Negativni demografski trendovi

Negativni demografski trendovi koji su posljednjih godina prisutni u većini europskih zemalja nisu zaobišli ni Poljsku. S obzirom na to da Poljska u društvenom (izrazito katolička zemlja, sličan sustav vrijednosti i mentalitet) i političkom smislu (puni suverenitet i demokratizacija 90-ih godina prošloga stoljeća, nakon teškoga komunističkog razdoblja) ima mnoge sličnosti s Hrvatskom, zanimalo nas je kakva je trenutačno demografska situacija u toj zemlji.

100 godina Poljske u brojkama

Središnji statistički ured u Poljskoj (GUS, Główny Urząd Statystyczny, https://stat.gov.pl/), koji je 2018. godine proslavio stogodišnjicu svojega postojanja, objavio je u srpnju 2018. publikaciju „100 godina Poljske u brojkama. 1918-2018“.

„Posljednjih stotinu godina bilo je iznimno burno razdoblje u povijesti Poljske“, piše u uvodu dr. Dominik Rozkrut, predsjednik Središnjega statističkog ureda, i nastavlja: „Izgradnja mlade, suverene države prekinuta je Drugim svjetskim ratom, a potom dugi niz godina dominacijom SSSR-a i totalitarnoga komunističkog sustava. Zahvaljujući stalnim težnjama za slobodom nacije, od 1989. godine Poljska je ponovno na putu demokracije i tržišnoga gospodarstva. Političke promjene popraćene su tehnološkim napretkom koji potiče društveno-ekonomske promjene.“

U publikaciji su preko statističkih podataka prikazani odabrani fenomeni i procesi karakteristični za povijest zemlje u posljednjih sto godina, najvažniji događaji te podatci o teritoriju, organizaciji države, stanovništvu, životnim uvjetima i gospodarstvu. Podatci su grupirani u četiri poglavlja, u skladu s četirima različitim razdobljima za povijest Poljske u proteklih sto godina s obzirom na suverenitet, teritorijalnu rasprostranjenost i organizaciju države te političku, društvenu i ekonomsku situaciju: 1918. – 1939., 1939. – 1945., 1945. – 1989., 1989. – 2018.

Najviše se podataka odnosi upravo na suvremenu poljsku državu, zahvaljujući dostupnosti većeg broja informacija i širenju istraživanja na veći broj domena temeljem reorganizacije Središnjega statističkog reda i donošenja novoga Zakona o javnoj statistici (1995.), te metodološkoj usklađenosti s međunarodnim standardima istraživanja.

Mi ćemo se također usredotočiti na posljednje poglavlje publikacije (s obzirom na promjene u geografskoj rasprostranjenosti, druga su razdoblja teže usporediva), a konkretnije zatim na razdoblje od pristupanja Poljske Europskoj uniji (1. svibnja 2004.), i to na podatke koji se tiču demografije.

Negativni demografski trendovi 1990. – 2017.

Usporedno s političkom transformacijom države dogodile su se i znatne promjene u demografskim procesima. Kao i u većini europskih zemalja u posljednje vrijeme, i u Poljskoj su vidljivi negativni demografski trendovi. Parovi sve kasnije stupaju u brak i osnivaju obitelj, smanjuje se broj sklopljenih brakova, povećava se broj neformalnih zajednica, povećava se broj rastava, smanjuje se broj rođene djece, bilježi se povećano iseljavanje, napose mladih osoba, a sve to rezultira negativnim promjenama u starosnoj strukturi stanovništva i pokazatelj je progresivnog starenja društva.

Poljska je 1990. godine imala 38 milijuna i 73 tisuće stanovnika, navodi se u publikaciji, a 2017. godine 38 milijuna i 434 tisuće, no struktura stanovništva uvelike se promijenila. Udio osoba starijih od 65 godina u općoj populaciji 1990. godine iznosio je 10,2 %, a 2017. čak 16,6 %.

U istom razdoblju, 1990. – 2017., navodi se u publikaciji, iz Poljske se iselilo 654,7 tisuća stanovnika, a uselilo se 281,7 tisuća, što predstavlja manjak od 373 tisuće stanovnika samo u odnosu na migracije.

Godišnja statistička izvješća – prirodno kretanje stanovništva

Podrobniji se podatci mogu iščitati iz godišnjih statističkih izvješća koja objavljuje poljski Središnji statistički ured. S pomoću tih smo izvješća izradili tablicu koja pokazuje prirodno kretanje u Poljskoj u posljednjih petnaestak godina.

Unatoč tomu što je u 2018. godini broj stanovnika bio za 220.540 veći nego 2003. – prve godine koju smo uvrstili u tablicu, iz priloženoga vidimo da se broj stanovnika u Poljskoj posljednjih godina postupno smanjuje. Počevši od 2011. godine, svake sljedeće godine Poljska bilježi manji broj stanovnika.

Broj sklopljenih brakova u 2018. manji je za 3003 od broja sklopljenih brakova u 2003. godini, a u odnosu na 2008. – kada je zabilježen najveći broj sklopljenih brakova u posljednjih petnaestak godina, manji je za čak 65.301.

Broj živorođene djece u 2018. godini veći je za 37.106 u odnosu na 2003., ali je i on u blagom padu u odnosu na prethodnu godinu, a u odnosu na 2009. godinu – kada je zabilježen najveći broj živorođene djece u promatranom razdoblju, manji je za 29.411.

Broj umrlih iz godine u godinu uglavnom raste, a najveći je broj umrlih u odnosu na praćeno razdoblje bio upravo prošle godine, 2018.

Godišnja statistička izvješća – migracije

Statistike o migracijama iznimno je teško pratiti jer se one temelje i na zrcalnim statistikama, tj. rabe se podatci i iz drugih zemalja, a onda se mogu pojaviti razni problemi (različito definiranje migranata u pojedinim zemljama, drukčiji izvori podataka, drukčija metodologija za prikupljanje i obradu podataka, nedostupnost usporedivih podataka i sl.). Tako se podatci o migracijama koje donosi poljski Središnji statistički ured (GUS) od 2009. godine naovamo potpuno razlikuju od onih koje objavljuje Eurostat. Naime, podatcima koje prikuplja Eurostat obuhvaćene su osobe koje su migrirale na razdoblje od godinu dana ili dulje te osobe koje su trajno migrirale (prikupljanje podataka temelji se na Uredbi 862/2007), a GUS u godišnjim statističkim izvješćima donosi podatke samo za osobe koje su trajno migrirale. Donosimo tablicu u nastavku.

* Podatci GUS-a o imigraciji i emigraciji u 2015. preuzeti su iz 2014. zbog pogreške u obradi podataka.

Gledajući podatke o migracijama koje donosi poljski Središnji statistički ured (GUS), od 2003. do 2014. (ili 2015; podatci o imigraciji i emigraciji u 2015. preuzeti su iz 2014. zbog pogreške u obradi podataka) veći je broj odseljenih od doseljenih. Najveća je razlika bila vidljiva 2006. godine kada se iz Poljske, prema GUS-u, odselilo 36.134 stanovnika više nego što ih se doselilo u Poljsku. Napokon je 2016., prema GUS-u, stanje stabilizirano i prvi je put veći broj doseljenih stanovnika od onih koji su se odselili, a u 2017. i 2018. broj odseljenih stanovnika bio je još manji nego 2016.

Prema podatcima Eurostata, iz Poljske se još uvijek više stanovnika iseljava nego što ih se useljava, premda se te vrijednosti polako približavaju.

Službeni podatci govore da najviše Poljaka iseljava u UK, Njemačku, Irsku, Nizozemsku i Italiju, a najviše ih se u Poljsku useljava iz Ukrajine.

Od 2004. (te je godine Poljska pristupila EU-u) do 2017., prema podatcima Eurostata, Poljsku je napustilo 2.401.037 osoba, a u istom je razdoblju u Poljsku došla 1.857.221 osoba.

Poljaci u Njemačkoj

Prema podatcima njemačkog Federalnog zavoda za statistiku, od pristupanja Poljske Europskoj uniji broj poljskih građana u Njemačkoj višestruko se povećao. Krajem 2004. godine u Njemačkoj je bilo 292.109 poljskih građana (v. Destatis), a krajem 2011. (te je godine uvedena puna sloboda kretanja radnika) 468.481 poljskih građana. Svake sljedeće godine taj je broj bio sve veći, 2017. je iznosio čak 866.855, a tek je od prošle godine (2018.) broj Poljaka u Njemačkoj u blagom opadanju i iznosi 860.145. (v. Destatis)

Vidljivo je da se njemačke službene statistike o povećanju broja Poljaka u Njemačkoj lakše uklapaju u podatke koje o migracijama u Poljskoj objavljuje Eurostat nego u službene poljske statistike. Primjerice, prema službenim njemačkim statistikama, od 2016. do 2017. broj poljskih građana u Njemačkoj povećao se za 83.770 (783.085 u 2016. i 866.855 u 2017.), a poljske statistike bilježe podatak da se u tom razdoblju iz Poljske ukupno iselilo manje od 12 tisuća stanovnika.

U Hrvatskoj je gora situacija

Nakon što smo vidjeli kako izgleda demografsko stanje u Poljskoj, koje nije sjajno, ali se situacija donekle stabilizirala, moramo, nažalost, zaključiti kako je u Hrvatskoj situacija gora.

Usporedimo prirodno kretanje stanovništva 2017. godine u Poljskoj i Hrvatskoj.

Broj sklopljenih brakova u odnosu na broj stanovnika u Poljskoj je 0,501 %, a u Hrvatskoj 0,495 %.

Broj živorođenih u odnosu na broj stanovnika u Poljskoj je 1,046 %, a u Hrvatskoj 0,89 %.

Broj umrlih u odnosu na broj stanovnika u Poljskoj je 1,048 %, a u Hrvatskoj 1,303 %.

Udio stanovništva starijeg od 65 godina u općoj populaciji u Poljskoj je 16,6 % (publikacija „100 godina Poljske u brojkama“), a u Hrvatskoj 19,8 % (procjena DZS, 2018.)

Usporedimo li podatke o migracijama iz 2017. u Poljskoj i Hrvatskoj, stanje je još teže. Prema službenim poljskim statistikama, Poljska je u 2017. godini imala veći broj doseljenih stanovnika nego što ih se odselilo (1436 stanovnika više), a prema podatcima Eurostata, Poljska je u 2017. godini ipak imala za 9139 više odseljenih nego doseljenih stanovnika. Istovremeno, prema službenim hrvatskim statistikama, Hrvatska je imala za 31.799 više odseljenih nego doseljenih stanovnika.

Slučaj Njemačke, „obećane zemlje“ za iseljenike, možda najbolje pokazuje koliko je Hrvatska u lošijoj demografskoj situaciji od Poljske. Naime, krajem 2017. u Njemačkoj je bilo 866.855 poljskih građana ili 2,25 % od ukupnog broja stanovnika u Poljskoj, a 367.900 hrvatskih građana ili 8,96 % od ukupnog broja stanovnika u Hrvatskoj. Na kraju 2018. godine broj poljskih građana u Njemačkoj bio je manji za 6710 u apsolutnom broju, a broj hrvatskih građana u Njemačkoj povećao se za 27.765 (v. Destatis Krajem 2018. godine je u Njemačkoj, dakle, bilo 9,7 % od ukupnog broja stanovnika u Hrvatskoj. (DZS je u privremenim podatcima donio procjenu da je krajem 2018. u Hrvatskoj bilo 4.089.400 stanovnika, no pretpostavlja se da je taj broj još manji.)

Predsjednik Vlade: Nije to problem samo Hrvatske

Naše političke elite, nažalost, ne žele shvatiti ozbiljnost demografske situacije u Hrvatskoj. U svibnju je u Vukovaru naš predsjednik Vlade Andrej Plenković ovako komentirao iseljavanje:

„Mjere stižu. Aspekt kretanja ljudi, koje djelomično djeluje kao iseljavanje je horizontalan fenomen. Nije jedinstven samo za Vukovar niti za Vukovarsko-srijemsku županiju, a niti samo za Hrvatsku. Identičan problem u Varšavi su istaknuli i poljski i rumunjski premijer i litvanski. Tko god ima tu situaciju da su kvaliteta života i primanja, uglavnom, veća u starim članicama Europske unije, još uvijek jedan broj ljudi iz zemalja srednje i istočne Europe koristi tu šansu slobode kretanja. Trajat će ona još neko vrijeme, ali oni govore da je taj proces postao dvosmjeran. Mi ćemo sa svoje strane činiti sve da naši ljudi traže, osiguravaju dostojanstven život i svoju budućnost upravo ovdje.“

Naš premijer ne razumije da su (1) „mjere“ već odavno trebale stići i da (2), kao što smo dokazali iznoseći službene statistike, identičan problem nemaju druge zemlje, nego da je (3) Hrvatska glede iseljavanja doista jedinstven fenomen. Zapravo, premijeru je možda najbolje odgovorio još u studenom 2018. godine (!) u intervjuu za „Slobodnu Dalmaciju“ doc. dr. Tado Jurić, profesor Odjela za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i autor knjige „Gubimo li Hrvatsku?“

„Zapanjujuće je to što, suprotno izgovorima političkih elita, vi jasno tvrdite kako ni jedna zemlja nakon ulaska u EU nije imala ovakve razmjere iseljavanja. Možete li to potkrijepiti i podacima?“, upitala je novinarka Marijana Cvrtila. Doc. dr. Jurić je odgovorio: „Zaista, razmjer hrvatskog iseljavanja je gotovo nezabilježen u Europskoj uniji. Ni jedna članica EU-a nije doživjela da joj se u četiri godine iseli sedam posto stanovništva. Istina je da su Poljska i Rumunjska imale u apsolutnom broju veće iseljavanje od Hrvatske, i po stotinu tisuća iseljenih godišnje, ali te su zemlje šest (Rumunjska) do deset puta (Poljska) višeljudnije od Hrvatske. No, trendovi su danas potpuno drugačiji. Dok prosjek iseljavanja iz istočnoeuropskih zemalja EU-a danas iznosi oko 10.000 godišnje, iseljavanje iz Hrvatske u zadnje tri godine broji preko 60.000 godišnje. Ovakav razvoj situacije zasigurno otvara pitanje žele li hrvatski političari da se Hrvatska prazni. I, naravno, kakva je uloga EU-a u cijeloj priči. Migracije nikada nisu interesno neutralne i ne događaju se slučajno, nego se proizvode.“

HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo