporavlja, obnavlja i traje sve do Osmanlijskih osvajačkih ratova.

Hrvatska se nakon Krbavske bitke pribrala, okupila se i u stogodišnjem ratu protiv turskih osvajača opstala na zemljopisnoj karti Europe, makar kao ‘ostatci ostataka nekadašnjega slavnoga kraljevstva’. Hrvatsko plemstvo već je 1494. godine održalo Sabor u Bihaću i 10. travnja preko pape i  njemačkog cara Maksimilijana uputilo poruku i vapaj za pomoć kršćanskoj Europi: 

„… ovu silu mi već sedamdeset godina zaustavljamo gubeći naša tijela, živote i sva naša dobra, te poput kule i predziđa kršćanstva branimo svakodnevnim ratovanjem kršćanske zemlje, koliko nam je to uopće ljudski moguće. 

Neka Vam dakle po nama bude rečeno ovo: ako bismo mi popustili Turcima, tada bi oni u svako doba mogli zaskočiti kršćanstvo iz zemlje Hrvata. 

Zbog toga mi ne samo dnevno, nego gotovo svakog sata u opasnosti za naše živote i dobra naša stojimo nasuprot njima, a naši očevi, braća i prijatelji u tom trajnom otporu bivaju grozno i na užasan način ubijani, hvatani i na neljudski način odvlačeni, naše žene, kćeri i djeca u ropstvo odvođeni, a njihova ženska i djevičanska čast biva gažena, te mi tako bačeni u najveće iskušenje koje je uopće moguće na tom svijetu podnositi… 

Ipak mi smo zadali vjernost našoj kršćanskoj vjeri, prihvativši krštenjem da ćemo je stalno i čvrsto držati i da je nećemo predati neprijateljskoj sili…“

Europa je bila zastrašena krbavskim porazom Hrvata. Obećavala je pomoć i solidarnost, ali ta je pomoć stizala uglavnom prekasno i nikada u potpunosti. Poznato? Povijest se doista ponovila i 1991.

Zbog svega, na saboru u Cetinu 1. siječnja 1527. hrvatsko plemstvo izabire austrijskog nadvojvodu Ferdinanda Habsburškog za kralja Hrvatskog kraljevstva potpisom tzv. Cetinske povelje.  Ferdinand se obavezao da će o svom trošku uzdržavati 1 000 konjanika i 200 pješaka i hrvatske ratne utvrde.

Lika više nije bila ista. Zbog provale Turaka, stanovništvo se iseljava. Jedan dio njihovih potomaka danas se nalazi u Gradišću. I dalje njeguju svoj jezik i običaje. Danas tamo djeluje biskup Egidije Živković, česti gost u Hrvatskoj. 

„Iako imam 500 godina stare hrvatske gene s ovih prostora, odmah obećavam medijima da neću danas pjevati: geni, geni kameni, ali ću zato govoriti geni, geni hrvatski,“ rekao je biskup  Egidije lani na sv. misi na Vukovarskom groblju.

Ovaj dio Like oživio je tek nakon Domovinskog rata, a posebno nakon osnivanja Gospićko-senjske biskupije koju je bulom 25. svibnja 2000. godine  potvrdio papa Ivan Pavao II. On je blagoslovio i kamen temeljac na Trsatu 8. lipnja 2003. godine.

Prvi biskup bio je povjesničar dr. sc. Mile Bogović, sada u miru, ali koji ne miruje. On je bio idejni začetnik gradnje crkve i svetišta posvećenog hrvatskim mučenicima tijekom stoljeća. Crkvu je, po uzoru na ‘najmanju katedralu na svijetu’, sv. Križa u Ninu, projektirala arhitektica Marina Balin-Fadejev. Oltarni reljef ‘Slava hrvatskih mučenika’, načinio je kipar Kuzma Kovačić kao triptih: Krbavska bitka, stradanja nakon II. svj. rata i vukovarska epopeja u Domovinskom ratu. 

Svečani blagoslov crkve i misno slavlje, uz prisutnost velikog broja hodočasnika, predvodio je 11. rujna 2010. vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić.

Oko Crkve hrvatskih mučenika je spomen park u kojem bi bio memorijalni zid s imenima i mjestom stradanja Hrvata… Crkva je utočište mnogih hodočasnika, a zadnje subote u kolovozu održava se svečana sv. misa za sve poginule.

Jugoslavenski komunisti nisu dozvolili da se o srednjovjekovnoj Krbavi piše i vrše istraživanja.

O Krbavskoj bitki, nije se učilo u školi; tek onako usput… Bitna je bila mitomanska Kosovska bitka i svi srpski ustanci i njihovi ‘junaci’. Tek po oslobođenju Hrvatske od jugo-velikosrpske doktrine, ovo područje je postalo interesantno povjesničarima, arheolozima, forenzičarima.

