D. Zetić: Otvoreno pismo Miloradu Pupovcu: U ime svojih mrtvih krvavih devedesetih!

Vrli gosparu Pupovac, recite mi…

…. kako je to biti dr. Šreter, Blago Zadro, Veljko Marić, stotine poginule hrvatske djece (402 djece, 1260 ranjeno)… preko 15 tisuća ubijenih u Domovinskom ratu…. 1922 nestalih u bezimenim grobnicama, bez datuma i mjesta rođenja, utamničenih u logorima. Batinjanih. Prebijanih. Silovanih. Mučenih do smrti. Izgladnjivanih. Unakaženih do neprepoznatljivosti… Recite mi… Kako je to…!?

…. kako je to kad se Hrvat u svojoj zemlji osjeća ponižen od novina Novosti koje sam iz svoga oskudnoga džepa plaća (milijunima kuna iz državnog proračuna), uvrijeđen od istih onih koji su tu istu zemlju oskvrnjivali, razdirali, zatirali, i još danas za to primaju penzije (preko 100. 000 tisuća srpskih agresorskih vojnika ) kao nagrade za počinjena zlodjela našim dragim braniteljima, majkama, djedovima, braći i sestrama. Recite mi… Kako je to…!?

…. kako je to kad vam dojučerašnji susjedi sravne dom, grad, selo s crnom zemljom, strijeljaju goloruke starce i starice, trudnice, ranjenike, mladiće. Kako je to, kad vam poštar na kućnu adresu donese kuvertu s izrazom sućuti o ubijenom suprugu, mužu, ocu… Recite mi… Kako je to…!?

… kako je to, kad u najvišoj instituciji jednoga naroda… prozivate, slobodno se šetate Trgovima u elegantnim cipelama s kravatom, od par tisuća kuna, s mobitelom, kojemu mi uzgredno plaćamo račune, kako je to… A vi odete u Bačku Palanku, Beograd, Niš, Banja Luku (genocidnu tvorevinu nastalu etničkim čišćenjem Hrvata i Bošnjaka). Ustrajno trčite onima u zagrljaj – koji su proboli krvavim bajunetima srce ove predivne hrvatske zemlje, ratnim i poratnim godinama iživljali se nad njome, tenkovima i granatama preko Dunava sijali mržnju, strah i prijezir, smrt i laž, krvoprolića, iza kojih su ostajala samo zgarišta, smrt, leševi, siročad, mine, invalidi, žalost.. Recite mi… Kako je to…!?

… kako je to kad vam poruše zvonike, protjeraju obitelji i fameliju iz Hrvatske, BiH, Vojvodine (Fond za humanitarno pravo: Dosije: Zločini nad Hrvatima u Vojvodini, Beograd, 2019.), Boke, ukradu zemlju, otmu djedovinu, poderu zastavu, uzmu vaše vlastito oružje, i s njime vas napadnu.

“Časno ispunjavajte svoje građanske dužnosti i postupajte savesno po državnim zakonima Republike Hrvatske.” (patrijarh Pavle, 15. ožujka 1999., prilikom posjete Zagrebu)

Vrli gosparu Pupovac, namjesto da upotrijebite svoj autoritet, da smirite tenzije i poduprete konstruktivne procese, posebice u slučaju blaženog Stepinca i Bleiburga, vi i dalje s eskadronom ljudi iz Srpske pravoslavne crkve (koja je uzgredno – izgubila sudski proces u Parizu zbog širenje srpskoga nacionalizma (šovinističkoj i mizantropskoj politici izgona i uništenja nesrpskog pučanstva u BiH) koji je inače sama prokrenula protiv francuskog lista Liberation), nastojite obezvrijeđivati ulogu i značenje naše Rimokatoličke Crkve i blaženika tisućljetnog hrvatskog naroda. No, Stepinac će uvijek biti svet za hrvatski narod, ne treba nam zato blagoslov ljudi koji su do jučer zagovarali i blagosivljali topove i zločinačke kame bandi, koji su bešćutno pljačkali i uništavali ognjišta ove krasne zemlje.

“Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je! Ako je napustio dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću uzvratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre!” (kardinal Franjo Kuharić, u Petrinji 10. kolovoza 1991.)

Znajte, rođena su nova hrvatska pokoljenja, i dalje će se u neposrednoj budućnosti rađati novi osviješteni naraštaji, kojima će ova zemlja biti još privrženija, još impresivnija, još vrijednija… Stoga, namjesto profita i trgovanja, skupocjenih parfema i bezbrižne desetljetne relaksacije, jeftinog populizma i nacionalizma, egoističnog komfora, porozne politoške flegmatičnosti i provokatorskoga imagea, molim vas zdušno prigrlite i u svojim izborima češće odabirite iskrenu solidarnost i prijateljstvo. To je pravi kapital!

Kudikamo se više isplati, puno više od papirnatih bezvrijednih komada papira. Ako ništa, sjetite se, onih deset tisuća hrabrih hrvatskih građana pravoslavne vjeroispovijesti, koji su obranili i oslobodili ovu zemlju… Podignite im spomenik, dragi Bog je svjedok da su to svojom predanom žrtvom zaslužili, dajte im odličja… I napokon, privedimo kraju ratove (Prvi, Drugi, Domovinski) i sve – ine.

Također apeliram da svojim molitvama, spriječimo sve buduće ratove, da bismo se posvetili miru među narodima, i bili nadasve poučan primjer svijetu. Pokopajmo naše voljene hrvatske sugrađane, prerano uvenule cvjetove. Naglo ugasle plamenove. Odajmo im počast koju nedvojbeno zaslužuju nakon skoro prošla tri puna desetljeća, da napokon nakon svih ovih godina tegobne šutnje, pronađu svoj mir. Mjesto. Da prestanu biti zaboravljeni… Povratimo im glas iz puke praznine nijemosti. Opet vas kao hrvatski građanin usrdno molim, pomozite nam u tome, vjerujem da ste to u realnoj mogućnosti učiniti, i da za tom vrstom pomiriteljske pravde među narodima s osobitom pobožnom odanošću prema nevinima stradalnicma hrvatskoga naroda, negdje u dubini svoje duše zaista s nekim svojstvenim nemirom tiho i nenametljivo svih ovih proteklih ljeta dobrohotno čeznete.

“Budimo ljudi, iako smo Srbi”, patrijarh Pavle, patrijarh Srpske pravoslavne crkve u Beogradu

Procesuirajmo sve te koji su svojim nečasnim i zlosutnim težnjama nanijeli toliko svirepih zločina (napokon izradimo registar agresorskih vojnika), bilo gdje da se nalazili skriveni u svijetu. Zajedničkim snagama ih pronađimo, te napokon zasvagda privedimo Licu pravične (ni u kojem slučaju stranačke) pravde!

Nek’ vas upamti hrvatski narod kao čovjeka koji je bio primjer ljubavi prema svojoj hrvatskoj domovini i zemlji, poput samoga znanstvenika svjetskoga glasa Nikole Tesle.

Nek’ vas upamte kao čovjeka poput feldmaršala Svetozara Borojevića od Bojne, koji je bezuvjetno služio svojim zavičajnim rodoljubnim vrednotama… Eto, uzgredno, dubokog sam uvjerenja da vam u tome alutruističnom naumu, kudikamo može biti od velike pomoći (iz samo nekom od bezbrojnih antičkih Demijurga i srbijanskoj BIA) poznatih (ne)opravdanih sumnji, razloga i motiva suspendirani policijski inspektor za ratne zločine uvaženi filantrop i neprikosnoveni humanista gosp. Nikola Kajkić i i izvrsni hrvatski novinar iz Podcasta Velebit gosp. Marko Jurič!

“Nastavljena je i pojava da pojedine navijačke skupine srbijanskih nogometnih klubova ističu protuhrvatska, četnička i velikosrpska obilježja na sportskim natjecanjima, pri čemu u tome sudjeluju i pojedinci koji su hrvatski državljani. U malom dijelu populacije mlađih pripadnika srpske nacionalnosti zamijećeno je simpatiziranje velikosrpske i četničke ideologije i simbolike, osobito na društvenim mrežama, koje za sada ne predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti, ali dovodi do narušavanja sigurnosne situacije na lokalnom nivou.”

Ekstremizam i dalje ograničen i bez potpore javnosti, SOA, 2017., Javno izvješće, str. 10.

Privodeći kraju ova promišljanja, također je svrsishodno podsjetiti ili pak obazrivo pripomenuti, da smo vam sve širokogrudno omogućili i mandate, i fotelje, i darovali iz proračuna svoje mukom teškom stečene novce, omogućili smo vam svoje povjerenje, priliku, prostor, šansu… poslije svih učinjenih zlodjela vaših sunarodnjaka…

“U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu …” (Članak 1, Ustava RH)

Svojevoljno smo pristali i na mirnu reintergraciju hrvatskoga Podunavlja, mada nismo smetnuli s uma notornu činjenicu da je vaša aktualna stranka SDSS, pukim slučajem nastala 1997. u okupiranom Vukovaru iz korijena djelovanja ratnog zločinca Gorana Hadžića (Deklaracija Hrvatskog državnog sabora o Domovinskom ratu & Deklaracija o osudi Narodne skupštine Republike Srbije zbog miješanja u unutarnje stvari Republike Hrvatske & Deklaracija o kršenju prava pripadnika hrvatske manjine u Republici Srbiji i autonomnim pokrajinama Vojvodini i Kosovu (Deklaracija br. 2)

Nadalje, nismo zaboravili (jer ne patimo od akutne amnezije) niti tko je opsjedao Vukovar 87 dana, prema Vašim nadasve ingenioznim tvrdnjama pokatoličivao Srbe (11. 000 tisuć(a)e srpske djece pokrštavao) u veljači 1992. godine na jednoj konferenciji za novinare, spaljivao hrvatski državni stijeg, monstruozni srpski revizionizam i rehabilitaciju fašističkga četničkoga pokreta, ideja, ličnosti i patološkoga antisemitizma i neprikosnovenoga divljenja Hitleru i nacizmu (Ljotića, Nedića, vojvode Draže Mihajlovića) kao najmalignijoj pojavi 20. stoljeća episkopa i sveca SPC – a Nikolaja Velimirovića), devastirao hrvatsko veleposlanstvo u Beogradu, mnogobrojne žrtve seksualnog zlostavljanja u Domovinskom ratu, tvrdnje Vašega ratnoga gradonačelnika okupiranog Vukovara Vojislava Stanimirovića, da u Vukovarskoj bolnici nisu bili ranjenici – nego tek preobučene ustaše:

U članku koji je Stanimirović g. 1993. objavio u okupacijskim novinama “Vojska Krajine”(“BK”) broj 7-8, na str. 43., pod naslovom “Bolnica u pravom ruhu”,prva rečenica glasi: “Tog 18. novembra 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar…”. Članak je potpisao kao prim. dr. Vojislav Stanimirović, a uz članak je objelodanjena i fotografija bolnice, s potpisom: “Bolnica ‘Sveti Sava’”. Budući da se upravo uz tu bolnicu veže pokolj u Ovčari, ta je tvrdnja izazvala zgražanje u hrvatskim medijima nakon što je objavljena pred hrvatske parlamentarne izbore 2003.. Stanimirović je izjavio da su tu tvrdnju nadopisali urednici lista. (Izvor: hr.wikipedia.org)

… ksenofobični svetosavski crkveni ekspanzionizam, nebrojene eskalacije netolerancije i diskriminacije, bešćutnu eksploataciju hrvatskih državnih resursa na nekoć okupiranim teritorijima (posebice nafta, plin, drvo), opću višegodišnju pandemiju anithrvatske histerije, posmrtne ostatke zatočenika, ekshumacije pojedinačnih i masovnih grobnica naših najmilijih (150 masovnih i 1.200 pojedinačnih), 70 srbijanskih koncentracijskih logora na teritoriju Srbije, BiH, Crne Gore i okupiranog djela Hrvatske (od toga 11 logora je postajalo u Srbiji), televizijske slike rijeka nedužnih civila tijekom Domovinskog rata (30.000 tisuća zarobljenih (3.000 žena i 500 maloljetnika) najmlađa osoba koja je ubijena u srpskim logorima imala je samo 6 mjeseci, a najstarija osoba 104 godine), ‘sveštena lica‘ koji su huškali puščane cijevi razularene mase i neprestano godinama aktivno podupirali sustavne procese etničkog čišćenja i potpunog istrebljenja svih Hrvata, te drugih etničkih skupina… (kako 1941. godine, tako i 1991. godine). Povijest se ponavlja… Stoga je kucnuo krajnji čas da se u Vukovaru, upriliči izgradnja Memorijalnog muzeja za logoraše hrvatskoga naroda kroz povijest!

Je li Vama ikada kao ljudskome biću kane suza … il’ kad unuk Jovana Raškovića ljetuje u Primoštenu, pa na facebooku s nostalgijom žali za zapadnim srpskim pokrajinama. Zašto ste onda šutjeli – kao kada je u New Yorku bila organizirana izložba o ugrožavanju srpskoga naroda kroz povijest, i tada ste šutjeli, kad vam Vašu domovinu Hrvatsku kaljaju… iznose poluistinite historijske tvrdnje, manipulirajući nevinim žrtvama u dnevno – političke svrhe)!? Zašto ste šutjeli kad je u vukovarskoj pekarni Đorđa Rajšića na drvenoj pijaci (Olajnici) spaljeno 200 nevinih hrvatskih tijela… I sada biste htjeli ‘utržiti’ preko ranjene Hrvatske eure, kune, izgleda to jedino nije ustaško, klerikalno, nacionalističko, nacističko, genocidno, arijevsko, domobransko u Hrvatskoj…!?

Dok taj isti ‘ustašoidni’ hrvatski narod nije niti jednu jedinu lipu ratne odštete naplatio od Srbije, koju naši ispaćeni logoraši bez skoro ikakve konkretne pravne državne pomoći (aktualne Vlade RH – a) trenutno pokušavaju ishoditi. Hrvatski narod i dalje strpljivo čeka ispriku od Srbije za agresiju i okupaciju, i pokušaj separacije svojih teritorija, povrat kulturnih dobara, iznimno dragocjenog umjetničkoga blaga, i dijela teritorija. U tome kontekstu, može se navesti poradi eklatantnog primjera, da je u Domovinskom ratu potpuno uništeno čak 380 sakralnih objekata (1.500 djelomično) i Republici Hrvatskoj nanesena šteta od oko 43,5 milijarde eura! Dakako, ne treba smetnuti s uma činjenicu da je s okupiranih teritorije Republike Hrvatske bilo prognano čak 296 . 000 tisuća osoba (93, 3 % Hrvata)!

Sasvim sigurno neke boli vrijeme liječi, u duhu kršćanskoga milosrđa opraštaju nehumano nanesene povrede duha i duše, ali se zasigurno nikada iz kolektivne memorije ne zaboravljaju pali heroji! Stoga, budite (MOST, POSREDNIK, INICIJATOR), takvih i sličnih hvalevrijednih društvenih procesa koji bi eventualno usmjeravali prema zacijeljivanju, a ne konstantno doprinosili propagandnim demagogijama, te grubim i zlonamjernim zadiranjima u nazacijeljene stare ratne traume, te iznova budili krvava prisjećanja i prouzročivali opet nanovo neke nove bolne rane! Naime, kao što je nedavno u Šibeniku izjavila predsjednica stranke Neovisni za Hrvatsku, gospođa Bruna Esih: Vrijeme je za Hrvatsku!

Nadalje, nerijetka je istina da dobrom dijelu apatičnih diletantskih političara i okorjelim ratnim zločincima nigdje ništa nije sveto, ali hrvatskom narodu jest… Zapamtite to… Bilo je i bit će, tisućljećima…

P. S.

Ovo vam piše čovjek kojemu je kao dvanaestogodišnjem dječaku sve izgorjelo (dom, nada, snovi, djetinjstvo, mladost)… kojemu se sestra s svojom obitelji i mnogi rođaci, prijatelji i poznanici muče po bilome svitu zarađujći kruh za svoju djecu. Kojemu su mnogi izginuli, bivali ranjeni, i neki se smatrali nestalima. Tek je prije nekoliko godina iz Save isplivao kostur čovjeka, koji je se dvadeset i nešto godina smatrao nestalim. Bio je moj rođak… Molim vas ne igrajte se s riječima u Hrvatskom saboru s svojim tzv.(demokršćanskim) domoljubnim koalicijskim partnerima (koji dobrim dijelom imaju veze s kršćanstvom kao što je imao Lenjin veze s dragim Bogom: izvan zdrave pameti financiranje Novosti i sličnih tiskovina koji sustavno (perfidno) vrijeđaju hrvatski narod, državu, domovinski rat, branitelje, prvoga hrvatskoga predsjednika dr. FranjuTuđmana), jer se bešćutno igrate s nečijim životnim tragedijama, dugogodišnjim nesanicama, i masovnim stratištima porušenih sudbina. Oni su vam to možda s govornice Hrvatskog sabora poradi kvoruma i svojih partikularnih (stranačkih) i – inih drugih kleptokratskih i tehnokratskih interesa dopustili, ali mi poradi svoga ponosa i u Ime svojih mrtvih krvavih devedesetih vam to ni u kojem slučaju, i niti pod okolnostima ne odobravamo i ne gledamo na takve uvredljive izjave s osobitom blagonaklonošću prema nedužnima, pogubljenima, pritvaranima, obespravljenima, trovanima poput Stepinca. Odista je sazrelo vrijeme, da se davno iznijeti prijedlog suca Turudića (2015. godine), u Kazneni zakon napokon ugradi “djelo poricanja karaktera Domovinskog rata”. Da bi više osujetili slični, i budući licemjerni pokušaji relativiziranja hrvatskih svetinja, vrednota i žrtava!

Vrli gosparu Pupovac, sjetite se samo Vukovara, Lovasa, Sajmišta, Borova naselja, Ovčare, Srebrenice, Tavankuta, Tovarnika, Kijeva, Sremske Mitrovice, Manjače, logora Stajićeva… ! U konačnici, nisu temeljni postulati demokracije diskreditiranje zemlje i naroda koja vas hrani, odijeva i štiti. I, naposljetku…Recite mi… Kako je to… Kakav je osjećaj disati, i imati, a ne biti, ljubiti, i služiti….

Kako je biti Hrvat u Hrvatskoj… Eto, sada ste čuli i to…

Drazen Zetić/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo