Mate Bašić: Solidarizirajmo se sa Krešom Beeeeljkom
Vrijeme:2 min, 43 sec
Beljak početkom 2016. pedantno predaje novu imovinsku karticu prema kojoj kuća s okućnicom – a koje nema u katastru – ima čak 950 kvadratnih metara, u vrijednosti od pola milijuna kuna. Kvadratura kuće navedene u imovinskim karticama od 2016. do danas nije se mijenjala. – Kuća nije dovršena te će biti prijavljena u katastar čim svi radovi budu gotovi. Kuća se upisuje u katastar kad je gotova. Moja kuća još uvijek nije skroz dovršena. Radovi nisu u tijeku, nisam imao odgovarajuću financijsku konstrukciju. Nije završena onako kako je bilo u projektu jer nisam imao novca pa su radovi odgođeni. Kad bude gotova onda ide uporabna dozvola i upis u katastar. Sve je u redu – izjavio je za portal Direktno Krešo Beljak.
Siroti Krešo!
Ne znam, dobri ljudi, ima li još u hrvatskom narodu ikakva osjećaja za solidarnost, može li mu se kako pomoći.
Evo, ja bez duga premišljanja, imam dva prijedloga, jedan bolji od drugoga, i obratno:
1. Uza slogan “Vjera u Boga i seljačka sloga”, osnujmo mi Hrvati nacionalni fond za financijsko-nekretninsku konsolidaciju novčano posrnuloga predsjednika HSS-a koji je, prema nekim objektivnim procjenama, zadužio naciju više od Pavla, Antuna i Stjepana Radića te Vladka Mačeka, Jurja Krnjevića, Josipa Torbara, Ivana Zvonimira Čička, Drage Stipca, Zlatka Tomčića, Josipa Friščića, Branka Hrga i Marijane Petir zajedno, na način da svaki domovinski Hrvat, kao i Hrvat iz BiH te s prostora ex-yu, u fond uplati bijednih 10 kuma, svaki europsko dijasporac neznatnih 10 eurića, a prekomorski 10 dolarčića. Veliki korak u znak solidarnosti za čovječanstvo, a mali za sređivanje hrvatskoga katastra i Hrvatske kao takve u EU i UN!
2. Na indiviudalnoj ravni solidarnosti, osobno sam solidarno spreman – u roku od 15 minuta, elektronskim putem, čim se on s prijedlogom složi – u znak naknade sirotom seljačkom trudniku i trudbeniku predsjedniku HSS-a Beeeljku na račun uplatiti ukupnu procijenjenu vrijednost nedovršenoga stambenoga objekta od jedva 950 metara četvornih na klaustrofobičnoj malenoj okućnici i neplodnoj zapuštenoj livadi tj. pola milijuna kuna (oko 100.000 AUD) plus iznos od još onih 300.000 sad-me-vidiš-sad-me-ne-vidiš kuma (oko 60.000 AUD), kao mali znak pažnje, odnosno, kao priznanje što se jadnik svih ovih godina mučio, jedva spajajući politički i financijski kraj s krajem te konac s koncem. Uostalom, ja za taj iznos u lucky country, u čudnovatoj zemlji Oz, na ovomu malenomu zabačenom otočiću, u Melbourneu mogu kupiti jedva pristojnu garažu upisanu u ovdašnji katastar, a njemu bi – kao i općini Samobor – to itekako pomoglo (osim što je to, priznajmo, lijepa simbolična gesta s moje strane).
Kao rezervnu (pričuvnu) varijantu, predlažem zamjenu nekretnina: ja njemu pristojnu garažu u Melbourneu, upisanu u ovdašnji katastar, bez ikakvih financijskih i ikakvih drugih opterećenja, a on meni nedovršeni stambeni objekt od 950 kvadratića s okućnicom i livadom, još neupisanu u katastar, pa makar (nemali!) katastarski troškovi pali na teret mojih potomaka: kom obojci, kom opanci, kom katastra, kom radiokasetofoni.
Uz napomenu (conditions apply): u znak vječne zahvalnosti, ujedno i pragmatičnog oportunizma, ovaj i ovakav HSS prepuštam njemu u baštinu bez ikakve naknade, samo molim da o tome uopće međusobno ne raspravljamo, jer u tom slučaju – ništa od moje solidarnosti s tim neviđenim idiotom, majmunom i gangsterom, da parafraziram naslov jedne od knjiga Denisa Kuljiša.
Mate Bašić/Hrvatsko nebo
