SVETAC DANA: Sveti Mucijan-Marija Wiaux

Redovnik iz družbe Braće kršćanskih škola. Rado je i često molio, te je molitva postala jedna od glavni značajki njegova života. Postao je uzor odgojiteljima djece i mladeži.

Danas je sv. Mucijan-Marija Wiaux, redovnik iz družbe Braće kršćanskih škola. Rođen je u Belgiji 20. ožujka 1841. godine, kao treće od šestero djece u obitelji Ivana Josipa i Elizabete. U toj se pobožnoj i vjernoj obitelji redovito molilo. Bila je to prava mala kućna Crkva, onako kako je to kasnije preporučivao Drugi vatikanski sabor, a oni su u duhu Crkve već prije to provodili. Upravo kako je rekao Erazmo Roterdamski, da se ništa čovjeku ne usadi tako duboko u dušu kao ono što mu se ističe u prvoj mladosti, tako je bilo i s našim današnjim svecem – svetim Mucijanom Marijom koji je na krštenju bio dobio ime Louis Joseph.

Mali je Luj Josip, kasnije brat Mucijan, pokazivao veliku sklonost prema molitvi. Rado je i često molio, te je molitva postala jedna od glavnih značajki njegova života. Otac ga je želio učiniti kovačem u svojoj kovačnici, što je neko vrijeme i pokušavao, ali njegov smisao za molitvu svima je bio poticaj da ga puste u samostan. I doista, 7. travnja 1856. godine ušao je u družbu sv. Ivana de la Salle, a već 1. srpnja obukao je njihovo redovničko odijelo. Za njega su tvrdili da je cijeli život u potpunosti obdržavao svaku točku redovničkih pravila. Brat Mucijan radio je s djecom kao kateheta i odgojitelj, sve do svoje smrti 30. siječnja 1917. Na početku je imao veliku kušnju jer su ga smatrali neprikladnim za apostolat poučavanja djece, pa su ga kanili otpustiti. To se ipak nije dogodilo, pa je tijekom sljedećih pedesetak godina itekako dokazao Božje naume s njim.On je mladima neprestano naglašavao važnost pobožnosti prema euharistiji i Mariji, a svi su znali da on to govori iz svog najdubljeg uvjerenja i svagdašnjeg proživljavanja. Na kraju svoga života brat Mucijen-Marie sa zahvalnošću je rekao: „Kako se čovjek osjeća sretan kad se kao ja nalazi na rubu groba, a čitav je život gajio veliku pobožnost prema Gospi!“ Preminuo je 30. siječnja 1917. u Malonneu. Već na dan njegove smrti dogodila su se uslišanja i čuda po njegovom zagovoru. Oko njegovog groba ubrzo su se počela okupljati mnoštva hodočasnika. Od 11. svibnja 1926. njegov grob se nalazi uz župnu crkvu u Malonneu. Postao je uzor odgojiteljima djece i mladeži. Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 30. listopada 1977, a papa Ivan Pavao II. svetim 10. prosinca 1989.

https://hkm.hr/Hrvatsko nebo