Zahvaljujući arheološkim iskopavanjima, iz zaborava je oteta tlocrtna slika nekadašnje katedralne crkve Krbavske biskupije. Temelji katedrale sv. Jakova iz XIII. stoljeća otkriveni su tek 1995., nakon Oluje. Bila je građevina iznimne  gotičke ljepote, duga 40 metara. Nakon Krbavske bitke, pretvorena je u prah… Jedino se sačuvao Krbavski križ iz 1200. godine. 

Arheološka iskapanja vršena su od 2000.-te godine, a vodio ih je dr. sc. Radomir Jurić  iz Arheološkog muzeja u Zadru. Posmrtne ostatke iz katedrale i s udbinskog groblja analizirao  je, sa svojim timom, antropolog dr. sc. Mario Šlaus, prof. Filozofskog fakulteta u Zagrebu i voditelj Antropološkog centra HAZU. O tome je HRT snimio dokumentarni film pod nazivom Zapisano u kostima 3.: Tajna udbinske katedrale, kojega je vrijedno pogledati i više puta. 

Dr. Šlaus o ovoj seriji dokumentaraca kaže: „Ako je išta konstanta u ljudskoj povijesti, to je želja svakog od nas da bude zapamćen. Keopsova piramida, Partenon ili Taj Mahal monumentalni su izrazi te želje. No što je s onom vojskom bezimenih, čiji su životi također pisali povijest, ali si nisu mogli podizati spomenike?“

https://www.dailymotion.com/video/x2gebvd

Kad je 21. 6. 2019. najavljen koncert Marka Perkovića Thompsona na Krbavskom polju, bijah sretna jer će dio naše mladeži i ljudi željeti nešto više saznati o ovom dijelu naše domovine, a mnogi će na licu mjesta moći zaviriti u jedan dio naše povijesti. Tim prije što se Udbina nalazi na cesti koja vodi prema Kninu.

Da bi se koncert mogao održati Darko Milinović-Dado, župan Ličko-senjske županije u prijedlogu županijskog proračuna ‘osigurao’ je 200 000 kn za potrebe organizacije.

Ali… HDZ i partneri se s tim nisu složili. 

I nakon višestrukog odgađanja sjednice Marijan Kustić, glavni HDZ-ovac Like i ‘nestašni’ Dado dogovoriše se, uz katalizu Andreja Plenkovića, da nema 200 000 kn za ‘Thompsonov’ koncert. ‘Rasplakali’ su se neki jer  bi za taj novac gradili vrtiće, škole, staračke domove, bolnice, a ‘za Brinje i druga mjestima nema novaca ni za hitnu medicinsku pomoć’.

Saznavši za dil, Thompson je dan prije sjednice (9.7.)  objavio na FB: 

„Dragi prijatelji, moram Vas obavijestiti da pored velike želje i napora, kako bismo ove godine proslavili Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja na Krbavskom polju, da taj događaj nismo u mogućnosti organizirati.

Zbog velike simbolike kako Krbavskog polja, tako i Dana pobjede tu ideju ćemo realizirati nekom drugom prilikom kada za to smognemo snage.

Obzirom na to da se radi o Krbavskom polju, dakle polju u pravom smislu te riječi, takva organizacija zahtijeva ozbiljne i zahtjevne infrastrukturne radove. Dogovor s obnašateljima dužnosti Županije, gradova i općina u Ličko-senjskoj županiji je bio da oni osiguraju neophodna sredstva kako bi se takva proslava mogla održati. Jasno je da to sve zahtjeva određena financijska sredstva. Više puta je svima naglašeno da ja svoj nastup za tu prigodu poklanjam…

… Ja ne želim biti uzrok nikakvim podjelama koje su u velikoj mjeri izražene u Ličko-senjskoj županiji, kao što ne želim biti ni nečija izlika za osobne političke neuspjehe. Isto tako ne dopuštam pojedincima da svoje političke poene prikupljaju preko mojih leđa, lažući o mojim navodnim komercijalnim angažmanima…

…Sama ideja proslave i velikog koncerta na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja nikad se nije temeljila na podjelama već na okupljanju hrvatskoga naroda kako bi taj dan proveli u zajedništvu i domoljublju slaveći velebnu pobjedu nad velikosrpskom agresijom u Domovinskom ratu. Upravo ta misao me je i vodila kada sam donio odluku da duh tog zajedništva iz Čavoglava podijelimo s cijelom Hrvatskom te da svake godine takva proslava bude u nekom drugom kraju Hrvatske, pogotovo u krajevima koji su podnijeli najveći teret u Domovinskom ratu…“

Skupštinu su (10. 7.) bojkotirali vijećnici HSP-a. HDZ, HSS, HSU, HSP-AS, Dadini neovisni, Bura promjena i najznačajniji SDSS su jednoglasno ‘ugasili mikrofone’, Ličani su dobili proračun , ali su, ovogodišnju svečanu obljetnicu Oluje, izgubili.

„Jasno je da se radi o političkoj trgovini čiji će rezultati biti vidljivi idućih dana i tjedana kao što smo mogli čuti i na samoj sjednici od Željka Biondića (HDZ) koji je naglasio da će proračun podržati  ‘uz određene uvjete županu Darku Milinoviću’, a koji se tiču provedbe određenih odluka, ali i povlačenja nekih kadrovskih rješenja koja je župan proveo u prošlom razdoblju,“ naveo je  Karlo Starčević iz HSP-a. 

Predsjednik Županijske skupštine Kustić rekao je kako je donijeta odluka odgovorna: „Ovo je odgovorno s naše strane; u interesu deblokade i nakon garancija premijera Plenkovića vezanih uz investicije, podržat ćemo proračun.“

Ponosni župan Dado novinarima je rekao: „Marku Perkoviću na volju.“ Za proslavu Oluje predviđeno 100 000 kn braniteljskim udrugama, „a one će odlučiti o proslavi“. 

Što kažu branitelji?

„Nakon jučerašnje objave Marka Perkovića Thompsona da otkazuje koncert na Krbavskom Polju povodom Dana Pobjede i Dana Domovinske Zahvalnosti i 24. Obljetnice VRO ‘OLUJA’ osjećamo potrebu da se ‘zahvalimo’ svima koji su pridonijeli takvom razvoju događaja…

Zahvaljujemo svim neodgovornim političarima, posebno onima iz najdomoljubnije stranke, kako se vole nazivati, koji su nas ovih dana obasipali izjavama kako postoje važnije stvari na koje se može potrošiti 200 000 kn od proslave možda i najvažnijeg dana u povijesti naše Domovine…da su tako razmišljali svih ovih godina gdje bi nam bio kraj.

Zahvaljujemo i onima koji su nam ‘dobronamjerno’ savjetovali da je bolje da damo 10 000 kn nekim domaćim bendovima nego 200 000 kn Thompsonu iako su znali da se ne plaća Thompsonu već organizacija događaja…samo se pitamo gdje su bili sa svojim savjetima svih ovih godina dok je njihova stranka plaćala skupe izvođače na svojim skupovima, a oni sjedili su u prvim redovima.

Zahvaljujemo i našim suborcima koji sjede u vijećničkim klupama što nisu reagirali na izrečene laži pojedinih vijećnika, ali su se našli dužni reagirati na naše priopćenje, iako u njemu nismo nikoga imenovali. Ali drago nam je ako su se u njemu pronašli.

Zahvaljujemo i onima koji su sve gledali sa strane iako su birani da preuzmu odgovornost, a ne da guraju glavu u pijesak.

Pitate se na čemu im se zahvaljujemo…

Na tome što su nam otvorili oči i pokazali nam koliko uistinu drže do nas, hrvatskih branitelja, ali i do svih vas poštenih domoljuba koji ste željeli dostojno obilježiti Dan kojim je konačno oslobođena Domovina.

Hvala vam što ste nam pokazali čime se mjeri vaše domoljublje.

Na kraju poručujemo svima da nećemo odustati, kako smo odlučni bili u Domovinskom ratu tako smo odlučni i sada da ćemo bez obzira na sva podmetanja jednog dana realizirati veličanstvenu proslavu Dana Pobjede na Krbavskom Polju na kojem se stoljećima lila hrvatska krv.“

HRVATSKA IZNAD SVEGA – HRVATSKU NI ZA ŠTO

Udruga ratnih veterana 9. gardijske brigade-Vukovi
HVIDRA Ličko-Senjske Županije i HVIDRA Gospić
Udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja LSŽ
Udruga udovica poginulih hrvatskih branitelja LSŽ
Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata 90.-91. LSŽ

Na FB negodovanja:

Dominik Krčelić: „Našoj vladi je lijepo izreći Hrvatska, ali je l’ se ikad itko zapitao od kud ta Hrvatska tko je branio to njeno ime, njezin teritorij???“

Radmila Glavan: „Baš sam žalosna. Bila sam spremna za Krbavsko polje s mojih nekoliko rođaka branitelja. Tužno. Bog i Hrvati!“

Marcus Vladač: „Jad i bijeda hrvatske političke vrhuške. A, mogli su dati izjavu s ovakvim obrazloženjem (kao ovaj sud u Sloveniji) i začepiti gubice protuhrvatskim fašistoidnim antifama. Ali ne, ostavili i dopustili atmosferu linča i teškog kršenja prava gospodina M. P. Thompsona, pa se, recimo, čovjeku zabranjuje održavanje koncerta u Puli, a od političke vrhuške ništa, što znači da podržavaju zabranu. Čak i ta predsjednica, iako je izjavila da pjeva i sluša pjesmu ‘Lijepa li si’… Kojeg li apsurda!“

Jakov Salamun: „HDZ, odnosno Andrej Plenković i Milorad Pupovac opet isključili mikrofon Thompsonu kao na dočeku repke. Ovaj put kao uvjet za podršku ličkom proračunu.“

Kako bi rekao biskup Egidije: „Iako imam 500 godina stare hrvatske gene s ovih prostora, odmah obećavam medijima da neću danas pjevati: geni, geni kameni, ali ću zato govoriti geni, geni hrvatski … pa se nadam da mi neće nitko danas isključiti mikrofon.“

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo